UPAD JEDINICA VARŠAVSKOG PAKTA U PRAG 21 kolovoza 1968.

general DRINJANIN
12.X.1968.

Dragi moji !

Ovo pismo je nastavak onoga od dana 2.X.1968. i upodpuna misli razradjenih u novom letku i “Pismo hrv. elitama”, koje Vam oboje šaljem na uvid po nešto, dok šaljem posebno pakete sa Pismima na Džebu u Cleveland, Gagru u Toronto, Lukasa u Buenos Aires, Brbića u Australiju kako bi isti bili na onim mjestima gdje se dobivaju inače stvari, i gdje se znaju naći naši ljudi.

Molim da se dogovorite sa braćom i napravite popis osoba, napišite te osobe i adrese, registrirajte kome se poslalo, eventualno popratite i rubricirate, s upozorenjem tko će i gdje vršiti skupljanje sredstava, kako će se kontabilizirati tko, gdje, itd. Mogu se na pr. davati Bonovi naši ili provisionalne potvrde, što sve ovisi o potrebama i mogućnostima na svakom pojedinom području.

Naš je “kapetan Bukovački” (Javio mi se jedan iz Hrvatske s pitanjem da li ja znam tko je taj “kapetan Bukovački” kojeg je general poslao u Tursku, Bugarsku i Madžarsku. Kako nisam znao to bi mogao biti taj “kapetan Bukovački”, pregledao sam knjigu Bogdana Krizman-a “PAVELIĆ I USTAŠE” gdje na stranicama 106,109,111,113,151,190,194,199 piše o satniku Ivanu Bukovačkom iz prve ustaške emigracije, tj. prije Proglašenja NDH. Da li je to taj “kapetan Bukovački” o kojem general piše u pismu svojim Predstavnicima i Vodstvu “Vanjskog Fronta Odpora”, to ne znam. Tako sam javio i dotičnom Hrvatu u Hrvatsku. Mo. Otporaš.) stigao u Tursku, odatle će ići u Bugarsku i Madžarsku. To je sve što mogu ovog časa pismeno reći.

Namjera mi je skorom k sebi zvati glavne evoropske suradnike radi koordinacije rada i specojalnih mjera. Mogli ste vidjeti ako čitate “Vjesnik u Srijedu” da se na nas baca krivnja za sve, i na prvoj stranici kao intelektualnog začetnika radi beogradskih dogadjaja (slučaj Miljenka Hrkača i bombe u Kinu “20 Oktobar”, mo.) baca na “pukovnika Dizdara” i Maksa Luburića, na Vojni Priručnik koji daje upute za vršenje akcije “psihološkog rata” i “pasivnog odpora”. Naime prebacivanje bombaša u Beograd, smatraju kao akcije naše organizacije, tj. ne u Dalmaciji medju turistima ili u Hrvatskoj, nego u Beogradu. Dobio sam neke vijesti koje proučavam i nastojim povući konzekvence, ali prema svemu sprema se novi val odmazde Udbe.

Ovih dana je kod mene nekadašnji pomoćnik u tiskari, student Željko Bebek, kojemu ćemo vjerovatno napraviti jednu knjigu o političko-povjestnim problemima i koji dans gleda našim očima, jer mu je izašla magla “revolucija u dva mjeseca” kako su je gledali mnogi mladi ljudi gurani, isto inspirirani i često vodjeni po Udbi.

(Ovdje želim reći par riječi. Svakako da ne želim nikoga kriviti niti okrivljivati, a još manje opotuživati. Gosp. prof. Miljenko Dabo Peranić je bio uski generalov suradnik i bio je član Glavnog Stana Hrvatskog Narodnog Odpora. Imao je uvid iz prve ruke u mnoge stvari. Napisao je knjigu POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA. U toj knjigi prof. Peranić o Željku Bebeku ne piše najbolje, čak ga smatra suradnikom Ilije Stanića. General u ovom pismu govori o Željku Bebeku, a pismo je pisano u listopadu 1968., dakle u isto vrijeme kada je Ilija Stanić ponovno došao kod generala iz Pariza. Po knjigi prof. Peranića to nije nikakova slučajnost, jer je, kako gosp. Preanić iznosi u spomenutoj knjigi, Željko Bebek Iliju Stanića vozao po Francuskoj u jednom crnom automobilu. Knjiga o kojoj general govori je knjiga koju je Željko Bebek napisao: JEDAN NAROD U OPASNOSTI. Tko je imao priliku pratiti ova pisma, mogao je uočiti da je bilo govora o ovoj knjigi, i da je general zbog lijenosti i nerada izbacio s posla Željka Bebeka. Ovaj je iskoristio to vrijeme, napisao ovu knjigu, htio je da ju general tiska u tiskari DRINAPRESS, što je general odbio, jer Željko nije imao novca da plati troškove tiskanja knjige. Kako gosp. Dabo Peranić piše u svojoj knjigi da je tog mjeseca listopada 1968. “odnekuda i iznenada” Željko Bebek priuštio malo novca i dao generalu polovicu, a general piše Dabi Peraniću da mi je dao 40 tisuća pesota, što nije dovoljno, ali svakako će pomoći pokriti neke troškove. Nadati se je da će doći vrijeme kada će se sve ovo do utančine ispitati. Istina je, da danas, mnoge Hrvate ova tema ne zanima. Ali zato je potrebno sve staviti na papir, da se ne izgubi, da se ne zaboravi, i što je najvažnije DA SE ZNA. Mo. Otporaš.)

On mi je osobno rekao u pogledu Srećka Tomića, (Srećko i Rudi Tomić iz Toronta, braća, nekadašnji glavni urednici novine “GLAS DOMOVINE”, kasnije urednici povremenika “NAŠ PUT”, mo.) da je isti bio oficir Udbe, nosio uniformu iste, kao i oružje, a da je Niko Kovačić, onaj iz Štuttgarta, bio šef ćelija komunističke grupe na univerzi u Sarajevu, pa je i mogao napisati “da ga pozna iz Sarajeva”. Gornje ne znači da bi bili Udbaši i sad, ali niti protivno još manje. Prema tome kako god Niko Kovačić radi za Njemce, Udbu, Bratstvo (HRB,mo.) i Export-Import odjednom, i što mu je omogućilo da “bude u svemu” kao i Varoš, i da se spasi iz svega, kao i Varoš, tako bi moglo, da se nadjete u unakrstnoj vatri braće Tomića koji bi Vas mogli denuncirati kao “komuniste”. Komunisti to čine po sistemu, kao taktiku, da unište antikomuniste. Pazite u tom pogledu.

Delikatni su to problemi, prvo jer su mnogi od tih ljudi uvidili pogreške i netreba im povraćati vraćanje Domovini, a s druge strane čak i oni, koji su još uvjek članovi Udbe (Supa-a) drže se tamo na okupu, pa bili pravi ili krivi, idealisti ili zločinci, profesionalci ili amateri, jer i oni vole svoj život, i mnogi su uvjereni komunisti i biti će odsudna njihova uloga sutra (to se je dokazalo u domovinskom ratu, mo.) jer su baš oni koji imaju dio vlasti, najodlučniji su i često najsposobniji. Za revolucije u Mađarskoj ovakovi su bili najefikasniji – na obje strane, jer su poznavali probleme, ali su i najodlučnije branili svoje živote na strani Rusa. Nu to ne znači da ćemo morati u tudjini iste širiti, štititi i još manje dati se terorizirati po njima. I kad smo već kod toga mnogi vjeruju da Bakarić dobro misli, ali da je kao i uvjek slabić, bezkarakteran, dok se o Tripalu misli i gore, jer uvijek bio iz jugoslavenske obiteljske tradicije dok se mnogo bolje misli o generalu Rukavini i admiralu Jerkoviću i “korčulanskoj grupi” Jerković. Savka Kučar-Dabčević, Pecotić itd. Inače proslave u Istri su državotvorne i govore o “priključenju Hrvatskoj” i kroz ovu – Jugoslaviji, što treba znati “prevesti”.

O političkom previranju u Hrvatskoj i uopće u Jugoslaviji, čitate svaki dan u tisku vaših zemalja. Stvar Češke (Upad jedinica Varšavskog Pakta 21 kolovoza 1968 god. u Čehoslovačku, mo.) je ubio pojam komunizma, kao što držanje Engleske i Amerike ubijaju vjeru u demokraciju, a pomalo i politiziranje Vatikana u ugled Crkve. Tu onda ostaje vjera u Boga, u sebe, svoj narod, svoju pamet, svoju snagu. To za mnoge Hrvate znači vraćanje Hrvatskoj – bez drugih i posebnih oznaka. To treba tako shvatiti ne samo verbalno, u teoriji, nego i u akciji. Oko vojske i mača, unutar svojih granica, a ostalo će se isto morati riješavati, ali bez drugih, sami, unutar svojih granica. Bojimo se toga i mi, ali i oni kod kuće, jer Tito ima 76 godina, pa iako on danas znači mnogo, jednom mrtav i bez drugih dogadjaja, otvara jedan proces, gdje valja uzeti učešća, ne “čekati kaj bu”. (Vrlo poznata Mačekova izreka “kaj bu”, koju je on često upotrebljavao u nezgodnim prilikama kada je trebalo donijeti neku odluku, on bi samo rekao: “kaj vidil”, “kaj bu”, mo). Bu ono što mi napraviti budemo…

Pisao sam Vam o “Vanjskom Frontu”. Kao jedan od najznačajnijih dogadjaja zadnjih vremena spominjem da ste svi vi, skupa ili u grupama, pisali u istom duhu, i da su nam se pisma izmjenila na putu. Znači da smo sinkronizirali mišljenja i sada trebamo i same akcije. Na pr. neki prijatelji su došli i na samu ideju – isti dan kada sam pisao, da se ide do nekih stranih predstavnika. Kolosalno, – ali “iz obzira” treba krug proširiti: na pr. na dobrom engleskom sastaviti Memorandume, predstavnike, itd. i to POSLATI I ODNIJETI NA KONZULATE I AMBASADE ILI PREDSTAVNIKE SVIH 126 DRŽAVA SVIJETA, ČLANICA UJEDNINJENIH NACIJA. Tako Vam se neće moći reći, da ste išli na recimo “Bugarsko komunističko predstavništvo”. Dakle na sve i onda, ako dobar dio niti za nas zna, niti će čitati, niti šta može, kada bi i htjeli. Ali hoće i mogu oni, koji budu zainteresirani.

Mislim da bi prof. Prcela trabao na dobrom engleskom napraviti te dopise, i onda ih slati i Brbiću i ovamo na evropske odnose i Lukasu za Južnoameričke. U slučaju potrebe tiskao bih vam jednu dobru stvar načelne prirode, ali mislim da je efikasnije na mašini pisano, individualno. To ne izključuje djelovanje skupno sa drugima, kao i uvjek, što spada na vaš normalni djlokrug rada.

Sve Vas molim da pokrenete i sredstva organizacije, ako ih ima, iz Fonda, od Drainapressa, od priredaba, predplata, pa čak ako je moguće na račun DRINE, koja je na putu, kako bi vratio dug, koji iako se može dijelom obnoviti, ipak krajem ovog mjeseca moram bar pola platiti, a ostalo možda opet za mjesec dana, s drugom mjenicom.

“DRINA”. Ide bolja nego ikada sa preko 300 stranica o komunizmu, i sa cijenom od samo 2 dolara baš zato, da lakše prodate. Radimo i na DRINI posvećenoj hrvatskim kraljevima, banovima itd. i prvi puta u povijesti sa likovima svih hrvatskih narodnih vlada, kraljeva, banova itd. Bit će siguran uspjeh.(Radi se o knjigi Drinina Knjižnica 29 “HRVATSKA ZA NARODNIH VLADARA” Valencija 1969., knjiga koju general nikada nije vidio tiskanu, jer je ubijen prije nego je knjiga bila tiskana. Knjiga je uistinu svake hvale vrijedna i trebao bi ju imati svaki onaj Hrvat koji se bavi našom hrvatskom poviješću, mo. Otporaš.)

“OBRANA” br. 97/98 je otišla i nadam se da ste dobili, osim gdje ide normalno.

“OBRANA JUBILARNI BROJ 100” je u radi i imati će 40 ili 42 stranice, a donosi znatne suradnje sa svih polja iz emigracije i domovine, prenosa iz domovinskog tiska, koji su tako državotvorni kao i naši ovdje. Bit će to veličanstven broj, kakvog nije dala još emigracija. Bit će gotov vjerovatno do 20.ovog, dakle par dana nakon što dobijete ovo pismo. Zato Vas molim da mi odmah još danas javite slijedeće:

1. u koliko vam je potrebno nešto više primjeraka, jer sam dao napraviti nešto više,

2. da li da to šaljem avionski i da se broj proda skuplje, jer sa 42 stranice je dva dvobroja, i koštati će poštarina kao i sve drugo, više od duploga.

3. da li da pošaljem preporučeno, ali normalnom poštom, pa da se proda normalno tj. 50 centi od dolara, odnosno prema mogućnostima, koje su negdje dista ispod ovog prosjeka.

4. da li da šaljemo avionski i učinite što se može, računajući na predplatnike, koji ako i manjim dijelom, pomognu izvanredno, pa da se šalje avionski i proda normalno.

Javite ali svakako još danas ili za dan dva, nakon konzultiranja Gl. povjerenika sa aktivnostima, pa ću postupiti tako. Ovaj broj donosi vjerovatno 10 stranica Posebnog Priloga;

RANKOVIĆEVCI DIŽU GLAVU, iz pera prof. Peranića, a sa vijestima o češkoj i pokret Rankovićevaca bilo sinkronizirano. Donosimo i prenosimo članke iz HRVATSKOG KNJIŽEVNOG LISTA iz Zagreba, koji idu paralelno sa nama, sa čisto hrvatskim, nacionalnim, državotvornim i tradicionalnim program.

Javite isto koliko DRINA da pošaljem, jer vjerujem da će imati prodaju, i da će biti zapažene, jer su aktuelne, kao nikada do sada.

Pisali su mi neki da bi k meni došli. Pričekajte, da ovdje budu DRUGI, kao Štef i još jedan koji je najavio, pa ćemo zatim i to sprovesti, ali nakon formiranja VANJSKOG FRONTA. (Poznato je iz dosadašnjih pisama da je Štef Crnički došao kod generala negdje u velači 1969. i da je ovaj išao posjećivati druge hrvatske političke skupine u Europi, kao što je iz pisama poznato da je Štef Crnički ostao na tom putu dulje i da nije bio kod generala u vrijeme dok je ubojica Ilija Stanić pripremao generalovo ubojstvo 20 travnja te godine, mo.) Pa kad stignu da dodju u tom svojstvu, kao i “oni drugi”. (Interesantno za spomenuti ovdje to da je general ovdje u svojem pismu od 12.X.1968., dakle 4 mjeseca i 8 dana prije pogibije napisao “…Pričekajte, da ovdje budu DRUGI”, velikim slovima a pri kraju pisma: “…Pa kad stignu da dodju u tom svojstvu, kao i “oni drugi”, što je “oni drugi” stavio u zaporke. Ako se u ovim izrekama krije bilo koja tajna ili spletka oko ubojstva generala Drinjanina, Vjekoslava Maksa Luburića, možda se to neće nikada pronaći. Mo.)

Toliko za ovaj čas. grli Vas odani Vam

general Drinjanin