U ODRAZU VREMENA – MOJA PRISEGA ORGANIZACIJI TRUP – “T”AJNI, “R”EVOLUCIONARNI, “U”STAŠKI, “P”OKRET

TRUP    V.U. Zb. br….Nj.

Ja………………………………Zaklinjem se Bogom Svemogućnjim i čašću, te sa svime, što mi je drago i sveto, da ću stupajući u TRUP-a a time i HOS-e, sve mi povjerene zadatke izvršavati požrtvovano i na vrijeme, da ću čuvati povjerene mi tajne i da ih nikada sviestno ili nesviestno neću odkriti neprijateljima hrvatskog naroda i Hrvatskog Oslobodilačkog Pokreta, a isto tako niti ikome od svojih poznatih i dragih.

       Izjavljujem, da ću uviek i na svakome mjesu služiti probitcima hrvatskog naroda i boriti se za njegovo oslobodjenje i ponovnu uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske i da ću u tu svrhu žrtvovati svoje vrijeme, materialna i ina sredstva. Poštivat ću sve svoje predpostavljene i ništa ne raditi bez njihova znanja i odobrenja. Najstrožije ću čuvati povjerenu mi tajnu i u slučaju neizvršenja zadataka ili nanešene štete ustaškoj ideji i Vodstvu, te skupini, kojoj pripadam, pristajem da me u skladu s postojećim propisima stigne kazna. Tako mi Bog pomogao!

Prepisao sam od riječi do riječi. Davno je to bilo, prije 58 godina te ne mogu se svih detalja sjetiti. Sve što bih ovdje sada nadodao je to, a to je da je ovo daleko od one prave Ustaške Prisege. I ne samo to. U to vrijeme je vedrio i oblačio u Europi dr. Andrija Ilić iz Londona. On je bio predsjednik SHOEurope, ili tako nešto što bi moglo značiti: “Savez Hrvatskih Organizacije Europe”. On je sebe smatrao “Vodstvom”, tj. “Vođom” te u tu svrhu kao “Vođa” je preinačio ovu prisegu kako bi sebi dao nezasluženu vojničku važnost. On je ovu prisegu poslao Mili Rukavini i Nahidu Kulenoviću u Njemačku sa svrhom novačenja hrvatskih dobrovoljaca u organizaciju TRUP.

Ovo iznosim kao jedan mali ali nezaboravni dio i detalj hrvatske političke i nacionalne djelatnosti koja je bila usmjerena u borbi za ponovno oslobođenje hrvatskog naroda i Ponovnu Obnovu Hrvatske Države. Bez obzira na sve nedostatke ove prisege i gledajuće to iz današnjeg ugla, ne treba se zaboraviti da je cilj ove prisege bio isti kao i cilj prisege hrvatskih vojnika u drugoj borbi za Hrvatsku Državu 1991-1995. Namjerno nisam htio reći “Domovinskog rata”, jer bih time uvrijedio čast i njihove mrtve kosti u razasutim grobovima i masovnim jamama svih onih Hrvatica i Hrvata koji su svoje živote kroz stoljeća dali u obrani Hrvatske Države. Zato sam rekao “u drugoj borbi za hrvatsku Državu 1991-1995.”, što odgovara velikoj istini i što se nije vremenski usmjerilo samo na jednu borbu od 1991-1995. i jednu Hrvatsku Državu u prošlom dvadesetom stoljeću, kao da Hrvati nikada prije u povijesti nisu imali Hrvatsku Državu, kada i Bog, čovjek, povijest i svaka Hrvatica i svaki Hrvat vrlo dobro zna da su Hrvati u prošlom dvadesetom stoljeću imali DVIJE HRVATSKE DRŽAVE A NE SAMO JEDNU. Neka se srami svi oni koje iz mržnje, ljubomore, sebičnosti i neprijateljskih pobuda prema Nezavisnoj Državi Hrvatskoj uvijek prešućuju tu VELIKU HRVATSKU ISTINU.

Veliki pozdrav svima.

Bog! Mile Boban, Otporaš.

Za Dom Spremni!