Gospodine i druže Milane,
Jako je velika vaša zasluga što ste jedno od 15-oro djece! I to još iz seljačke obitelji! Za svako je poštovanje vašega oca i majke što su podigli toliku djecu, ali, ne vidim što biste vi to isticali sebi u prilog. Hrvatstvu se samo škodili cijeli svoj život i sramotili ga, činite to i danas. Ne bi vjerovali, i ja sam rođen kao Hrvat. Tako mi piše u rodnom listu. Znam, Vi imate dokaze da je taj rodni list naknadno krivotvoren i da je moje pravo ime Jovan, rođen kao Srbin ili Jugoslaven. Krivotvoren kao i sve moje svjedodžbe od prvog razreda osnovne škole u kojima stoji da sam Hrvat. Kad je propadala Jugoslavija, Udba je nama jugoslavenima i komunjarama izdala krivotvorene svjedodžbe jer je znala da bi inače stradali od ruke hrvatskih domoljuba, ogromne većine Hrvatica i Hrvata koji su živjeli za pravu, Ustašku Hrvatsku. Istina, malo su pretjerali u zaštiti udbaša, partizančina i Jugoslavena. Pa Hrvatice i Hrvati najprije su izabrali za predsjednika partizana, pravog-pravcatog, Franju Tuđmana. To je bilo na Banquettu Prve Konvencije HBZ, nedjelja 21 siječnja 1990. kada je dr. Franjo Tuđman u dvorani Alojzije Stepinac u Clevelandu u nedjelju večer pred svim nazočnima rekao da su general Vjekoslav Maks Luburić i on oba dva hrvatska generala. S tim je dr. Franjo Tuđman rekao da on nije više Jugoslaven nego Hrvat.
Pa onda partizančinu Stipu Mesića, a onda, mene YUsipovića. Možda mislite da su se opametili izabravši gđu Grabar Kitarović? Ali, jao, i ona je iz partizanske obitelji, i uz malo okolišanja, ipak uvijek na strani antifašizma. Iza nje, opet komunjara i partizančina Milanović! Grozno! Ni s premijerima nije puno drukčije. Eto Plenkovića! Je li to pravi lik za hrvatskog premijera!? Ni u petom koljenu ne može u obitelji naći kojeg ustašu, a ustaše su Hrvati, sve sami partizani! Grozno! Gdje li je ta vaša Hrvatska, ona prava, ustaška!?
Za razliku od vas, ja sam uvijek živio u Hrvatskoj, činim to i danas. Iako, naravno, ne volim Hrvatsku, već sam tu samo zato da uništim tu protujugoslavensku tvorevinu i osnujem novu Jugoslaviju, da bi opet pokorili Hrvatsku i Hrvate. Mrzim Hrvatsku, mrzim Hrvate! Mrzim sve hrvatsko! Nasuprot, vi umirete od ljubavi prema Hrvatskoj, ali, upravo radi te velike ljubavi niste tu. Jer, vi dišete hrvatski, vi mislite hrvatski, vi sve radite hrvatski. Osim što ne plaćate hrvatski porez i što baš niste vješti u hrvatskom jeziku. Ali znate, kad bi vi, veliki, ogomni, pregolemi Hrvat došli u ovu malu zemlju, ovdje ne bi bilo mjesta više ni za jednog Hrvata. Zato vam hvala što ostajete u Americi i time čuvate svoju i našu Hrvatsku.
Šalu na stranu. Vi ste, zajedno s još nešto vama sličnih, nesretan čovjek koji živi u svijetu koji ne postoji. Nema ustaške Hrvatske, nema Maksa Luburića, nema Ante Pavelića i njihove slave. Nema njihovih ulica ni spomenika. U enciklopedijama su ih udbaši i jugoslaveni, masoni i zapadni licemjeri ocrnili kao zločince iako su tita stavila na desetom 10 mjestu kao ratni zločinac WW2. Nema ni Radnog Logora Jasenovac gdje su se trpali narodni borci za Jugoslaviju koji su se borili protiv ustaške Hrvatske. Umjesto njega, ovdje je stratište gdje su ustaše počinile genocid, koji je više puta manji nego NEGO BLEIBURG GENOCID. BLEIBURŠKA TRAGEDIJA HRVATSKOG NARODA, H:R: 1976.
Nema ni herojske ustaške vojske. Nestala je u izgubljenom ratu koji je ratovala na istoj strani s Hitlerom i četnicima, rame uz rame, poput našeg Tita i četničkog Draže Mihailovića od kojeg smo se odvojili, ne zbog imena naše zajedničke Jugoslavije, nego zbog socijalizma i staljinova komunizma. Usput, ona fotografija na kojoj ustaše i četnici zajedno piju i okreću janjca, Udbaški je krivotvorina, kao pisani sporazum ustaša i četnika o zajedničkoj borbi.
Sorry, Mr. Boban! Zapravo mi vas je žao. Mora da nije lako živjeti u svjetu koji ne postoji, jer svaki svijet koji ne postiji je svijet SVEMIRA. Ili možda je ili nije, tako je?? Možda ste sretni stvarajući privid u kojemu se bolje osjećate, jer živjeti u maštama je isto kao mi jugoslaveni koji smo živjeli a i danas, poput mene mnogi živu u osjećajima jugoslavenstva. Kažete, reći ću da ste ustaša. Pa naravno, što ste drugo nego Ustaša!? Pa naravno da ste vi ustaša, jer za vas Ustaša prestavlaj Hrvatsku. Pa vi sami za sebe u ovim mailovima koje nasilnički šaljete nama koji ne želimo čitati vaše besmislice nazivate ponosnim Ustašom. Zapravo, žao mi vas je i žao mi je što sam vas možda, jadnog nesretnika, znao uvrijediti. Oprostite! Rado ću popiti s vama kavu, čim se doselite u vašu Hrvatsku, jer za mene vaša hravtka nije moja Hrvatska.
Vaš drug Ivo, sa starim hrvatskim, pobjedničkim pozdravom: Smrt fašizmu, sloboda narodu! ili kako bi vi to rekli: Druže Tito i Staljine i zločinci svih zemalja ujedinite se.
——————————————————-
Saved: Sun 9/8/2024 11:32 PM
Odgovor Mile Bobana prikalemljenom hrvatu iz jugoslovenstva u Hrvatstvo Ivi Josipovići,
Bog! i vele dragi prekalemljeni Ivo Josipoviću iz Jugoslavena u Hrvata. Vaše pismo odsijeva velikim razumijevanjima između ISTINE I LAŽI. Ali, poštovani prijatelju i dragi hrvatski brate Ivo Josipoviću neće to biti ni do vas ni do mene koji će prostudirati vaše pismo i prstom uprijeti gdje se nalazi LAŽ ili LAŽI a gdje se nalazi ISTINA ili ISTINE. Ja ću se s tim složiti što god demokratskim putem većina odluči, a vi, to zavisi do vas.
Vi ste za sebe rekli da ste bili predsjednik Hrvatske. Pa to se zna, a točno za vas i za LOPOVA, IZDAJICU I LAŽIVA Stevu Mesića bi se mogla usporediti ona hrvatska izreka: I ĆORAVA KOKOŠ NEKAD ZRNO PRONAĐE. Mislim da se tu razumijemo, zašto pak ne!
A što se tiče mene i mojeg HRVATSTVA KOJEG KROZ CIJELI MOJ ŽIVOT NOSIM, je zasluga mojih roditelja i kućnog odgoja. A što se tiče moga PRKOSA KOJI MI SE JE ZALIJEPIO ZA TABANE, TE KUD GOD KORACAM OSTAVLJAO SAM TRAGOVE TOG PRKOSA KOJEG MI JE SILOM NA VRAT STAVILA DRŽAVA I VLADA TE DRŽAVE ZA KOJU SE JE BORIO VAŠ OTAC ANTE, A TO JE BILA NJEGOVA, TITINA I VAŠA JUGOSLAVIJA NAMETNULA MENI NA MOJA RAMENA TAJ TERET BORBE ZA OSLOBOĐENJE NAŠE HRVATSKE OD STALJINOVE PETOKRAKE I KOMUNISTIČKE ČIZME, A TO JE BILA TVOJA I TVOG ĆAĆE JUGOSLAVIJA.
Što se tiče mog života preko 65 godina je isto kada su i Židovi bili protjerani i bili u progonstvu preko 400 godina, ali za sve to vrijeme nisu zaboravili svoje podrijetlo, nego su smjelo i odvažno pronosili svoje korijene kuda su god koracali i hodali. Pošto sam ja kršćanin, vjerujem u Boga, krstim se svako jutro, svaki dan i prije nego zaspem, pomolim se Bogu da mi neće biti žao što će me ON za moje grijehe kazniti, nego mi je žao što sam ja mog Boga uvrijedio. Amen!
Dragi moj prijatelju i hrvatski brate Ivo Josipoviću ova naša draga zajednička i uzajamna polemika nas obadvojicu nije razljutila, nego nas bratski UVELIKO ZBLIŽILA. To mene čini vrlo zadovoljnim i dok ovo pišem osjećam se vrlo pijan – ne od alkohola – nego od ZADOVOLJSTVA. Zato vrlo rado čekam i očekujem taj trenutak kada ćemo se dvojica sresti kao dva brata, ne po krvi NEGO PO HRVATSTVU.
E, sada, dragi moj brate Ivo Josipoviću u izmjeni naših mailova, mi smo se već dobrano jedan drugome približili. Ja sam vama spominjao Hrvatskog Viteza Miru Barešića, sina partizana. On je 1978. godine pobijedio na svjetskom turniru za Karate Jugoslavena Antu Nobila. Miro Barešić je predstavljao na tom turniru državu Paragvaj pod imenom Tony Šarić. Kada je pobijedio u kartama i dobio Pehar za nagradu, iznio je hrvatsku zastavu i uz sebe ju stavio. Tada se je pojavio Ante Nobilo i u toj svađi oko hrvatske i jugoslavenske zastave skoro je došlo – a koliko se sjećam i došlo je – fizičkog obračuna. Kako je Ante Nobilo bio veliki Jugoslaven, automatski je bio i veliki LAŽOV, a svi Jugoslaveni su poznati kao VELIKI LAŽOVI, on, Ante Nobilo kao javni tužitelj protiv dra. Andrije Artukovića iznio je mnoge LAŽI protiv kojih je zatražio i smrtnu kaznu protiv dra. Andrije Artukovića, isto kao i u tvrdnji da nije bilo fizičkog dodira između Hrvatskog Viteza Mire Barešića i Jugoslavena Ante Nobila.
Usput vam se uveliko zahvaljujem za lijepe riječi o mojim roditeljima. Velika vam HVALA! Za sve to prilažem vam opet nešto da pročitate, jer vi ste dijete iz grada, tj. građanin, dok sam ja dijete sela, dakle seljak koji sam se rodio u štali ali nisam jeo sijeno i slamu, što znači da nisam životinjski odgojen. To je velika razlika kako ja o tome mislim a kako vi o tome mislite to će mnogi drugi odlučiti, a najmanje vi.
Dragi moj voljeni po vašem današnjem hrvatstvu brate Ivo Josipoviću vi ste za sigurno čuli ovu staru našu hrvatsku izreku: Što pređe preko deset zubi, čulo je stotinu ljudi. Pošto ste vi meni sve ovo vrlo lijepo i javno pisali, opisali i odgovorili, ovaj naš FRA ANDRIJE KAČIĆ MIOŠIĆ RAZGOVOR UGODNI ću ja širiti dalje i dalje tako da se ljudi upoznaju da svako ogledalo ima dvije strane.
Bog! I sve najbolje vam želi vaš po hrvatstvu brat Mile Boban.
