UROTE PROTIV HRVATSKOG NARODNOG OTPORA I PROTIV MILE BOBAN

                                                                              UROTE PROTIV HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, HNO I PROTIV MILE BOBAN.
                                                                                             Nazovimo ove nastavke – FELJTON SPLETKI PROTIV HNO I MILE BOBAN- 
Počet ću a i nastojati ću poradi potrebe povijestnih činjenica hrvatske političke emigracije na ovoj stranici otporas.com u nastavcima iznositi još uvijek živa sjećanja i spletke – koje ja ovdje zovem UROTOM – protiv organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO. Tko bude budno pratio opise ovih Feljtona, imati će priliku iz prve ruke saznati mnogo zavrzlame koje su djelovale unutar i izvan organizacije HNO. Uz sve istinite dogodovštine koje ću ovdje iznosti, bit će i ta da opisi ovih Feljtona neće biti kronološki poredani, ali ću zato nastojati u najvećoj preciznosti i po sjećanjima iznositi datume, mjesta i tome slično.
Priloženi papir je slika iz originala potvrde koju mi je nećak Ante Ćarana, Jozo Ćaran dao u subotu 6 lipnja 1981. godine na adresi 415 Grand Avenue, South San Francisco, California. Devetnaest (19) kasnije, točno u četvrtak 25 lipnja 1981. god., rano u 5:35 sam bio uhapšen.
Kako je došlo do ove potvrde, potrebno je donijeti jedno pojašnjenje, koje mogu samo ja, svjedok tog slučaja, kao u pitanju i Jozo Ćaran, koji, kako saznajem, još uvijek živi u okolici San Joze ili u gradu San Jose. Ako on do ove slike i mojeg iskaza dođe, bilo bi poželjno, istine i povijesti radi, da i on kaže svoje i iznese svoju istinu, ne toliko ni za njega ni za mene, nego po onoj: Ni po babi ni po stričeviću, već po pravdi Boga velikoga! Ta je istina potrebna onima koji će se jednog dana baviti pitanjem i pitanjima: KAKO JE DOŠLO DO NJUJORŠKOG PROCESA HRVATSKOJ DESETERKI, ČLANOVIMA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA?
Slika koju ovdje vidite je slika s vjenčanja Ante Ćarana (1937-2016) 24 travnja 1965. godine. On je menu tu sliku poslao iz New York-a u Pariz 7 srpnja iste godine i piše mi “…onda ću Ti malo da napišem i o mojoj ženi. Najprije otac joj je hrvatski pravoslavac, a majka Hrvatica iz Ogulina. Uvijek su se družili i sastajali s Hrvatima, tako sam se i ja upoznao, znao sam da je pravoslavka pa sam se razbijao, i bilo je puno gužve, i riješio sam pošto sam uvidio da se od male (16 god.) može dotjerati žena…”
Žuti papir je taj kojeg mi je nećak Ante Ćarana Jozo s namjerom da ja to potpišem.

DSCN5964.JPG

Subota, 6 lipnja 1981. godine ja sam bio i radio na četvrtom katu u zgradi Hrvatskih Udružitelja, Croatian Associates 415 Grand Avenue, South San Francisco, California. Tu je bila jedna dvorana za iznamljivanje koju su za taj dan iznajmili neki Meksikanci za svoju večernju zabavu. Ja sam bio tu, taj dan, zadužen za nadležnost i svaku sigurnost gostiju. To je bio i općinski zahtijev grada South San Francisca da netko od zgrade Hrvatskih Udružitelja bude tu za cijelo vrijeme nazočan. Tako sam ja tu bio cijeli dan.

Oko 10 sati u jutro dođe jedan čovjek pristojno obučen, crni i lijepi brkova, kojeg sam do tada površno poznavao. Čovjek se meni lijepo i uljudno predstavio: Ja sam Jozo Ćaran. Ante Ćaran je moj stric. Kako sam znao tko je Ante Ćaran i kako je FBI Antu Ćarana uhapsila 12 prosinca 1980. godine i kako je Ante Ćaran bio u zatvoru, pitao sam nećaka Jozu Ćarana kako mu je stric, našto je upitani odgovorio da je dobro i da bi mogao brzo izići vani, jer, kako je nećak jozo rekao, da ima dobra odvjetnika. (Tada ja nisam znao da će taj “dobar odvjetnik” Stuart Baskin za 19 dana biti meni i hrvatskoj desetorki US javni tužitelj. Mo. Mile Boban.)

Kako sam ja bio iza šanka, okrenut leđima prema baru a Jozo Ćaran pred menom s onu stranu šanka, tako se je naš razgovor vodio da je šank bio između nas. U tom razgovoru Jozo izvadi jednu omotnicu, kuvertu iz koje izvuče 5 novčenica, svaka po 100 dollara, ukupno (500) pet stotina dollara s jednim pola lista žutog papira i meni pruži, daje mi taj žuti papir i kaže: da je to dobio od strica Ante da meni dadne, jer da mi on to duguje. Ja nisam htio uzeti novac, govoreći da njemu treba više nego mene i neka to bude moj doprinos njemu i njegovoj obitelji. Jozo papir gura mene a ja mu ga vraćam natrag. Tako smo se malo natezali. (Dok ovo pišem pred sobom imam tu originalnu omotnicu s koje pripisivam slijedeće: Kata Gospić, 97 Colony St., BRIDGPORT 06010 CONN.) Jozo Ćaran nastoji što žurnije da ja taj žuti papir potpišem, na kojem je pisalo, prenosim u cijelosti:

“June 6, 1981

I have received $500, from Ante Ćaran given to me by Jozo Ćaran.

Primio sam novce u iznosu od $500 (pet stotina dolara) od Ante Ćarana, koje mi je uručio Jozo Ćaran”.

Kako smo se mi natezali i jedan drugom vraćali omotnicu i taj žuti papir, uvijek jedan drugom nazdravljali i priče pričali, a Jozi se žurilo i on je otišao oko podne, tako da je omotnica s žutom papirom i pet novčenica od sto dolara ostala na stolu, žuti papir nepotpisan. Tako sam ja taj žuti papir i omotnicu sačuvao.

Kada bi se ostalo samo na ovome, ništa tu pogrešna nema. Sve izgleda normalno, ali i u najvećoj normali, što za prosto oko i uho izgleda normalno, ovdje su potrebna, za bolja razumijevanja, neka pojašnjenja koja ću ovdje iznijeti. Kako sam ja taj koji donekle mogu, koliko toliko, rasvijetliti taj labirint (nejasnoće, spletke) što se tiče ove priložene slike i potvrde, izjavljujem slijedeće:

1.) Ante Ćaran sa svojom obitelji, troje nejake djece, supruga Kata, (Da se zna, povijesti radi, Ante Ćaran se je razveo s svojom prvom ženom hrvatskom pravoslavkom. Na sudu u New Yorku u unakrsnom ispitivanju je opravdao taj razvod braka kao preljub, izjavivši da mu žena nije bila vjerne, mo.) punac i punica, njih sedmero su došlo u San Francisco iz Milwaukee u ljeto 1977. Kako smo se mi poznavli još iz Pariza, naravno kao bivši poznanici i dobri prijatelji, on se je meni obratio za pomoć. Kakav bih ja Hrvat i prijatelj bio ako u potrebi prijatelja Hrvata ne bih pomogao?! Tako sam ja Anti Ćaranu pomogao, posudivši mu 1.000 dollara da se čovjek s obitelji može useliti u iznajmljeni stan. Druge zgode sam mu posudio $500 dollara.

2.) Ante Ćaran se je odselio iz okolice San Francisca za Los Angeles negdje u početku 1978. godine a da mi nije vratio posuđeni novac. Preko zajedničkih prijatelja sam saznao gdje se nalazi Ante Ćaran. Pošto je Ante Ćaran uvjerljivo djelovao domoljubno hrvatski, nisam htio tu posudbu novca staviti na sva zvona. To je ostalo sam između nas dvojice.

3.) Početkom 1979. godine Ante Ćaran se seli za državu Conncticut, na adresu koju sam već gore nave. Ne sjećam se više dali sam mu pisao pismo ili sam ga nazvao na telefon da mi vrati posuđeni novac, našto sam pred Božić 1979. godine dobio ček od 1.000 dollara.

4.) Sreća da sam napravio kopiju čaka prije nego sam ga unovčio. Tko bude pomno pratio ovo pisanje, shvatiti će zbog čaga je kopija ovog čeka na sudu hrvatskoj desetorki u New Your-u bila važna.

5.) Ante Ćaran je bio uhapšen 12 prosinca 1980.

6.) Kod premetačine Ćaranova stana, federalne vlasti FBI su kod Ćarana pronašle vojničkog sadržaja materijala; pušku ili puške, eksploziva, detonatora, knjigu koju je napisao Jozo Vrbić, Alijas Ivanović Krašan: “ŠTO MORA ZNATI SVAKI HRVATSKI GERILAC” 1972., Knjigu kao priručnik pok. Josip Vrbić, alijas Ivanović Krašan, posvećuje “HRVATSKIM GERILCIMA KOJI PADOŠE U HRVATSKIM BOSANSKIM ŠUMAMA, U SRPNJU 1972.

 

 7.) Ova gore spomenuta knjiga nebi uopće bila toliko značajna ni po imenu ni po sadržaju, da ju FBI i državni odvjetnik Sturat Baskin nisu, kao jedan značajan dokaz, prikazali na sudu protiv hrvatske desetorke, članova Hrvatskog Narodnog Otpora, kao jedan kriminalni prilog protiv optuženih.

8.) Kako se može iz sudskog zapisnika saznati da je gosp. Ante Ćaran već u siječnju 1981. godine počeo surađivati sa federalnim vlastima, tako da je sve malo po malo počeo odavati ono što je on nezakonito radio u Ameriki. Tek tada je Ante Ćaran shvatio svu težinu slučaja.

9.) Kako je Ante Ćaran imao svoje društvo s kojima je sve to radio, još iz doba dok je živio u Milwaukee, a to su braća Veljko i Mićo Jakšići i Andrija Škrabo, pobojao se je za njih i njihovu sudbinu, ali je već bilo kasno, jer ih je Ante Ćaran iskazao federalnim vlastima kao svoje jatake.

10.) Stuart Baskin, federalni i američki državni odvjetnik je obećao Anti Ćaranu potpuno pomilovanje, AMNESTY kako njemu, tako isto i svim njegovim pomagačima, samo ako počmu surađivati sa vlastima, i, naravno istinu govoriti.

11.) Sada tek počima ono što hrvatska politička emigracija u to vrijeme nije znala, a to je da se plete mreža oko istaknutih i djelatvornih Hrvata, ponajviše članova Hrvatskog Narodnog Otpora, pa i Pročelnika gosp. Mile Boban.

12.) Gosp. Stuart Baskin, državni odvjetnik protiv hrvatske desetorke, je bio jedan uistinu profesionalni državni odvjetnik i nasojao je po zakonskim pravilima raditi, tako da je od gosp. Ante Ćarana zatražio suradnju u svim mogućim dimenzijama i mogućnostima, što je Ante Ćaran i obećao.

13.) Već u veljači 1981. godine Stuart Baskin poziva gosp. Andriju Škrabu u svoj ured u New York. Iz sudskih zapisnika se može pronaći dio tih govora i dogovora između Andrije Škrabe i državnog odvjetnika Stuart Baskina. Već tada, u uredi državnog odvjetnika Stuart Baskina, Andrija Škrabo dobiva potpunu AMNESTIJU.

14.) Poslije Andrije Škrabe dolaze i braća Jakšići iz Milwaukee i po istim načelima i za istu svrhu i osobnu sigurnost dobivaju potpunu AMNESTIJU za suradnju sa federalnim vlastima.

15.) Sada državni odvjetnik Stuart Baskin po zakonskim pravilima i po potrebi može i taktiku mjenjati. Što se više osoba umješa u tu sudsku raspravu, urota će biti veća, a da urota bude veća, treba što više imena tu nadodati. A kako smo mi Hrvati često puta povezani po poznajstvima, raznim rodbinskim vezama, kumstvima, i sl., evo ti još jednog krivičnog djela koji se zove: GULIT BY ASSOCIATION, tj. KRIVNJA PREKO VEZE I POZNAJSTVA.

16.) Da bi US državni odvjetnik Stuart Baskin sve to pred porotom mogao dokazati da je istinito što su mu njegovi štićenici, tj. krunski svjedoci: Ćaran, Škrabo, braća Jakšići, Jozo Vrbić i drugi rekli, potrebo je imati pismenu izjavi sa potpisom.

17.) Zato je nećak Ante Ćarana, Jozo Ćaran došao kod mene s namjerom da ja onaj žuti papir potpišem, kojeg bi tada Jozo Ćaran poslao svojem stricu Anti Ćaranu, a ovaj bi to dao svojem državnom odvjetniku, javnom tužitelju Stuart baskinu.

18.) Tada bi se pred porotom, sav ponosan, gosp. Stuart Baskin prošetao držaći u ruci žuti papir s potpisom Mile Boban, i trijumfalno hvalio kako je ovaj – ne posuđivao nego – davao novac njegovu štićeniku Anti Ćaranu kao plaću za sve one čine koje su Ćaran i njegovi pomagači činili na području Amerike.

19.) Kako sam ja srećom imao kopiju čeka od 1000 dollara kojeg mi je Ante Ćaran poslao pred Božić 1979. godine, i preko mojeg odvjetnika Dennis Roberts-a to tu kopiju čeka pokazali državnom odvjetniku Stuart Baskinu i, kako ja nisam potpisao taj žuti papir, za sigurno Stuart Baskin je bio nezadovolja, što će se sve malo po malo otkrivati u slijedećim opisima.

Nastavlja se.