UBOJSTVO HRVOJE URSE 26.9.1968. u Njemačkoj

—

od

Otporaš
u

UBOJSTVO HRVOJE URSE 26.9.1968 u Njemačkoj.

Čitajući knjigu dra. Miljenka Dabe Peranića POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA dolazi se do zaključa da je Ilija Stanić baš u ta doba i u to vrijeme bio u Parizu i nestao za nekoliko dana. kada ga je dr. Peranić kasnije vidio i pitao ga: pa gdje si ti bio, našto mu je Ilija Stanić odgovorio da ga je francuska policija uhapslia u krađi i da je bio u zatvori.

Meni se je nedavno jedan Hrvat javio i od mene tražio da mu pošaljem te podatke o Iliji Staniću, jer, navodno da je on upravo bio taj koji je sudjelovao s Milanom Vukojom u ubojstvu hrvoje Ursa. Nešto se je slično moglo pročitati i u Ilije Stanića snimljenom razgovoru sarajevskoj Udbi 29 i 30 travnja 1969. godine gdje on govori o tom slučaju…

Otporaš.

Hrvoje Ursa, rođen 16. rujna 1938. godine., u Donjim Rujanima pokraj Livna. Pripadao je mlađoj generaciji hrvatskih emigranata u Frankfurtu. Bio je član Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta.

Ursa je stanovao u Frankfurtu na Maini, a u slobodno vrijeme prodavao je emigrantske novine i dijelio letke – ne samo emigrantima nego i hrvatskim gastarbeiterima. S nekima je održavao i tajne kontakte, posebice sa svojim daljnjim rođakom Milanom Vukojom. Ursa nije znao da je Vukoja još 1963. godine, kad je podnosio molbu za putovnicu, potpisao obvezu na suradnju s Udbom. Vukoja je neposredno nakon ubojstva Hrvoja Urse pobjegao u Jugoslaviju u službenom automobilu zamjenika jugoslavenskoga generalnoga konzula u Frankfurtu.

Krajem rujna 1968. Ursa je jednostavno nestao, a njegovo mrtvo tijelo nekoliko dana kasnije, 30. rujna 1968., izvađeno je iz rijeke Fulde kod gradića Sandlofsa u Hesenu. Policijska istraga i obdukcija utvrdili su da je ubijen u noći od 26. na 27. rujna 1968. i bačen u rijeku.

Iko Domazet, alias Nikola Kovačić, pisao je u emigranstkom časopisu Nova Hrvatska br. 21/1979.:

“Nakon bijega iz Njemačke, Milan Vukoja se sklonio kod roditelja u selo Glavice, nedaleko Livna. Skoro svakog dana odlazio je nestrpljiv i nezadovoljn u Udbu u Livno. Na Udbi su ga smirivali i govorili mu da čekaju obavijest iz republičkog SUP-a u Sarajevu. Na kraju je došao i taj odgovor.

No, Udba iz Sarajeva javila je Udbi u Livno da oni nemaju pojma ni o Milanu Vukoji ni o njegovim deviznim potraživanjima.

Smjesta je otputovao u Mostar, uvjeren da se radi o zabuni. Mislio je da će sve razjasniti na mostarskom SUP-u, uz pomoć Stanislava Čolaka, Udbinog funkcionera, kojem je bio poznat čitav slučaj. Ali i tu kao da se sve urotilo protiv Vukoje.

Odveli su ga ipak prijateljski u hotel Neretva na konak i obećali mu da će, kad dođu nadležni iz Sarajeva, sigurno sve biti sređeno. Sutradan, točnije 13. 1. 1969., kad je čistačica otvorila vrata hotelske sobe nije mogla vjerovati vlastitim očima. Na krevetu, pokriven do grudi, ležao je zaklan čovjek.

Potraživanje Milana Vukoje bilo je tako riješeno”.

U kasnijem iskazu visoki dužnosnici Udbe su odgovornost za to dvostruko ubojstvo pripisali tadašnjem službeniku livanjske Udbe Mirku Hercegu, šefu mostarske Udbe Stipi Grizelju i inspektoru Druge uprave bosanskohercegovačke Udbe Stanku Karadegliji.

Komentari

Odgovori