UDBINA GUJA U NJEDRIMA GENERALA DRINJANINA, piše general Dabi Peraniću 6.12.1968

UDBINA GUJA U NJEDRIMA GENERALA DRINJANINA, piše general Dabi Peraniću 6.12.1968. 

general DRINJANIN
6.XII.1968.

Dragi moj profesure ! (Pismo pisano Dru. Miljenki Dabi Peraniću u Pariz. Ja sam iz Pariza otišao za Ameriku u ponedjeljak 9 prosinca 1968, dakle 3 dana poslije ovog pisma. Ovo pismo se nalazi u knjigi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA na st. 986-987-988. Mo. Otporaš.)

Nadam se da si ko lav, da su Tvoji dobro, da Kita (Peranićeva kćer; njoj je ima Anita a od milja ju prozvali Kita, mo.) da te Marija još nije zamlatila, i da se nisi odmetnuo u “revolucionarce” i da ti policija francuska nije zaplijenila pisaću mašinu.

Ja sam dobro, zdravo, i sa jakom dozom pesimizma /klišeji!!!/ ali guramo. Djeca dobro, zdravo, uče, rastu i čekaju vakacije (španjolski, odmor, mo.) za Bižić. Troje malih su u Valenciji, a Domagoj ovdje. Uzraslo, odebljalo, jedva ćeš ih prepoznati. Vjeko i Mirica idu u prvi, Drina u treći, a Domagoj u ratu sa malom maturom i latinskim, ali je svršio četvrti. Leonor nas je napustila (Koliko je meni poznato Leonora je bila stopanjica/kuharica kod generala, mo.) i ostavila kao Sveti Pavao Rumunje.
Ti si prilično zloban i kazati ćeš: kako si uspio da te napusti…Tješimo se kako najbolje znamo Štef, Ilija, (Ilija Stanić, Udbina guja u njedrima i generala, mo.) Domći i ja, ali kako smo uporni, izdržati ćemo. Najgore je da smo se počeli debljati, a to bi moglo ponekog zlobnika navesti na misao da njemu ne ide loše. Štef zna bolje kuhati od Ilije, Ilija od Domćija, i ovaj od mene. Istina to nije mnogo, ali vlada savršeni mir, iako se ne bi moglo isto reći u pogledu reda. Sve se bojim da ćemo izdržati i ovaj udarac bolje nego Amerikanci u Vijetnamu. (Ta godina 1968 je bila najgora i najteža što se tiče borbe američkih vojnika u Vijetnamu. Amerika je imala tada preko 625 tisuća vojnika u Vijetnamu u borbi protiv sjevernog Vijetnama i Vijet-cong-a u južnom Vijetnamu, kojega je pomagao sjeverni Vijetnam, mo. Otporaš.)

Ne znam da li sam ti poslao PISMA ELITAMA. Nisam u Europi još nikome. Preko mora nešto malo, jako malo, i ne sa mnogo uspjeha. Glavni to prihvaćaju, iako uvijek ne shvaćaju. Nekima sam savjetovao da se stavi na glavu, pa tako čitaju.
Neki se boje i ne bez razloga. Medju te neke brojim i sebe, ali “em je to tako moralo biti”. Ako ti nisam poslao evo prilažem. Nedaj iz ruka, ali pokušaj kome pokazati i javi efekt. Ako ti ne razbije nos ili te prijavi da si agent, računaj da misli kao i ti. Ako trebadneš još koji primjerak, javi.

Štef je s Tobom razgovarao i ostao dobro impresioniran. Što bi tek rekao da je jeo tvoj lonac? (Pričao mi je Dr. Peranić da je on najviše kuhao kada je bio kog generala, a često je išao kod njega. Kuhali su našu seljačku hranu, a obojica da su mogli dobro jesti. Mo.) 
Nadam se da ti je ponešto govorio, a veli da jest. Ostalo ćemo osobno, jer kako vele naši Imoćani da nije Bogu virovati /kad se mijenja vrijeme/, a kako ćeš vragu? Kako vidiš mene nije ostavio dobar humor, reuma i apetit, iako me sve žene ostaviše. (Nema vojnika kojeg je žena obožavala, mislim na suprugu, jer se one uvijek tuže da su im muževi uvijek odsutni…, mo.) Mora se patiti, ispaštati grijehe i sada tražiti drugu. Ne može se imati sve…Takvi je ovozemaljski život, a neće biti bolje ni gore, na drugom.

Vraćam ti sliku ovog hrkalije. (što bi u ovom slučaju moglo značiti: onaj koji hrče mnogo, ne znam, mo.)

Nije mi jasna ova stvar sa Drugom pogibijom Petra Svačića, pa ti šaljem.

Dobio sam jedan negativni, jedan jedini, tvog boravka u Usa, od Božića koji veli da je radio i tamnovao sa Orlovićem i boli ga da si ih diskvalificirao. O tom kada se vidimo. (Dr. Peranić je išao kao predstavnik Glavnog Stana Odpora u službenu posjetu Amerike i Canade u lipnju 1968. godine, mo.)

Dobio sam novine, ali nisam još izvadio ono o Floti. Nisam imao vremena. Nisam u stanju skupiti ovog časa ništa o Istri, iako imam medju papirima dosta toga. Gomile su svaki dan veće, i uvijek ostavljam za kad ti dodješ, kad Štef dodje, a ono svaki donese još papira, i gomila raste.

Željkina Knjiga (Željko Bebek, JEDAN NAROD U OPASNOSTI, mo.) sutra gotova. Mislim tiskanje. Ima preko 500 strana, i sada ćemo nastojati uvezati nešto, da može odnijeti sobom u Njemčku i prodati. Trebao sam nekog posla za cijeli aparat, posebno za linotip, jer mi se iz vojske vratio stari linotipista, i morao mu dati posla, ali je već otišao, zaposlio se, i sada ide redovno: Drina, Obrana, letci, ponešta extra da se nešta zaradi.

Spremio sam materijal za 4 stranice Obrane, izvanredni izdanje sa zadnjim vijestima / Božić, Rukavina, (Ovdje se radi o trojstrukom Udbinu zločinu, obojstvo Mile Rukavima, Vida Maričića i Krešimira Tolja 26 listopada 1968. u Munchenu, mo.) zadnje vijesti/ kao komplement velike jubilarne OBRANE (radi se o stotom broju OBRANE, mo.) koja je išla redovnom poštom, a ovo šaljem preko lokve avionski, najviše radi Božića i Bajrama. Bit će ovih dana.

DRINA razaslata. Ako trebaš još, javi.

Hrv. Knj. List kolosalno. Prenosim “zabranjenim članak” i sve ono o talijanima. Ako prestane izlaziti, pretiskati ćemo cijeli br. 6 kao posebni broj OBRANE. Da se ne izgubi. (Koliko se sjećam taj br. 6 Hrvatskog Knjižebnog Lista je DRINAPRESS tiskao u cijelosti na tankom žutom papiru. Koliko se sjećam da je Samostalna Zajednica Tin Ujević koja je izdavala H.K.List, htjela tužiti DRINAPRESS za plagijat. Kasnije se je saznalo da su oni to tako morali raditi kako bi se kod Udbe ogradili da nemaju nikakovih veza sa DRINAPRESS-om i organizacijom HNO, mo. Otporaš.) Kako je morao dobiti sračku…što u uvodniku piše: da mu se neće ništa dogoditi ako kaže istinu…Reci istinu i razbiše ti glavu. (Za ovu generalovu izreku “Reci istinu i razbiše ti glavu” sam tragao desetljećima. Upamtio sam ju i ponavljao mnogo puta, ali nikada nisam znao za točno gdje ju je genera izrekao ili napisao. Ja sam čak prije tri i pol godine napisao jedan članak na portalu javno.com Reci istinu i razbiše ti glavu. Jedna mlada Hrvatica Ivana Josipović je to u moje ime iznijela. Tko hoće neka klikne na tu izreku i pročita članak u cijelosti. Mo.) Ali kolo pivijesti nitko neće okrenuti natrag, neće ni oni.

Danas ti šaljem i dvije knjižice: MILU BUDAKA I MIKCA. (Mile Budak: JUGOSLAVIJA SRPSKA PODVALA, knjiga 29, Marijan Mikac: MAJČIN HLJEB, knjiga 28, mo.) To ćemo pomalo baciti van.

Skorom valja misliti na novu OBRANU, redovnu. Trebam novih vijesti. političkih, kulturnih. Kao obično. Imam od Mikca onaj veliki opis francuske knjige. Bit će 8 stranica, ako ne više. Nesmeta, dobro je. Za slijedeći broj, onda možda ono o Istri, Dalmaciji itd. Nešto imam, i već je sliveno /Hrvatstvo hrvatskih partizana/, ono o Ninu itd. ali nije dosta. Misli na to, a i ja ću, čim mognem.

Kako vidiš rušavaj na Kosovu. Donosim vijesti koje sam povadio iz ovdašnjih novina. Interesantno. Možda napraviš šta jačega. Bugarska i Albanija guraju. Tito vršti jer zna da ga neće natrčiti. Fifty-fifty. (Jalta 4/11 veljače 1945., mo.) Ovdje ga hvale, iako govore o njegovim problemima, internim, realno. Odjednom svi znaju za Kosovo i Makedoniju. Hvala Svetom Mao Tse Tungu.

Tvoji Banovi: ostalo je sve, jer smo morali Bebekovu knjigu svršiti, ali kako mi reče da ćeš u siječnju doći. Dotle ću skalupiti jednu OBRANU i još ponešta, a i novu DRINU sam prilično napravio. Nu u pogledu Banova (Radi se o knjigi HRVATSKA ZA NARODNIH VLADARA, koju je Dr. Peranić napisao a izdata je, koliko se sjećam poslije generalove pogibije. Zašto to govorim, jer ova knjiga HRVATSKA ZA NARODNIH VLADARA nisi isti broj knjige 29 kao i knjiga Mile Budaka JUGOSLAVIJA SRPSKA PODVALA knjiga br. 29. Do ove zabune je moglo doći ponajviše poradi toga što tu nije bilo generala da nadgleda. Mo. Otporaš.) nisam siguran, ne želim spackati, jer bi nam se rugali. Ali ću svakako prirediti sve, da bude još preglednije i eventualno ti poslati kakav-takav kostur, da možeš doći s gotovim idejama, pa da postaviš svaku stvar na svoje mjesto. Bojim se rasporeda klišeja, kojih je i tako previše.
Ima i novih, i neznam kuda s njima. Tebi će biti to lakiše. Inače sve je sliveno, ispravljeno, banovi sa svojim popratnim tekstovima, a vjerojatno ću dominirati i naslove Poglavlja. Pa ipak ne idem u mašinu, dok ne dodješ.

Našao sam u našem Konzulatu u Barceloni krasnih stvari. (Hrvatski konzulat NDH je postojao sve do smrti predsjednika Španjolske Franka 1975. Kasnije ne znam šta je bilo Hrvatskim Konzulatom NDH. Mo.) Štiva i klišeja. (U ovom smislu “klišeji” znače slike, mo.) Ali se ne usudim u fabriku klišeja, dok malo ne svladam krizu koja se otegla ko Matino ime /M…..a…….t…….e……/

Ima jedna delikatna stvar o kojoj bih najradije usmeno: sprema se neki kongres nacionalista Europe i to ovdje u Španjolskoj, gdje bi se postavile jake teze europejske, ali i socijalno napredne, iako sa prizvukom revanša i prošlosti, uz sudjelovanje “neofašista” itd., što nam ne konvenira, – ali kako su jedni koji nas zovu, mogli bi, možda, napraviti nešto. Biti državotvorni i socijalno i svakom pogledu na visivi, – a ne upasti u drek, nego izkoristiti kao platformu. U tu svrhu vraćam se na ono što smo govorili o našim stavovima, tj. planifikaciji problema bez ideoloških natruha, (Poruka Izmirenja, koju bi se trebalo svakome Hrvati prilijepiti na čelo, mo. Otporaš.) dok bi ovi bili dosta “antikomunistički”, ali i neutralni izmedju dva bloka.

Ja bih želio u tu svrhu imati jednu malu brošuru na francuskom jeziku, koju bi i opet izdali “Hrvatski radnici Pariza”, , (Radi se o Hrvatskom Radničkom Savezu kojeg su Hrvati osnovali 1949. godine. To je jedina legalna hrvatska nepolitička organizacija bila u Francuskoj, izvan Hrvatske Katoličke Misije. Mogli smo se oko HRS okupljati, dozvole od policije dobivati za sve što nam je trebalo, pa čak i proslave Desetoga Travnja, dana hrvatske državnosti slaviti. Mo.) pa da to skupa sa SIVOM KNJIGOM razdjelimo.
Eventualno da Ti govoriš, jer će francuski jezik biti jamačno glavni radi Francuza, Švicaraca, Belgijanaca itd. Možda Štef na engleskom u ime Američkih Hrvata, i možda tko još na španjolskom.

I onda udariti u talambase (udarati u tambure, mo.) samo i jedino kao Hrvati, eventualno na još kojem jeziku, ali francuskom sigurno. Možda mali historijat i nešto konkretnih misli. Kada te bude bolio bubreg i nemogneš spavati, misli. Pa da postavimo prvi kostur, a onda ćemo “nadosirati”.
Misli Europejskom glavom, (Kakova pronicljivost! Tada, 1968. godine je bilo samo i jedino Europsko Zajedničko Tržište, bez nacionalnih osjećaja i tendencija. Mo.) hvali De Gaulle-a i “Europu Europejcima” itd. I kad ideš na “zbirno mjesto” (možda je general mislio na “šolju” u WC, mo.) misli, napreži se, inspiriraj se, pa kad bi došao, da doneseš prvi pregled na hrvatskom, a kasnije prevadjati na francuski i eventualno na njemači i španjolski. Za “Europsko tržište”!

Pisao mi je Gagro. Uspio je Dan Odpora kao nikada dosada. I to bez “velikih”. Govorio je Nosić, a kćer mu vodila program. U Argentini rusvaj medju “pravovjernima” i masovni prelaz nama iz oba HOP-a, (Oba HOP-a znači: matični HOP kojemu je predsjednik Dr. Stjepan Hefer, nasljednik Poglavnika, i Reorganizacija HOP-a, što je drugo krilo HOP-a, kojemu je bio predsjednik Dr. Vjekoslav Vrančić. DR. vjekoslav Vrančić je bio prije u “Kružoku” ili u “Vodstvu” u Buenos Airesu, koji je uveliko igrao značajnu ulogu u isključivanju čestitih Hrvata iz Ustaškog Pokreta, i koji je poznat po mnogim “intrigama”. Kada je i njega to “Vodstvo” isključilo iz Ustaškog Pokreta, tj. HOP-a, on je osnovao Reorganizaciju HOP.a. Mo. Otporaš.) tako da je V-3 /Vjekoslav vitez Vrančić/ na komemoraciji Rukavine i dr. govorio da smo mu “pokrali ljude”. Ljudi se smiju kako se mogu ljudi nasljediti, prelijevati, izključivati, rehabilitirati i sada “ukrasti”. Sranje u tri čina, a ovo je već 1 čin više…Inače tjeraju nas u Australiji i to je dobro.

Gagro veli da je radio na tvom pitanju, ali da svugdje vele da čovjeka treba vidjeti, pa onda govoriti. (Radi se o tome da je Dr. Peranić kada je bio u Torontu u lipnju 1968., izrazio želju da bi se želio iz Pariza preseliti u Canadu, Toronto. Zamolio je neke Hrvate, pa i Ratka Gagru da potraže prilike za njegov dolazak. Mo.) Molio me usput da ti to kažem, jer predmjeva da ćemo biti skupa za Božić, kako smo prije govorili.

Dodji, ali ne dolazi bez Hrvatske Enciklopedije: prije nego je drugi dignu, ili se predomisli. Ako treba poslat ću ti novac. Misli i na br, 7. Jugoslavenske, jer je izišao. (Objašnjenje. Ja sam godinama radio s Drom. Peranićem u istom poduzeću Librairie Hachette. Tu smo mogli naručiti knjige ili knjiga iz cijelog svijeta i na svim jezicima svijeta. Nas oba smo radili u tom odjeljenju. Naručili bi knjige na izmišljeno ime i izmišljenu adresu. Napravili bi naručbenicu u četiri duplikata, kopije. Dvije iđu izdavaču knjiga, dvije ostaju u našem poduzeću po abecednom redosljedu u kartoteki. Kada knjiga dođe, ja sam bio taj, koji bih proknjižio primitak knjige da je došla. Tada bi se poslala jedna kopija od dviju koja je ostala u kartoteki poduzeća naručitelju knjige, Enciklopedije i što god nam je trebalo. Ako ovaj ne bi odgovorio za dva tri tjedna, te knjige i Enciklopedije se stavlaju u koš, što nama, gospodinu Peraniću i meni, dobro dođe za naše hrvatske svrhe. Tako je i naš DRINAPRESS se obogatio dobrim i povijesnim knjigama. Neka to bude “skromni” doprinos francuskog književnog poduzeća LIBRAIRIE HACHETTE u borbi za oslobođenje Hrvatske! Mo. Otporaš.) 
U hrv. Knj. Listu vidim oglas da prodaju oni knjige Matice i oglašuju Holjevčevu knjigu, (Hrvati izvan Domovine, mo.) Šišićevu povijest i drugu Kulundžićevu o korupciji prve Jugovine. Nabavi mi te stvari.

Poljubi Kitu, rukoljub Mariji, a Tebi ono što si rekao kad si bio ovdje i kad sam ti davao darove za Mariju i Kitu. Tvoj

general Drinjanin.

Rukom nadodano: Mnogo te pozdravlja, kao i Tvoju obitelj Tvoj Štef.