Tužitelj dr. Tomislav Dragun podnosi TUŽBU protiv NEPRAVDE i onih koji nepravdu štite. Pročitajte i saznat ćete.

 

 

URED  

REGENTA KRALJEVINE HRVATSKE, SLAVONIJE I DALMACIJE 

Hrvatski Nacionalni Projekt: “Utvrđenje ništetnim svih sudskih postupaka pokrenutih i vođenih protiv Hrvata u ime Federalne Države Hrvatske”  

 

Zagreb, 24. travnja 2023. 

Broj: 181.12/2023  

 

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU 

Ulica grada Vukovara 84 

10000 ZAGREB 

 

 

TUŽBA 

u šest primjeraka 

Radi utvrđenja 

V.P.S. 1.000 EUR (= 7.534,50 kuna) 

 

Tužitelj: 

1. sc. Tomislav Dragun, OIB: 26536015067, Zagreb, Pete Poljanice 7

Tuženici: 

(1) Hrvatska Demokratska Zajednica, Zagreb, Trg žrtava fašizma 4 (Samo ova riječ “Trg žrtava fašizma” je veliki GOVOR MRŽNJE, mo. Mile.)

(2) Socijaldemokratske Partija Hrvatske, Zagreb, Trg Drage Iblera 9 

(3) mr. sc. Andrej Plenković, predsjednik Hrvatske Demokratske Zajednice i predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Zagreb, Trg žrtava fašizma 4 

(4) Gordan Jandroković, član Hrvatske Demokratske Zajednice i predsjednik Hrvatskog Sabora, Zagreb, Trg žrtava fašizma 4 

(5) Peđa Grbin, predsjednik Socijaldemokratske Partije i predsjednik njenog Kluba zastupnika u Hrvatskom Saboru, Zagreb, Trg Drage Iblera 9 

Ad 1. 

„Projekt Jugoslavija“ pokrenuo je Britanski imperij preko cincarsko-cigansko-vlaških internacionalnih struktura, odnosno Beogradske čaršije (ubojstvo srpske kraljevske kuće Obrenovića 1903. i Londonski ugovor 1915.). 

Neposredno pred Drugi svjetski rat „Projektu Jugoslavija“ pridružili su se boljševici (Peta zemaljska konferencija Komunističke Partije Jugoslavije navodno održana u listopadu 1940.). 

„Projekt Jugoslavija“ je tijekom Drugog svjetskog rata kroz kroatiziran kroz „Novu Jugoslaviju“(fantomski „Naš Jožek Zagorac“, Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću, 26. studenog 1942.).                            

Ad 2. 

„Projekt Jugoslavija“ podrazumijeva ARISTOCID, odnosno likvidaciju hrvatskih crkvenih, državnih, znanstvenih i stručnih elita, te uklanjanje pripadnika njemačke narodnosti s Balkana. 

 Ad 3. 

Tako, na primjer, došlo se do: 

1. ALOJZIJE STEPINAC, nadbiskup zagrebački

Dana 22. rujna 1945. objavljeno je Pastirsko pismo katoličkih biskupa Jugoslavije, u kojem se govori o 501 ubijenih, zatvorenih i nestalih svećenika diljem Jugoslavije – u Zagrebačkoj nadbiskupiji koja je zapravo bila manje pogođena pobijeno je 18% svećenika, u biskupijama u BiH je pobijeno pola i više svećenika – (dani su precizni podatci za one za čije se stradanje u to vrijeme sa sigurnošću znalo), te na mnoge koji se i dalje nalaze u različitim logorima, kao i drugi podatci o općenito grubom i nezakonitom postupanju prema Crkvi i vjernicima. Pastirsko pismo dodaje: 

„Dopuštamo da je bilo i takvih svećenika, koji su se – zavedeni nacionalno-stranačkom strašću – ogriješili o sveti zakon kršćanske pravde i ljubavi i koji su radi toga zaslužili, da odgovaraju pred sudom zemaljske pravde. Moramo međutim istaći, da je broj takvih svećenika više nego neznatan.“ 

1945. godine su, doista, svećenike ubijali partizani, te i nakon završetka rata komunistička “narodna vlast”, i to 355 katoličkih svećenika u cijeloj Jugoslaviji te
1946. 188 pravoslavnih svećenika       
1947.                                          

Nadbiskup Stepinac tijekom montiranog sudskog postupka koji se odvijao u dvorani tadašnjeg Fiskulturnog učilišta u Kačićevoj ulici u Zagrebu 

Na reakciju vlasti na Pastirsko pismo čekalo se oko mjesec dana, a onda se pojavila Titova izjava u svim novinama u kojoj se on pita – između ostalog – zašto nikada nije objavljeno pastirsko pismo protiv ubijanja Srba u Hrvatskoj. Nakon toga partijski je tisak pojačao napade na Stepinca i biskupe, a uvredljivi natpisi osvanuli su na zidovima kuća u blizini dvora i katedrale dok su svećenici i redovnice doživljavali uvrede i zlostavljana na ulicama. 

Stepinac je postao osoba oko koje su se okupljali ne samo borbeniji katolici, nego sve nacionalističke snage u Hrvatskoj, i time “moćan protivnik nove jugoslavenske države”. Na njegovo djelovanje komunističke vlasti su reagirale najprije predlažući da se Katolička crkva u Jugoslaviji odvoji od Rima, a potom prijedlogom da Stepinac odseli u Rim – čemu su se usprotivili i Vatikan i sam Stepinac. 

Nekoliko mjeseci prije Stepinčeva uhićenja Svetoj Stolici upućeno je upozorenje o namjeravanom uhićenju, sa zahtjevom da ga se smijeni, jer:  

„…Jugoslavija ne može tolerirati građane koji su služili interesima drugih…“.  

Naime, pokazalo se da jugoslavenski katolički biskupi, na čelu s Alojzijem Stepincem čvrsto odbijaju nastojanja vlasti da jugoslavenske katolike odvoje od Rima. Stoga se htjelo ukloniti najistaknutijeg protivnika tog važnog plana komunističkih vlasti. 

U Deklaraciji Hrvatskog sabora o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu od 14. veljače 1992. godine se cjelokupni progon Alojzija Stepinca pripisuje tome „što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku crkvu Hrvata od Rima i Vatikana“. 

Nekoliko dana prije podizanja optužnice, dana 18. rujna 1946. u pola šest ujutro, policija je ušla u zgradu nadbiskupije i privela nadbiskupa Stepinca. 

Optužnica je podignuta 23. rujna 1946. Prema optužnici Stepinac je bio optužen po pet točaka koja ga je teretila:  

(1) za političku suradnju s okupatorom i kvislinškim vlastima ustašama,  

(2) za podršku prisilnom “prekrštavanju” srpskog stanovništva na katoličku vjeru,  

(3) za organizaciju vojnog vikarijata u sklopu ustaške vojske kojem je bio na čelu, a čiji su pripadnici činili ratne zločine,  

(4) za pokušaj rušenja novouspostavljenog poretka odmah po završetku rata kao i  

(5) za poticanje i potpomaganje oružane pobune u poraću. 

Među ostalim, bio je optužen da je pozdravio ustaške vođe dok se kraljevska jugoslavenska vojska još borila protiv njemačkih i talijanskih postrojbi, i da je pozvao svećenstvo da s njima surađuje. Optužba ga je teretila da je pretvorio tradicionalne crkvene svečanosti i procesije u političke manifestacije za Pavelića i služio misu svakog 10. travnja, na godišnjicu osnivanja NDH, te da je služio misu i prilikom otvaranja ustaškog Hrvatskog državnog sabora, da je izabrao za svoje zamjenike Vučetića i Cecelju, poznate ustaške simpatizere, te da je prihvatio i sakrio arhiv ministarstva vanjskih poslova NDH i da je podržavao ustaški otpor nakon završetka rata. 

Glavna rasprava je započela 30. rujna, a presuda je donesena već 11. listopada 1946. godine nakon samo devet dana suđenja te je svojim sadržajem samo potvrdila navode optužnice. 

Nadbiskup Stepinac, najviši predstavnik Katoličke Crkve u Hrvatskoj osuđen je na 16 godina zatvora s prisilnim radom uz gubitak građanskih i političkih sloboda za dodatnih 5 godina te mu je oduzeta privatna imovina.  

Kad je presuda izrečena, u sportskoj dvorani u Zagrebu, koja je pretvorena u sudnicu, prema izvještavanju njemačke katoličke agencije KNA, uslijedio je pljesak. (hr.wikipedia.org) 

1. ŽIVAN KUVEŽDIĆ, ministar u Vladi (nezavisne) Države Hrvatske

Živan Kuveždić (Ilača, 4. studenoga 1887. – Zagreb, 28. travnja 1950.), hrvatski političar i kulturni radnik. Bio je najagilniji stranački dužnosnik u Srijemu i glasio kao jedan od najsposobnijih seljaka-zastupnika HSS-a. Bio je glavni oslonac politike HSS-a u Srijemu. 

Napustio je Zagreb 6. svibnja 1945. zajedno s još 16 članova Vlade NDH. Povukli su se u Austriju. U sljedeće dvije godine bio je u engleskim zarobljeničkim logorima i zatvorima u Italiji te sljedeću godinu u engleskom zarobljeničkom logoru u Njemačkoj.  

Odatle su ga Englezi 2. kolovoza 1948. predali jugoslavenskim vlastima. Na ispitivanju u Beogradu bio je 4. kolovoza 1948. i potom u Zagrebu 17. kolovoza 1948. godine.  

Presudom Okružnog suda za grad Zagreb od 27. ožujka 1949. osuđen je na smrt strijeljanjem. Vrhovni sud NR Hrvatske odbio je žalbu i potvrdio presudu 30. travnja 1949. godine. Strijeljan je 28. travnja 1950. godine. (hr.wikipedia.org) 

1. dr. sc. Tomislav Dragun, sveučilišni profesor, znanstveni suradnik, autor voditelj brojnih gospodarskih projekata – Marija Dragun, folksdojčer po majci

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. K-32/04 od 8. siječnja 2009. godine osuđeni su:  

Tomislav na 4 godine zatvora (u Kaznionici Lepoglava proveo 33 mjeseca), 

Marija na 18 mjeseci (u Kaznionici Lepoglava provela 15 mjeseci), 

Jer su (s 50,39% glasova u Skupštini društva) „poticali direktoricu trgovačkog društva „Brodvin“ Slavonski Brod na zloupotrebu službenog položaja“ s obzirom na to kako će ona (s 0,00% glasova u Skupštini društva) odlučivati pri donošenju odluka, 

Ali im za to uopće nije suđeno.     

Ad 4. 

Dokazi:  

Juraj Batelja: Blaženi Alojzije Stepinac – svjedok Evanđelja ljubavi, Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb, II. dopunjeno izdanje 2010. 

Aleksa Benigar: Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal, II. izdanje, Zagreb: Glas Koncila, 1993.  

Ivan Gabelica: Blaženi Alojzije Stepinac i hrvatska država, vlastita naklada, Zagreb, 2007.  

Vladimir Horvat: Kardinal Alojzije Stepinac, mučenik za ljudska prava, Meridijani, Zagreb-Samobor-Krašić, 2008.  

Vinko Nikolić (priredio), Stepinac mu je ime. Zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata (I-II), Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1991. (Prvo izdanje: Knjižnica Hrvatske revije, Barcelona, 1978.) 

Josip Vraneković: Dnevnik. Život u Krašiću zasužnjenog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca (5. XII. 1951. – 10. II. 1960.), Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, Zagreb, 2006 

Vladimir Gajger; Suzana Leček; Presuda ministru u Vladi Nezavisne Države Hrvatske Živanu Kuveždiću 1949., Scrinia Slavonica, Vol. 13 No. 1 Listopad 2013. 

Vladimir Gajger; Suzana Leček; Kada i gdje je pogubljen Živan Kuveždić, ministar u Vladi Nezavisne Države Hrvatske, Politički zatvorenik, 2013. 

Presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. K-32/04 od 8. siječnja 2009. 

Ad 5. 

Slijedom svega navedenog, a cilju zaštite primjene kriterija sustava Hrvatskog Državnog Prava, predlažem Općinskom građanskom sudu donijeti sljedeću 

PRESUDU 

1. Utvrđuje se ništetnm u predmetnoj tužbi navedene presude Alojziju Dtepincu, Živanu Kuveždiću, dr. sc. Tomislavu Dragunu i Mariji Dragun rođ. Takšić (po majci Martin).
2. Ova presuda postaje dio europske pravne teorije i prakse,
3. Tuženici će u jednakim iznosima pokriti sudske troškove, koji iznose 1.000 EURa. 

1. sc. Tomislav Dragun

Regent 

Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije