USPOMENA NA 40-desetu GODIŠNJICU UKAZANJA NAŠE GOSPE U MEĐUGORJU 24.Vl.1981.

         Prepisujem iz novine Nove Hrvatska br. 18, 1981. str. 9 i 10.

Zakleo bih se da danas mnogi ne znaju kako su tada YU vlasti postupale, tu na licu mjesta u Međugorju sa fra. Jozom Zovkom, časnim sestrama, vidjelicama i onima koji su dolazili u Međugorje na mjesto Križevac gdje se je Gospa ukazal. Doslovno ću prepisati što je za Novu Hrvatsku napisao “PROMATRAČ DOGAĐAJA IZ MJESTA”. S jedne strane ovo je vrlo potrebno podsjetiti današnju hrvatsku mladost kako su YU vlasti postupale s hrvatskim narodom, i s druge strane podsjetiti cijeli hrvatski narod da veća većina političkih čelnika Druge Hrvatske Države sa dva (2) inicijala RH su simpatizeri tog okrutnog i nepovratnog YU režima, jer ga se oni još nisu javno odrekli niti javno osudili; a očiti dokaz je tome da još nisu dozvolili da se LUSTRACIJA učini i YU zločini osude. Otporaš.

             NAJEZDA MILICIJE NA MEĐUGORJE

    14.Vlll.81 – Rano ujutro iz Sarajeva je došao pun autobus policajaca sa psima i blokirali brdo Križevac (u župi Međugorje , na kojem je križ kao mjesto hodočašća). Odmah su zabranili narodu da od crkve u Međugorju hodočasti na brijeg pod Križevcem, gdje se je prema svjedočanstvu 6-ero djece u lipnju počela ukazivati Gospa. Na svakom prikazu postavljena je policijska straža.

    15.Vlll. – Blagdan Velike Gospe. Već u predvečerje u samom Međugorju je bilo prema proračunu između 20 – 30 tisuća ljudi, koji su toga dana prisustvovali misama na Širokom Brijegu Čitluku. Na samu Veliku Gospu u Međugorju je bilo oko 40 tisuća hodočasnika, od kojih polovica mladeži, što je posebno razjarilo Partiju.

    17.Vlll. – Toga dana policija je blokirala sve pristupe Međugorju. Isključena je sva telefonska veza s mjestom. Rano ujutro skupina od desetak milicionera provalila je u župski stan u Međugorju. Iz kreveta su digli fra. Jozu Zovka (kapetana župe). U župskom su stanu sve prevrnuli i izvršili premetačinu u svakom uglu. Za svoj postupak, policajci nisu pokazali nikakvog naloga.

    Sav novac koji vjernici daju za crkvu istrešen je na hrpu. Iz sela su doveli dva svjedoka i jednu časnu sestru te ih još s nekim slikali pred hrpom novca. Policija je taj novac htjela uzeti bez brojanja, ali im to nije dozvolio župnik fra. Zrinko Čuvalo. Radi brojanja doveli su osoblje iz banke. Kasnije je na sarajevskoj televiziji rečeno da su u župskom stanu u Međugorju pronađene 2 milijarde dinara. Ustvari, osoblje iz banke našlo je i pre brojilo 82 milijuna starih dinara. Policija je odnijela sav taj novac, ostavivši samo nešto sitniša.

    Izvršili su premetačinu i u samoj crkvi u Međugorju. Ništa krivičnog nisu našli. Oduzeli su iz župe i privatna pisma fra Joze Zovka kao i neke njegove knjige na njemačkom jeziku. Zajedno s Ferdom Vlašićem fra. Jozu su odmah posebnim kolima odvezli u Mostar gdje su zatvoreni.

    Za to vrijeme, u jednoj posebnoj čuvenoj prostoriji držane su pod stražom časne sestre, župske pastoralne suradnice, sve do 2 sata poslije podne. Nisu im dopustili niti da doručkuju. Sestre su molile krunicu i na koncu zapjevale Marijinu pjesmu. Na to je dotrčala policija, počela na njih vikati i optuživati ih da stvaraju nered. Ženska milicija svukla ih je kasnije do gola i ponižavala.

    Istog dana (17.Vlll.) Partija je održala sastanake u svim općinama u Hercegovini. U Čitluku je poslano 200 pozivnica, a na sastanak je došlo tek 50 ljudi. Kada su za vrijeme referata saznali o čemu se radi, počeli su međusobno razgovarati i odlaziti. Odbili su glasovati “da se osudi manipuliranje vjernika u nacionalističke svrhe”, tako da na kraju nije došlo ni do kakve odluke, nego su se svi razišli. Sada se Partija u Čitluku prijeti da će svakog pojedinačno pozvati na odgovornost. U svezi s tim u Čitluku je uhićeno 16 ljudi.

                                    ŠTO SE DOGODILO U MEĐUGORJU

Već kruži krilatica: Gospa je uznemirila i crkvu i državu u Jugoslaviji. Počelo je 24.Vl. jednim naoko nedužnim događajem u selu Bijakovići, župa Međugorje u Hercegovini. Šestero malodobne djece razglasilo je, da je toga dana u predvečerje vidjelo Gospu.

    Vijest je odmah odjeknula i postala senzacijom. Narod iz okolnih mjesta počeo je svaki dan dolaziti u sve većem broju na mjesto ukazanja, bez obzira što je Crkva pozvala na oprez i po svojoj tradiciji nije se izjašnjavala ni za ni protiv. No zato su državne vlasti brzo reagirale. Skočili su kao razjarene zvijeri i na usta nikog drugog nego Branka Mikulić, člana CK, na svečanoj proslavi na Tjentištu, osudile događaj kao pojavu kleronacionalizma koji iđe za rušenjem države. Ova osuda je odmah dobila najveći publicitet u novinstvu, radiju i televiziji – veću nego li događaji na Kosovu prošlog proljeća.

    Sav državni aparat u Bosni i Hercegovini digao se na noge da “opasnost” uguši u zametku. Djecu je Udba pokupila iz kuća i odvela u nepoznato. Mjesto ukazanja opkolile su stotine milicionera, motreći budno dan i noć mase svijeta koje su svaki dan dolazile na mjesto ukazanja, a zatim i u župnu crkvu u Međugorju na misu, na ispovijed i molitve.

    Počeli su stizati hodočasnici i iz drugih pokrajina osim Hercegovine, pače i iz drugih republika. Svijet kao da je osjetio neki tajanstveni poziv da javno pokaže da se ni pod koju cijenu ne želi odreći ni svoje vjere ni svoje crkve, pa makar to uvjerenje morao platiti glavom.

    Razdraženi i zapanjeni “čuvari reda” čekali su samo trenutak, kada će netko napraviti i najmanji izgred, da mu prebiju leđa svojim “vaspitanim palicama” i bace lisice na ruke. Predstavnici sarajevske Udbe i općinske vlasti danju i noći su pozivali ljude na preslušavanje, sileći ih da priznaju, kako su to sve izmislili i izveli svećenici, da se dokopaju što više novca od naroda. No sve je to ostalo bez uspjeha.

    Broj posjetilaca stalno se povećava i sve se odvijalo u najboljem redu i miru. Nakon duljeg maltretiranja i ispitivanja u Sarajevu, Mostaru i Stocu itd., djeca su se vratila kućama i ukazanja se nastavila. Udbi nije uspjelo dokazati da su djeca bolesna ili drogirana. Na proslavi Velike Gospe, 15 kolovoza, prošlo je kroz Međugorje preko 40.000 hodočasnika.

    Vlasti više nisu mogle izdržati. U ponedjeljak 17.Vlll., u osam sati ujutro, stiglo je iz Mostara oko 200 do zubi naoružanih milicionera s brojnim agentima i psima. Opkolili su župnu crkvu u Međugorju i franjevačku kuću, silom istjerali vjernike iz crkve i započeli strogu premetačinu. Župnika fra Jozu Zovka

i urednika “Naših ognjišta” Ferdu Vlašića odvezli su u nepoznatom pravcu.

    Najprije je obavljena premetačina crkve. Zatim je, sve do šest sati popodne trajala premetačina župskog stana kao i stana časnih sestara koje tu obavljaju kućne poslove. Posebna žena-agent svlači časne sestre do gola., maltretira ih i iživljava se nad njima. Poslije premetačine iz župskog stana odnesen je sav novac, koji je narod ostavio kao milostinju, zavjete i ostalo. Uz to policija uzima sve službene dokumente i privatne spise i pisma župnika, kapelana i časnih sestara.

    Ni za dlaku se nije promijenio taj komunistički državni aparat od 1945. kada je započela borba, s ciljem da se uništi sve ono što je katoličko i hrvatsko. To je bio i ostao neprijatelj države broj jedan. I tada su se, među prvima, na udaru našle časne sestre. Njih se nemilosrdno gonilo iz kuća, bolnica, staračkih domova, dječjih obdaništa, vrtića itd. Gonilo ih se na ulice bez ikakvih sredstava za život, zatvori su bili puni…s najgroznijim posljedicama.

    To se, u malo drugačijem obliku, ponovilo sad i u Međugorju. časne sestre nisu ubijene, ali su na isti način ponižene u svom ljudskom dostojanstvu i karitativnom radu, jer su tu došle dragovoljno pomagati crkvu i ljudima koji tu dolaze moliti, da im pruže u potrebi barem čašu hladne vode.

    I dok se sve ovo zbivalo u jednoj mirnoj sredini, gdje je narod navikao krvavo se znojiti, da iz dana u dan može preživjeti u teškoj ekonomskoj krizi, komunističke vlasti podvaljuju tim mirnim ljudima, preko svojih agenata, razne “ustaške parole i pjesme” – kako bi što više njih pokupili s njiva i poslova, strpali ih u zatvore i tamo batinama, drogama i drugim isprobanim sredstvima natjerali na priznanje svega što Udba želi, a onda im odrezali kaznu od desetak godina i tako ih žive pokopali zauvijek u ime Tita, naroda i bratstva i jedinstva.

    Sve će to naravno opravdati sredstva javnog priopćavanja kao što je to pokušao učiniti komunistički “stručnjak” za tumačenje bogoslovnih nauka i dokumenata ll. vatikanskog sabora, Nenad Ivanković, u članku “Nepriličan uvod u polemiku”, koji je objavio “Vjesnik” od 22.Vlll. u prilogu “Sedam dana”. U tom se dopisu mostarskom biskupu msgr. Žaniću prigovara, da njegovi “stavovi” nisu uopće kršćanski nego rasistički. Poziva ga se na odgovornost, zašto nije uzeo pušku i “vaspitanu palicu” te se dao u potjeru da pronađe mladiće koji su pjevali izmišljene ustaške pjesme i ispisivali ustaške parole. Tako bi jedino mogao “dokazati” svoj patriotizam.

    Ivanković ga dalje napada jer da ne pozna dokumente drugog Vatikanskog sabora, pa odmah navodi jedan od koncilskih zaključaka: “Biskupi tome pridonose time što u okviru svoje službe, i kako dolikuje biskupima, surađuju aktivno s javnim vlastima, te svoje vjernike potiču na poslušnost pravednim zakonima i poštivanje zakonito postavljenih vlasti.” Traži se dakle da msrg. Žanić potiče na poslušnost pravednim zakonima, a ne spominje,  da li mogu biti pravedni zakoni, koji ljudima zabranjuju pjevati svoje nacionalne pjesme (kao i danas službena vlada Druge Hrvatske Države RH zabranjuje hrvatski stari i tradicionalni hrvatski pozdrav Za Dom Spremni!. kakva je razlika u između prvih i drugih, mo.) ili moliti povratak svojih roditelja u svoju vlastitu domovinu, jer – niti su mladići pjevali ustaške pjesme niti su ispisivali ustaške parole, nego je sve to Udba izmislila, samo da ima razloga za nove progone, za zabranu svih hodočašća u Međugorje, za zatvaranje svećenika i uvođenje još gore strahovlade u tom kraju. (Prilažem DVD film GOSPA gdje glavnu ulogu igra fra. Joze Zovka Martin Sheen, mo. Otporaš.)  https://youtu.be/wK8kncC4zYU

    Kakva li je to “zakonito” postavljena vlast, koja se silom nametnula hrvatskom narodu, nakon što je poubijala 300.000 hrvatskih razoružanih časnika i vojnika te još veći broj golorukih intelektualaca, njihovih žena i djece, seljaka i radnika – samo zato što ne htjedoše ljubiti noge tim ubojicama.    PROMATRAČ DOGAĐAJA IZ MJESTA.

Iz novine “Nova Hrvatska” prepisao Mile Boban, Otporaš uoču Blagdana Velike Gospe 14 kolovoza 2021., što je danas moj 82-drugi rođendan.