PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE Zoranu Milanoviću (*.pdf) |
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE Zoranu Milanoviću (*.htm) |
1. ZAHTJEV za izmjenu Zakona o prekršajima javnog reda i mira, odnosno ukidanju pojedinih članaka tog zakona, a koji članci predstavljaju komunističku ideologiju prethodnog uređenja SFRJa.
2. ZAHTJEV za neprihvaćanje prijedloga MUP-a za izmjenu gore navedenog Zakona s obzirom da ne predstavljaju vrijednosti demokratski uređenog društva. Gornje zahtjeve podnosimo mi građani, narod Republike Hrvatske, prema članku 2. stavku 4. te podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske. Poštovani Predsjedniče Milanoviću, Mi, slobodni građani Republike Hrvatske, ovim Vam putem podnosimo gore navedene zahtjeve, te Vam izražavamo našu duboku zabrinutost zbog prijedloga Nacrta gore navedenog zakona od strane MUP-a. Nevjerojatno je da najviši predstavnici ministarstva unutarnjih poslova nikada nisu izrazili zabrinutost da se u demokratskoj Republici Hrvatskoj još uvijek primjenjuje zakon koji potječe iz uređenja bivše SFRJ, odnosno iz komunističkog sustava vrednota koji nije priznavao niti dozvoljavao slobodu govora i mišljenja, odnosno demokraciju. Taj je zakon, u svom nepromijenjenom sadržaju, na snazi od 1977. godine s nekoliko ‘kozmetičkih izmjena’, koje izmjene su se bavile isključivo izbacivanjem članaka koji su se odnosili na državna tijela bivše SFRJ. Ostale izmjene nastupile su isključivo radi valute koja je bila u uporabi u određenom periodu u Republici Hrvatskoj. Tragično je, da usprkos jasno izraženoj volji građana, kako je to zapisano u izvorišnim osnovama Ustava RH, st. 1. podst. 12, gdje je zapisano da su hrvatski građani odbacili komunistički sustav vrednota „… na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.) … ”, da, ne samo što su još uvijek na snazi neki zakoni iz tog društvenog uređenja, nego da se sustavno, od strane raznih državnih organa u cijelosti zanemaruje demokracija, vladavina prava, sloboda, jednakost, temeljna ljudska prava, i ostale vrednote koje su temelj za tumačenja Ustava RH, i to prema članku
3. Ustava: „Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.” Mi, kao slobodni, jednaki i ravnopravni građani Republike Hrvatske, ovim putem izražavamo svoju veliku zabrinutost zbog tog prijedloga Nacrta s obzirom da predlagatelj prijedloga (MUP) još uvijek, u našem demokratski uređenom društvu najtežim prekršajima protiv javnog reda i mira smatra slobodu govora i mišljenja, te slobodu kritiziranja državnih službenika! To pripada komunističkoj jednostranačkoj ideologiji, a takve odredbe su zabranjene u demokratski 2 2 uređenom društvu! Ove predložene izmjene o uvođenju drastičnih novčanih kazni više sliči na zabranu slobode govora ‘neposlušnim’ građanima nego želja za javnim redom i mirom, kao što je to bio slučaj sa komunističkom ideologijom i uređenjem. Sukladno gore navedenom, mi građani Republike Hrvatske, na temelju Ustava članak 2. stavak 4. podstavak 1. zahtijevamo brisanje sljedećih članaka iz Zakona o prekršajima javnog reda i mira: 1. Članak 5. st. 1. i 3. Tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 150,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. (nove predložene kazne su 700,00 do 4.000,00 eura). (…) Tko tiskane ili snimljene stvari raspačava na neuobičajen nametljiv ili drzak način, te time remeti mir građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 150,00 eura. (nove predložene kazne su 300,00 do 2.000,00 eura). St. 1. – Koji su to točno tekstovi, skladbe, simboli, slike i crteži koji se mogu smatrati da remete javni red i mir? Tko o tome odlučuje? Tko ima legalno i zakonsko pravo u demokratskom društvu o tome odlučivati? Svakoga se može prekršajno kazniti na osnovu ovog članka i to je neprihvatljivo! St. 2. – Što se točno smatra neuobičajeno nametljivim i drskim načinom raspačavanja tiskanih ili snimljenih stvari? Tko odlučuje o tome što je drsko i nametljivo? Tko ima legalno i zakonsko pravo o tome uopće odlučivati u demokratskom društvenom uređenju? 2. Članak 6. Tko se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 170,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. (nove predložene kazne su 700,00 do 4.000,00 eura). Što se to smatra ‘naročito drskim i nepristojnim ponašanjem’? Tko o tome odlučuje? Tko ima legalno i zakonsko pravo odlučivati o tome što će se u našem društvu smatrati ‘naročito drskim i nepristojnim’ ponašanjem? Postoji kazneni zakon zbog uvrede časti, te također i članak 323a. Kaznenog zakona koji se bavi ovim pitanjem, ovo je samo prenijeti prekršaj iz komunističkog sustava! 3. Članak 16. Tko izmišlja ili širi lažne vijesti kojima se remeti mir i spokojstvo građana, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana. (nove predložene kazne su 700,00 do 4.000,00 eura). Tko ima legalno i zakonsko pravo odlučiti koje su vijesti lažne? Tko je u Republici Hrvatskoj iznad Opće deklaracije UN-a o temeljnim ljudskim pravima? Nitko! Nitko nema prava i to prema članku 30. gore navedene Opće deklaracije, te prema članku 20. Ustava RH na bilo koji način ugrožavati bilo koje utvrđeno temeljno ljudsko pravo! Članak 30. Opće deklaracije: “Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti tako da podrazumijeva pravo bilo koje države, grupe ili osobe da poduzmu bilo koju aktivnost ili izvrše bilo koji čin usmjeren na uništenje ovdje utvrđenog bilo kojeg prava i sloboda.” Ustav RH, Članak 20. „Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.” 3 3 Sloboda mišljenja je temeljno ljudsko pravo. Članak 19. Opće deklaracije: „Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; to pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice.” Ustav RH, Članak 40. „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.” Nas, slobodne građane RH, izuzetno interesira odnosi li se ovaj zakon na sve, kako je to utvrđeno u članku 14. Ustava RH s obzirom da najviše lažnih vijesti šire određeni političari te javni službenici putem javnih medija, određeni navodni ‘stručnjaci’ iz nekog područja, pa čak i sami mediji. Ustav Članak 14. „Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju, ili drugim osobinama. Svi su pred zakonom jednaki.” Podliježu li gore navedene osobe ovim rigoroznim kaznama i koliko će MUP na dnevnoj bazi primati prekršajnih prijava zbog lažnih vijesti koje oni šire? Kada se podnose prekršajne prijave: kada su lažne vijesti dokazane ili kada se ‘sumnja’ da je neka vijest lažna? Što se događa kada je velikom broju građana narušen osjećaj mira i spokoja zbog lažnih vijesti koje se vijesti promoviraju ‘kao istina’, a zna se da je laž? Kojim bi se mjerilima službene osobe vodile, ukoliko bi ovaj članak uopće mogao biti dijelom zakona u demokratski uređenom društvu, prilikom određivanja ‘stupnja’ drskosti, vrijeđanja ili narušavanje mira ili iznošenja lažnih vijesti? Tko ima pravo, legalno i zakonsko pravo, određivati stupanj drskosti? Netko bi rekao da je to sudačka odluka, a mi građani tvrdimo da bi onda svaki sudac mogao prema svom vlastitom nahođenju, a ne na temelju zakona, odlučivati o tome! To nije pravda niti pravednost, nego diskriminacija jer će se za isto prekršajno djelo donositi u cijelosti različite presude, ovisno o osobnom subjektivnom mišljenju suca. Primjer: zadnjih nekoliko tjedana vodi se ‘bitka’ između vjernika koji mole na trgovima i onih koji vjernicima njihovo Ustavno pravo osporavaju? Vjernike vrijeđa ponašanje prosvjednika protiv molitve, a prosvjednike vrijeđaju riječi molitve molitelja. Obje grupe iskazuju svoje ustavno pravo: molitelji ustavno pravo iz članka 40. „Jamči se sloboda savjesti i vjeroispovijesti i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja.”, a prosvjednici iskazuju svoje ustavno pravo iz članka 42. Ustava „Svakom se priznaje pravo na javno okupljanje i mirni prosvjed u skladu sa zakonom.” Što se događa ukoliko članovi obje grupe smatraju da su ‘oni drugi’ u prekršaju članka 6. Zakona o prekršajima protiv reda i mira? Tko ima legalno i moralno pravo odlučiti tko je u pravu? Nitko! U demokratskom društvu imamo slobodu mišljenja i ponašanja sve dok slobode i prava drugih ljudi time nisu ugrožena. Želimo sada navesti samo dva vrlo blaga primjera između bezbroj koje možemo uzeti u obzir kad se radi o našoj državi i širenja laži i neistina od strane i medija i državnih službenika! 24 sata 25.11.2022. „Bivša ministrica Gabrijela Žalac potrošila je 23.750 kuna iz EU fondova u zagrebačkoj gostioni Šarm. Za taj se novac u Šarmu može pojesti oko 215 kilograma ćevapa” No, što o tome govori naš premijer u Indexu od 25.studenog 2022. „Plenković: Nitko nije imao takvo znanje i kvalitetu kao Žalac. Bila je sjajna.”
4 . U ovoj izjavi premijera radi li se o ‘jako drskom ponašanju’ i ‘lažnim izjavama, odnosno vijestima’ koje su uznemirile jako veliki broj građana? Dan nakon uhićenja Gabrijele Žalac, 11. svibnja 2021., Plenković je pred novinarima branio članicu predsjedništva HDZ-a i bivšu ministricu. A što reći o vijesti s Tportala? Josipa Rimac, Jutarnji list: 31.03.2023. Stočar koji je podmićivao Josipu Rimac nagodio se sa USKOK-om: „Dao sam 15.000 eura, a za nju sam pripremio 25 krava.“ Imaju li građani pravo prekršajno prijaviti: 1. Za laž ili lažne izjave premijera Plenkovića (i sličnih) jer ih je javno hvalio, a ta pohvala se pokazala kao laž? 2. Za remećenje javnog reda i mira, jer smo mi imalo moralni i pošteni ljudi doživjeli stres tim otkrićem istine? Što ako se nešto u početku osudi kao laž, a kasnije se pokaže da je istina? A što ako se nešto na početku smatra istinom, a kasnije se pokaže kao laž? Tko je legalno i zakonski ovlašten odlučiti što je laž ili istina? Ovo je problem o kojem izgleda predlagatelj Nacrta (MUP) nije razmišljao, kao ni o tome da MUP, prema Općoj deklaraciji UN nema pravo kršiti temeljna ljudska prava. Kako ćemo znati da li je ovaj stočar rekao istinu? Što, ako je recimo, ovu vijest ekipa na vlasti doživjela sa šokom? Ne zbog istine što vjerojatno jest, nego jer se radi o njima – priuštilo im je patnju i duševnu bol? Da li bi se to moglo smatrati ugrožavanjem javnog reda i mira, ili se barem tako opravdati? Budući da bi čitajući tu vijest velik broj ljudi doživio stres, da li bi to moglo biti opravdanje za one na vlasti za kažnjavanje i stočara i medija koji je objavio ovu vijest? Da li je MUP-u cilj ostvariti savršeni red i mir? Ili možda na ovaj način uvesti neku vrstu policijske države, policijsku diktaturu kao što je to bio slučaj u komunističkom uređenju? Uzmimo na primjer Boga koji je stvorio cijeli svemir. No unatoč tome što se zove SVE-MIR prilično je kaotičan, skoro da nigdje nema mira. Priroda na našem planetu uzrokuje poplave, suše, oluje, imate otrovne biljke od kojih, ne znajući to, neki ljudi umru. Od potresa pogine stotine tisuća ljudi. I naravno da se ne zaboravi, političari izazivaju ratove u kojem bespotrebno umiru milijuni ljudi. Da li MUP želi nadmašiti Boga, ili možda postati ‘bog i batina’ demokratski uređene Republike Hrvatske? Ili MUP možda više i ne služi građane RH nego jednu nevladinu organizaciju kao što je to Svjetski ekonomski forum? Hoće li se ovo legalno i zakonito uvjerenje nekih ljudi proglasiti ‘lažnom vijesti’ te proganjati one građane koji vjeruju da Svjetski ekonomski forum upravlja EU komisijom, a EU komisija upravlja Hrvatskom putem hrvatskih službenika koji upravljaju javnim tijelima? Nas, na desetke, ako ne i na stotine tisuća građana RH, užasno uznemirava najava premijera da je cilj potpuna digitalizacija Hrvatske. Kojim pravom digitalizira nas slobodne građane kada nam se ustavom jamči sloboda? Da li je lažna vijest da se putem digitalizacije želi uvesti totalitarizam i sveopća kontrola svih građana lijepe naše domovine? Da li je svrha uvođenja drakonskih kazni kako bi se narodom vladalo strahom od istih, ili će se i to kazniti kao širenje lažnih vijesti? Da li bi se to moglo nazvati terorizmom prema članku 97. Kaznenog zakona? Samo pitamo. Što preostaje građanima da se prekine ovo zastrašivanje? Kome da se obratimo za pomoć, s obzirom da ponašanje javnih službenika i državnih organa svakodnevno ugrožavaju naš mir? Moramo li mi građani to vječito trpjeti? A kažu da im je cilj javni RED i MIR. Iz dosadašnjeg iskustva vidimo da su iz usta političara izašle bezbrojne laži i prazna obećanja, ‘oplemenjeni’ bezbrojnim pljačkama, a nabrajati više i ne možemo zbog obima lopovluka. Vladajući nas godinama drže u stalnom strahu i brizi, a oni nam, kao, žele donijeti savršeni red i mir.
5 . MUP u svom nacrtu naglašava da se prekršaji ponavljaju zato što kazne nisu visoke, a nas građane interesira kako su suci do sada uopće i mogli na bilo koji način kažnjavati prema gornjem zakonu, s obzirom da je visina kazni bila iskazana u nepostojećoj valuti, u njemačkoj marki, sve do 31. prosinca 2022. kada se je uveo euro, o čemu je bilo odlučeno 28. rujna 2022. godine? Za nekoga, kao npr. Ministra MUP-a, 20,00 – 170,00 eura i nije neki novac, ali ljudima koji jedva preživljavaju od svojih mjesečnih primanja, ti iznosi su jako visoki. Mi, građani i narod Republike Hrvatske, smo jedini nosioci vlasti u demokratski uređenoj državi (Ustav, Članak 1. st. 2 „ U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana”), postajemo jako zabrinuti svim tekućim događanjima, a naročito zbog događanja u protekle tri godine, tijekom kojih godina smo se osvjedočili da velika većina saborskih zastupnika ne vrši svoju zastupničku dužnosti, nego su se pretvorili u diktatore zaboravljajući da im je dužnost zastupati interes i dobrobit svojih birača, na što su i prisegli! Tzv. ‘vladajuća stranka’ koja nije dobila niti 15% glasova svih birača RH, zajedno sa svojim ‘koalicijskim partnerima’, koji su prevarili svoje birače kada su ušli u koaliciju s ‘vladajućom strankom’, ponašaju se u cijelosti suprotno od temeljnih demokratskih načela, toliko su se ‘razbahatili’ da više ne smatraju potrebnim da sami poštuju Ustav RH i zakone. Mi, slobodni građani postajemo izuzetno uznemireni i u cijelosti gubimo svoj mir zbog ovako bahatog, diktatorskog ponašanja premijera Andreja Plenkovića i njegovih jednako bahatih ministara, te velike većine saborskih zastupnika. 4. Članak 17. Tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 20,00 do 100,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.(nove predložene kazne su 700,00 do 4.000,00 eura) Ovaj članak je vrhunac komunističkog jednoumlja i kontrole slobode mišljenja i govora! Znači, sljedeći put kada javno kažemo da je premijer lažov, korumpirani političar, hoće li nas se kazniti za to, naravno maksimalnom kaznom? To je u demokratskom društvu zabranjeno! Imamo pravo na svoje mišljenje te stoga i reći da je netko korumpirani političar, a ukoliko nekoga to vrijeđa i može dokazati da nije istina, onda nas imaju pravo tužiti za uvredu časti! To je demokracija! A gornji članak je iz komunizma, kao i sva ostala tri koja smo gore naveli! MUP, u Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, na drugoj stranici navodi sljedeće: „I. USTAVNA OSNOVA ZA DONOŠENJE ZAKONA Ustavna osnova za donošenje ovoga Zakona sadržana je u članku 2. stavku 4. podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 85/2010 – pročišćeni tekst i 5/2014 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).” Nevjerojatno je da se u gornjem obrazloženju MUP-a navodi Odluka Ustavnog suda Republike hrvatske 5/2014, koja se odnosi na promjenu ustava prema provedenom referendumu o unošenju novog stavka u članak 62. Ustava RH. Kakve veze ima ta Ustavna odluka sa zahtjevom MUP-a da se izvrše tražene promjene visina kazni? Nadalje, prema članku 127. Kaznenog zakona zabrana slobode govora i izražavanje misli je kazneno djelo. „Povreda slobode mišljenja i izražavanja misli Članak 127. (1) Tko uskrati ili ograniči slobodu govora ili javnog nastupa, slobodu tiska ili drugih sredstava priopćavanja ili slobodno osnivanje ustanova javnog priopćavanja, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko naredi ili provodi cenzuru, ili novinaru protupravno uskrati ili ograniči slobodu izvještavanja.“ 6 6 Znači, imamo Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, u kojem zakonu postoje članci koji se smatraju kaznenim djelima prema Kaznenom zakonu članak 127, radi se naročito o članku 5. st. 1 i 3, te člancima 16 i 17. Odnosno, da pojasnimo, kada građanin ili policijski službenik podnose prekršajnu prijavu protiv slobode govora i mišljenja (gore navedeni članci) oni time čine kazneno djelo prema članku 127. Kaznenog zakona, a ujedno krše i članak 20. Ustava RH i druge navedene međunarodne ugovore i sporazume. Prema članku 2. stavku 4. i podstavku 1. Ustava Republike Hrvatske: „Hrvatski sabor ili narod neposredno, samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje: – o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj;” stoga ili Hrvatski sabor ili narod samostalno i neposredno (pod potpuno jednakim uvjetima: samostalno i neposredno, bez ikakvog posrednika) mogu odlučivati o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj. Dakle, izmjena zakona jest potrebna i hvala MUP-u na tome što su izmjene zatražili jer su nam na taj način ukazali na taj zakon i na neprihvatljivost pojedinih članaka koji potječu iz ideologije komunističkog sustava. Nadalje, izuzetno je opasno i ukazuje na nesposobnost službenika ministarstva unutarnjih poslova u obavljanju njihovih zadataka u demokratski uređenom društvu s obzirom da su, i dan danas, naklonjeni komunističkim ideologijama i metodama, te u skladu sa svojim vlastitim komunističkim ideologijama predlažu određene promjene u visini kazni. Izuzetno je opasno za demokraciju imati osobe s komunističkim inklinacijama na tako važnim položajima. MUP predlaže maksimalne kazne zbog iskazivanja mišljenja govorom, slikom, crtežom, tekstom, muzikom, simbolom kojim se remeti javni red i mir, a to je temeljno ljudsko pravo u demokratski uređenom društvu, u društvu u kojem se jamči Ustavom i međunarodnim zakonima, te Općom deklaracijom UN-a neograničena sloboda govora i mišljenja, pa je stoga i kazneno djelo! Je li to moguće? Nadalje, članak 21. st.1. i 3. Opće Deklaracije UN-a o ljudskim pravima naglašava: „1. Svatko ima pravo sudjelovati u upravljanju svojom zemljom neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika.“ S obzirom da je Ustavno i prirodno utemeljeno pravo naroda, odnosno građana, Republike Hrvatske sudjelovati u upravljanju svojom zemljom, neprihvatljivo je da se volja naroda u cijelosti već desetljećima zanemaruje. Stoga mi građani Republike Hrvatske tražimo od vas, kao Predsjednika Republike Hrvatske, ne samo da ne odobrite ovaj zahtjev za izmjenu spomenutog zakona, odnosno uvođenja drakonskih kazni, nego da zahtijevate od Ustavnog suda da počne raditi svoj posao. 1. Ustav mora biti u skladu sa Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, Izvorišne osnove: „Države stranke ovoga Pakta, smatrajući da je, u skladu s načelima proglašenim u Povelji Ujedinjenih naroda, priznanje prirodnog dostojanstva te jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske obitelji temelj slobode, pravde i mira u svijetu, priznajući da ta prava proizlaze iz prirodnog dostojanstva ljudske osobe, priznajući da se, u skladu s Općom deklaracijom o ljudskim pravima, ideal slobodnih ljudskih bića, koja uživaju građansku i političku slobodu i koja su pošteđena straha i nestašice, može postići samo ako su stvoreni uvjeti u kojima svatko uživa svoja građanska i politička prava, kao i svoja gospodarska, socijalna i kulturna prava, smatrajući da je dužnost država pod Poveljom Ujedinjenih naroda, opće promicanje i poštivanje ljudskih prava i sloboda, vodeći računa da pojedinac, osim odgovornosti prema drugima i prema zajednici kojoj pripada, istovremeno mora težiti promicanju i poštivanju prava priznatih u ovom Paktu, 7 7 suglasne su u sljedećim načelima: (…) II DIO, Članak 2. Točka 2. 2. Tamo gdje to još nije uređeno postojećim zakonima ili drugim mjerama, svaka država stranka ovoga Pakta se obvezuje da će, u skladu sa svojim ustavnim postupkom i odredbama ovoga Pakta, poduzeti potrebne korake kako bi se usvojile zakonske i druge mjere prijeko potrebne za ostvarivanje prava priznatih u ovom Paktu. Članak 5. 1. Ništa se u ovom Paktu ne smije tumačiti tako da podrazumijeva pravo neke države, grupe ili pojedinca da poduzmu bilo koju akciju ili izvrše bilo koji čin kojim se poništava neko od ovdje utvrđenih prava i sloboda, ili ograničava u većoj mjeri nego što je to Paktom predviđeno. 2. Nije dopušteno nikakvo ograničavanje ili derogiranje temeljnih ljudskih prava koja su priznata ili koja prema zakonu, konvenciji, propisima ili običaju postoje u nekoj državi stranci ovoga Pakta, pod izgovorom da ovaj Pakt ne priznaje takva prava ili da ih priznaje u manjem opsegu. Ustav mora biti u skladu sa Općom deklaracijom UN-a o temeljnim ljudskim pravima i Općom deklaracijom UN-a o bioetici! Svi zakoni, prema Ustavu članak 5. moraju biti u skladu sa Ustavom. Gore navedeni članci spornog zakona potječu iz komunističkog sustava i takvi zakoni ne mogu biti primijenjeni u demokratskoj Republici Hrvatskoj, a naročito to što nisu u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske. Nadalje, postalo je novonormalno da tijela koja imaju obvezu služiti narod u cijelosti zanemaruju zakone prilikom obveznog uključivanja javnosti u donošenju zakona. Smatramo izuzetno zabrinjavajućim što navedeno savjetovanje nije u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama (članak 11. stavak 3.) prema kojemu su tijela javne vlasti dužna provesti savjetovanje s javnošću u pravilu u trajanju od 30 dana, osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa, što ovdje nije slučaj. Predlagatelj je savjetovanje sa zainteresiranom javnošću sa zakonom propisanih 30 dana skratio na 8 dana sa istekom roka koje pada na nedjelju te državni blagdan! Ne samo da su nezakonito skratili vremensko trajanje mogućnosti sudjelovanja javnosti, nego su i diskriminirali veliki broj građana jer nije omogućen drugi način sudjelovanja osim putem e-savjetovanja, odnosno nigdje ne možemo naći informaciju kako se mogu uključiti ljudi koji ne znaju, ili čak i ne žele svoje mišljenje dijeliti na danoj web stranici e-savjetovanja. Na koji email ili poštansku adresu mogu ti ljudi svoje mišljenje poslati? Jedini zaključak kojeg možemo izvući jest da je cilj u cijelosti smanjiti utjecaj javnosti na općedruštvene interese, te manipulacijama i kršenjem velikog broja zakona onemogućiti građanima Republike Hrvatske utjecati na ishod kojeg oni žele postići. S nadom da se mi, građani i narod Republike Hrvatske, možemo osloniti bar na Vas, predsjednika RH i Vrhovnog zapovjednika hrvatske vojske, očekujemo da ispunite svoju predsjedničku dužnost i zaštitite građane Republike Hrvatske od neprijatelja ove lijepe zemlje na bilo koji potreban način. S poštovanjem, Udruženi slobodni građani Prilog: 1. Preuzeti pojedini komentari građana Republike Hrvatske na predložene izmjene s web stranice esavjetovanje
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.