Tomislav Dragun ima kapu na glavi na kojoj piše: J A V O L I M H R V A T S K U.

U utorak dne 6. kolovoza dr. sc. Tomislav Dragun predaje HRVATSKU DRŽAVO-PRAVNU TUŽBU na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu

 

———- Forwarded message ———
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
Date: čet, 1. kol 2024. u 12:08
Subject: U utorak dne 6. kolovoza dr. sc. Tomislav Dragun predaje HRVATSKU DRŽAVO-PRAVNU TUŽBU na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu
To: Ante Baraba <babuljcity@gmail.com>

 

Zagreb, 6. kolovoza 2024.

 

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

 

TUŽBA

u četiri primjerka

 

radi utvrđenja

V.P.S. 1.000,00 EUR (simbolično)

 

Tužitelj:

dr. sc. Tomislav Dragun, OIB: 26536015067, Zagreb, Pete Poljanice 7

Tuženici:

Gordan Jandroković, Hrvatski sabor, predsjednik, Zagreb, Trg sv. Marka 6

Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, Zagreb, Pantovčak 241

Mr. sc. Andrej Plenković, Vlada Republike Hrvatske, predsjednik, Zagreb, Trg sv. Marka 2

 

Izravna obavijest:

URED ZA VEZU EUROPSKOG PARLAMENTA, Maja Ljubić Kutnjak, voditelj, Zagreb, Ulica Augusta Cesarca 6

2

 

Ad 1.

Car i kralj Karl IV/I je Manifestom kojeg je objavio dne 16. listopada 1918. odlučio sljedeće:

„Kralj je 16. listopada 1918. na sjednici Krunskog savjeta podupro ideju pretvaranja Austrije u savez država“.

Dokaz:

Priznavši slom, oba carstva su 4. listopada 1918. od predsjednika Wilsona zatražila mir. Osam dana nakon toga, 12. listopada, Car je predstavnicima naroda Austrije ponudio Habsburšku konfederaciju od 7 država, ali su slavenski narodi to odbili.

Karlov prijedlog preuređenja zemlje: “Sjedinjene Države Velike Austrije“.

Iako su jedna za drugom propadale sve nade za spas Monarhije, neki krugovi u Londonu, Parizu i Vatikanu teško su se mirili s neminovnom propašću. Ti su utjecajni krugovi diplomatskim kanalima apelirali na kralja da se ne samo odvoji od Njemačke već da javno, odlučno i što oštrije osudi njezin imperijalizam kako bi pred zapadnom javnošću ublažio ogorčenje zbog agresije 1914. i tako dugoga i slijepog savezništvas Njemačkom. Kralj je 16. listopada 1918. na sjednici Krunskog savjeta podupro ideju pretvaranja Austrije u savez država, ali je ugarski premijer odbio to isto učiniti u svojoj polovini države. Pa ipak, 18. listopada u odgovoru kralju, Wilson je ostavio slamku spasa rečenicom da nije sebi uzeo pravo presuditi o odnosima Monarhije prema njezinim narodima već traži da ti narodi sami odluče o svojoj sudbini. Kraljevi su savjetnici procijenili da bi velesile Antante pristale da se Monarhija spasi ako bi postigla sporazum s potlačenim narodima. Međutim, Narodno vijeće SHS je 17., 18. i 19. listopada, nakon što mu je prišla i Hrvatsko-srpska koalicija, počelo preuzimati vlast tako

 

3

 

da su već do odgovora Wilsona Česi, Poljaci, Slovaci, Slovenci, Srbi i Hrvati, dakle većina, faktički izašli iz sastava Monarhije. (Raspad Austro-Ugarske, hr.wikipedia.org)

 

image.png

 
Karlov prijedlog preuređenja zemlje: “Sjedinjene Države Velike Austrije”

 

Ad 2.

Pristaše okupatorske Kraljevine Srbije (nastale tek 1878/82.) nastojale su ignorirati odluku, koju sadrži Manifest cara i kralja Karla IV/I, tako su tu odluku proglasili „prijedlogom“, te izmislili nepostojeću „Državu Slovenaca, Hrvata i Srba“ kao partnera za njeno ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom. (Ovo je jedna velika povijesna ISTINA da je trojedina država “Slovenaca, Hrvata i Srba” bila stvorena i mđunarodno priznata kao prvo (1) Slovenci, zatim (2) Hrvati i naposljetku tj. na kraju (3) Srbi. Srbi su odmah u početku, poslije Versailleske  konferenicije za takozvani Mir 28 lipnja 1919. sebe, tj. Srbe stavili na prvo mjesto a Slovence stavili na zadnje mjesto. Sve to pokaziva da su Srbi veliki falsifikatori, što se izjednačuje sa KRIVOTVORENIK. Moja opaska Mile Boban.)

4

 

Dokaz:

„Prema tome, od polovice listopada 1918., bez obzira na međunarodni državno-pravni položaj Austro-Ugarske Monarhije, donosile su se odluke koje su u osnovi konstituirale posebnu državnu cjelinu – Državu SHS. Ona obuhvaća određeni teritorij i stanovništvo, a Narodno vijeće, izravno odnosno preko postojećih ili novoimenovanih pokrajinskih/zemaljskih vlada, suvereno organizira vlast. („Država Slovenaca, Hrvata i Srba“, hr.wikipedia.org)

 

Ad 3.

Tuženici, povezani s imperijalističko-okupatorskim strukturama Republike Srbije (sljednice Kraljevine Srbije, odnosno Kraljevine Jugoslavije), koriste svoj službeni položaj kako bi onemogućili unos odluke cara i kralja Karla IV/I iz Manifesta objavljenog 16. listopada 1918. u Ustav Republike Hrvatske, kao članice Europske Unije.

 

Slijedom svega navedenog predlaže se Općinskom građanskom sudu u Zagrebu donijeti sljedeću

 

PRESUDU

1. Utvrđuje se da Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija s Bosnom i Hercegovino čini jedinstvenu Državnu Zajednicu.

2. Utvrđuje se da je Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija od 29. listopada 1918. nezavisna država izvan okvira Austro-Ugarske Monarhije.

3. Utvrđuje se da nije postojala država koja bi se zvala Država Slovenaca, Hrvata i Srba.

5

 

4. Utvrđuje se da nije postojalo državno tijelo koje bi se zvalo Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba.

5. Sve što je utvrđeno u točkama 1. do 4. ove presude unijet će se u Izvorne odredbe Ustava Republike Hrvatske.

 

dr. sc. Tomislav Dragun

 

Tužitelj je kao roditelj poginulog hrvatskog branitelja oslobođen plaćanja sudske pristojbe.

Prilog – potvrda.