U svibnju 1942. u Zagrebu je održan hrvatsko-njemački sastanak o dopremi radne snage za njemačku vojnu industriju. S hrvatske strane pregovarače je predvodio maršal Slavko Kvaternik, a s njemačke dr. Petersen, generalni opunomoćenik njemačkog Ministarstva rada te Rittmeister Albert von Koczian, piše Igor Vukić.

Dogovoreno je da će čak 50.000 pravoslavnih stanovnika iz Hrvatske biti poslano na rad preko logora u Jasenovcu i Staroj Gradiški. U logorima će ih pregledati i upisati njemački opunomoćenici i dati im ugovore o radu. Transportirani radnici obvezni su svojim članovima obitelji koji ostaju u Hrvatskoj slati novac za uzdržavanje.

Dogovor je obuhvatio i pravoslavce koji žele dobrovoljno ići na rad u Njemačku. Uzimat će ih se, bez obzira na godinu rođenja, stoji u ugovoru. Na raspolaganje je stavljeno i 30.000 pravoslavnih ratnih zarobljenika s područja ND Hrvatske. (dokument se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu, u fondu Državne iseljeničke službe Ministarstva udružbe, kutija 41.)

Podsjetimo, razgovori su se odvijali u vrijeme akcija vođenih protiv pobunjenika na Kordunu i Petrovoj gori, a uoči vojnih operacija na Kozari i okolici. Vojni zarobljenici, ali i civili zatečeni na području akcija doista su iz logora otpremani u Njemačku – vlakovima na zapad preko Maribora, ali i na istok do Zemuna pa odatle u Njemačku. Odlazili su, osobito nakon slamanja pobune na Kozari, i brodovima Savom do Zemuna i logora Sajmište. Odatle su brodovima Dunavom prevoženi do Bečkog Novog Mjesta i raspoređivani u različite tvornice, poljoprivredna imanja i radne logore. Koliko je ukupno pravoslavnih radnika na taj način stavljeno otišlo i što se sve s njima događalo u Njemačkoj još nije dovoljno istraženo.

Njemačka je stalno tražila radnu snagu. Već i zbog toga nema razloga da bi pravoslavni stanovnici Hrvatske bili ubijani u logorima Jasenovcu i Staroj Gradiški.

Stoga je teško održiv i službeni podatak iz popisa muzeja u Jasenovcu po kojem bi 1942. godine u Staroj Gradiški i Jasenovcu bilo ubijeno 34.100 pravoslavaca , odnosno ukupno 56.369 zatočenika kad se pribroje i zatočenici ostalih narodnih pripadnosti. Prije svega, to bi značilo da je svakog dana te godine prosječno ubijano 154 osoba, što je jednostavno nemoguće, kad se prema opisima svjedoka i dostupnim dokumentima otprilike zna kako je izgledao život u logorima u to vrijeme.

Znaju se i mjesta u Njemačkoj u kojima su se nalazili pravoslavni i drugi radnici iz Hrvatske, objavio je Vukić.