Prije svega treba reći da je tzv. “klečanje protiv rasizma” još jedna američka izmišljotina koja se proširila svijetom poput požara. Klečanje protiv rasizma zaista nema nikakve veze s Hrvatskom i drago mi je da nismo upali u to kolo hinjene političke korektnosti koja je zahvatila svijet.

Naime, klečanje se ne odnosi na rasizam u cjelini, kako se pokušava prikazati, već isključivo na pokret “Black Lives Matter” koji je nastao u Americi i koji je dijelom i politička organizacija kojoj je cilj bio rušenje Donalda Trumpa. Ono što je počelo kao reakcija na smrt Georgea Floyda pretvorilo se u politički pokret američke ljevice, slično kao što su u 60-ima i 70-ima prosvjedi protiv rata u Vijetnamu bili prosvjedi protiv tadašnjih republikanskih predsjednika Lyndona Johnsona i Richarda Nixona.

U doba interneta, društvenih mreža i sveopće povezanosti to se proširilo cijelim svijetom, a mnogi koji nemaju veze s Amerikom i njihovim unutarnjim problemima to su prihvatili iz straha da ih netko ne bi prozvao da su rasisti ili “netolerantni”. Pa smo tako gledali natpise “Black Lives Matter” na utakmicama engleske Premier lige, pa i na dresovima igrača. Sjećam se jedne utakmice Manchester Cityja i kako sam na dresu Kevina de Bruynea vidio taj natpis i čudio se koliko je to suludo.

Pogrešno je što se uopće dozvoljava promocija političkih pokreta u sportu, jer je to nešto što UEFA i FIFA inače brane, ali ovdje se radi iznimka. Kako to obično biva, oni koji se ne pokore tom trendu nailaze na osude i pitanja “zašto ne klečiš?”. Tobožnja “tolerancija” brzo prelazi u netoleranciju čim se ne uklapa u nečiji unaprijed određeni narativ.

Iz tog razloga pozitivno je što naši Vatreni neće klečati. Hrvatska nema problema s rasizmom, a i da ima, ni to nije razlog da kleče. Osim Hrvatske ima još reprezentacija koje to neće raditi, poput Poljske, Češke, Mađarske, Rusije itd. Mahom se radi o srednje europskim ili istočno europskim državama koje nisu nasjele na priču koju guraju “ratnici za socijalnu pravdu”, odnosno na engleskom “social justice warriorsi” ili skraćeno SJW.

Jednostavno, sve navedene države prošle su teret dugih komunističkih režima i imaju određenu averziju prema stvarima koje se agresivno nameću, a klečanje se nameće preko apsolutno svih platformi i oni koji se tome ne pokore odmah se propituju i proglašavaju “netolerantnima”.

Sama činjenica da se o tome piše i da se netko uopće mora opravdavati jer ne kleči suluda je i pogrešna pošto je sloboda govora i izražavanja jedno od temeljnih ljudskih prava. Uostalom, UEFA i FIFA brane upliv politike u sport, kao što brane recimo prikriveno oglašavanje, pa bi i kod BLM klečanja i sličnih pojava mogli (i trebali) podvući crtu kako bismo svi konačno mogli uživali u nogometu.