Prije dva dana dobio sam zamolbu od Igora Vukića da pretražim moju Arhivu ne bih li pronašao pismo kojeg je dr. Franjo Tuđman pisao Dušanu Dragosavcu i Marinku Gruiću. Pronašao sam to u jednoj od mojih kutija, uskilao, prepisao i dostavljam hrvatskom općinstvu ovo važno povijesno pismo preko portala otporas.com. Mile Boban, Otporaš.
sri, 4. kol 2021. 20:13 Igor Vukić <igor.vukic.zg@gmail.com> je napisao:
Poštovani Mile,
Imate li možda u Vašoj arhivi članak dr. Franje Tuđmana o Jasenovcu objavljen u br. 18 časopisa Nova Hrvatska iz 1981. godine? Radi se o pismu što ga je dr. Tuđman u srpnju 1981. uputio komunističkim dužnosnicima Dušanu Dragosavcu i Marinku Gruiću te u njemu obrazložio svoja stajališta u vezi s problemom logora Jasenovca u historiografiji i tadašnjim političkim obračunima.Pronađete li taj broj časopisa, bilo bi dobro sa sadržajem pisma upoznati širu javnost, ta tako ću i ja do tog pisma doći kojeg sadržaj će mi koristiti u mojim istraživanjima istine o Radnom Logoru jasenovac.Srdačan pozdravIgor Vukić, ZagrebTUĐMAN BRANI ISTINU O JASENOVCU, Nova Hrvatska, br. 18., st. 11-12glas hrvatske opozicije nije zamro. Ponovno se javio dr. Franjo Tuđman i smjelo odgovorio svojim napadačima. Ovdje donosimo potpuni tekst njegovog pisma Dragosavcu i Gruiću:Dr. Dušan Dragosavacčlan Predsjedništva CK SKJMarinko Gruićčlan Predsjedništva RK SSRNHi CK SKHU svom govoru na Plitvicama (5.ov.mj.), u prigodi središnje proslave Dana boraca u SR Hrvatskoj, Vi ste druže Dragosavac, govoreći o potrebi neprestane borbe “protiv nacionalizma koji se izražava kroz mržnju, brutalnost i fanatizam u odnosu na druge narode, protiv razvijanja crne mitološke savjesti” a koja “i u suvremenom svijetu ima uvjeta da se reproducira”, – doslovce izrekli:“I kada danas netko u našoj zemlji prebrojava žrtve drugog svjetskog rata s ciljem da umanji zlodjela okupatora, (potrebno je da se pera hrvatskih povjesničara osvrnu na ovu izreku “…zlodjela okupatora…” na koje okupatore je taj labavi i opranog mozga Hrvat mislio kada je tu izreku rekao, mo. Otporaš.) onda je to u suštini aktivnost na razvijanju kontrarevolucije” (Vjesnik, Borba i dr. listovi od 6.Vll.1981.).Budući da se ta izjava odnosi na mene, jer sam ja zbog tobože takvog čina izvrgnuti čak i sudskom gonjenju, prisiljen sam odgovoriti Vam, kako radi današnje javnosti u kojoj se istina, unatoč svemu, ne može posve onemogućiti, tako i radi povijesne javnosti, prosudbi koje ne može izbjeći nitko, pa ni Vi kao i ja, jer ona će osjećati posljedice javnog djelovanja svakog od nas.Druže Dragosavac, ja sam potpuno suglasan s Vama o potrebi neprekidne borbe protiv mržnjačkog nacionalizma, ili točnije – protiv svakog šovinizma, a isto tako i s time da se “aktivnost” onih što “prebrojavaju žrtve” da bi “umanjili zlodjela okupatora” – a radi jasnoće dodao bih : i njihovih (u ovom slučaju) ustaških pomagača – može u biti svrstati u “razvijanje kontrarevolucije”.jer, to zaista može značiti da su takvi:a) protiv ravnopravnosti naroda SFRJ, i to zato što je to glavni preduvjet opstanka ove zajednice;b) protiv socijalističkog, samoupravnog poretka, jer on svojim ustavom proklamira slobodu čovjeka i naroda od svakog tlačenja, i ekonomskog i nacionalnog, ic) protiv nesvrstane SFRJ. i to baš zato što se ona u međunarodnim odnosima načelno izjašnjava za slobodu i prava malih naroda i za demokratske odnose među narodima i državama, bez obzira na njihovu veličinu i na sve (društvene i ideološko-političke) razlike u blokovski podijeljenom svijetu.– pa onda logično i protiv temeljnih stečevina revolucije, proklamiranih u ustavnom pokretu SFRJ i SRH!Izjavljujući, eto, iz navedenih razloga – i potpisujući to s punom osobnom odgovornošću – da se takvi slučajevi mogu opravdano svrstati u tabor kontrarevolucije, čak i onakav kakav ga Vi shvaćate i olako oblikujete, – upućujem, druže Dragosavac, vama i svim onima u ime kojih govorite, sljedeća pitanja na koja ste dužni odgovor i meni i javnosti, i ovoj današnjoj i onoj sutrašnjoj, i domaćoj i svjetskoj:1. ako oni što prebrojavaju žrtve da bi ih umanjili, spadaju među nacionalističko-šovinističke mračnjake, fašistoidne elemente i u kontrarevoluciju,– kamo spadaju oni što te zločine u Hrvatskoj prikazuju u takomonstruoznoj hiperbolici (preuveličavanje, pretjeravanje, mo. Otporaš.) da bi ih uvećali do srazmjera većih i od onih “najvećih” u drugom svjetskom ratu, u nacističkoj Njemačkoj?!2. zašto se moje zauzimanje za utvrđivanje povijesne istine – kako rekoh o golemim i užasnim zločinima ustaša kvalificiraju kao namjera “umanjivanja zlodjela okupatora” i “aktivnost na razvijanju kontrarevolucije”, pa me se zbog toga i sudski goni.– a zašto je politički i pedagoški (da ne spominjem – znanstveno) ispravno i svrsihodno podržavati zastrašujući mit kojim se ionako goleme žrtve u Jasenovcu više ne udesetorostručuju (a mogao sam reći i: upetnaestorostručuju!)?!3. kako se i zašto dopustilo da zastupnici takvih “povijesnih” prikaza uspiju svijetu predstaviti tako izobličenu povijesnu sliku, da je ne samo dio domaće i međunarodne javnosti, nego jedan od najvećih (filozofskih) umova svoga vremena (Ernest Bloch) stekao predodžbu o hrvatskom narodu kao o fašističkom i kontrarevolucionarnoj, a neki srpski intelektualci o Jasenovcu kao drugom po veličini srpskom gradu.– a zašto se mene proskribira i sudi zato što sam se suprostavio – i kao sudionik revolucije i kao povjesničar s argumentima u ruci – takvoj neznanstvenoj a politički štetnoj i povijesno pogubnoj raboti?!4. Kome je i zašto potrebno da se oni što se zauzimaju za objektivnu prosudbu svih povijesnih (što će reći i suvremenih) zbivanja, da bi se izbjeglo bilo kakvo ponižavanje jednog a favoriziranje drugog naroda – što jedino može biti čvrstim osloncem zajedništva – optužuju kao branitelji “fašističkog” i kao branitelji “crne mitološke svijesti prošlosti”?!A zašto se, i u koju svrhu, Vi danas i u službenim nastupima stavljate na stranu onih što – očevidnim raspirivanjemzastrašujućeg mita o ratnim zločinima – (i danas je to tako. Tko u to ne vjeruje neka pretraži i pregleda slike političke elite RH kako s ponosom idu u Jasenovac, izživljavaju se govorencijama o takozvanim ustaškim zločinima, a zločine svojih ljubimaca tita i Jugoslavije prešućuju, prekrivaju i moglo bi se reći da se čak s njima i ponose. mo. Otporaš.) – pokušavaju da čudovišnim uvećavanjem groznih zlodjela ustaške manjine prebace krivicu na cjelinu hrvatskog naroda i da tako održe u javnosti (i domaćoj i međunarodnoj) crnu legendu o povijesnoj krivnji čitavog hrvatskog naroda?! I ne čini li se to zato, što tako orisani mit o monstruoznoj veličini ustaških zločina služi kao jedan od glavnih dokazanih oslonaca poznatih povijesnih teza : odgovornosti Hrvatske za lom jugoslavije 1941., o jednakosti fašističkog ustaštva i domobranstva i našeg hrvatskog pučanstva u NDH, da u hrvatskim krajevima nije bilo “ustanka” i NOB (itd.)?!5. Zato je samo u slučaju Jasenovca, tj. na tlu Hrvatske, došlo do takvog – u suvremenoj povijesti gotovo nepoznatog – dvoznamenkastog umnogostručenja ratnih žrtava.– a ne i u drugim zemljama Jugoslavije, gdje je u drugom svjetskom ratu također bilo velikih logora i groznih gubilišta, ali su slična uveličanja nepoznata, najviše dva do tri puta (prema podacima koji su mi – kao povjesničaru – dosada poznati?!6. Zašto se pitanje ratnih žrtava poteže kao jedna od glavnih optužbi protiv mene što je poprimila dimenzije nakaznih kleveta, a zašto se odbija dokaz da svoje tvrdnje temeljim: (a) na službenim statističkim podacima – ispisanim rukom jednog drugog revolucionara i generala (u svojstvu mog pomoćnika za dokumentaciju dok sam bio direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske) i (b) na znanstvenim procjenama o demografskim gubicima u ratu, koje su u skladu s rezultatima drugih znanstvenika?!Zar to ne upućuje na zaključak, da “povijesni” mit o umnogostručenim jasenovačkim žrtvama nije nastao stjecajem slučajnih okolnosti, već da je imao i ima nekome služiti: i jučer, i danas, i sutra?!7. Zašto je pitanje ratnih žrtava uzeto kao povod za moj sudski progon u “prvom velikom političkom procesu poslije Tita” (kako je on zabilježen u svijetu), a ne za njegova života?! (Ovo se treba proštudirati, ispitati i analizirati, jer sudeći po ovoj Tuđmanovoj izreki, Tito je bio Tuđmabov štitenik i miljenik. Prilažem sliku iz časopisa Matice Hrvatske br. 12 prosinac 2009., st. 41-42 gdje se opisuju putovanja “Prvog predsjednika neovisne Republike Hrvatske” i dodiri s ELITOM hrvatske političke emigracije, poimence članova HNO. Dok ovo prepisujem iz Nove Hrvatske četvrtak 5 kolovoza 2021., smatram potrebnim spomenuti i to da se zna i da se ne zaboravi da Tuđmanu nisu smetali ni sinovi Ustaša ni sinovi hrvatskih partizana, kao i to da je Tuđman pohlepno čitao tisak DRINAPRESS-a, upijao ideje iz “Poruka Izmirenja Ustaša i hrvatskih partizana” koja je izišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964., st. 18-21. Mo. Otporaš.)
Nije li odgovor u “povijesnoj pozadini”, u kojoj je Tito stavio potpis suglasnosti na moje prosudbe u sporu oko ocjena prilika u NOR u Hrvatskoj?!8. Sve ovo svodi se na bitno pitanje: zašto bi afirmacija povijesne istine, čak poslije četiri desetljeća, o stanju u Hrvatskoj u drugom svjetskom ratu, uključujući i pitanje veličini žrtava i veličine revolucije – bilo ništa drugo nego kontrarevolucija, a zašto bi održavanje inskonstruiranih mitova i povijesno neodrživih ocjena – bilo u interesu revolucije, samoupravnog socijalističkog poretka i zajedništva naroda SFRJ?!U svezi s ovim pitanjima moram navesti i to, da Vi, druže Dragosavac, ne govorite javnosti pravu istinu. Naime, nisam to bio ja, koji je prvi “danas” pokrenuo pitanje ratnih žrtava, nego Vi, dotično oni koji su pokrenuli protiv mene političku hajku i sudski postupak. Ja sam to pitanje pokrenuo prije punih šesnaest godina (1965.) u internim raspravama s najodgovornijim ljudima u CK SKH i u Glavnom odboru SUBNOR Hrvatske; pa sam zatim o njemu govorio prije šest (1975.) i prije tri godine (1978.), pobijajući u svijetu rasprostranjene crne legende o Hrvatima, zasnovanim na tim mitskim žrtvama. Poslije toga, tj. danas, ili ove (1981.) godine, “prebrojavao” sam ratne žrtve tek na sudu, u odgovoru na optužbu, iznijevši cio historijat tog delikatnog pitanja. No, Vi i neki drugi ipak, i poslije toga nastavljate kampanju protiv mene po receptu kineske “kulturne revolucije”: “udari dok je u vodi”, tj. slomi čovjeka dok se ne može braniti, za Vas – čini se – kao da ne postoje i neka druga iskustva iz novijih kineskih ili recimo bližih poljskih pa i drugih događaja. No, postavljena i druga pitanja što su uzrok vaše hajke a moje nesuglasnosti s Vama, ostaju otvorena i netko će morati na njih odgovoriti.Ne bi li nam trebala biti dužnost da te odgovore barem ne otežavamo, ako ih već ne znamo dati ili olakšati?!ll.Prikazavši problem u izokrenutom obliku, u punoj suprotnosti s istinom (da netko, danas, prebrojava žrtve radi umanjenja zlodjela), i hoteći još više zaplašiti javnost (da bi “genocid bio potpun”, da nije bilo revolucije), Vi ste druže Dragosavac, – jamačno i kao opravdanje difamiranja i progona moje osobe – doslovno izjavili:“I zato, u interesu slobode, demokracije, bratstva i jedinstva naših naroda i narodnosti, ne smijemo dozvoliti da pojedini fašistoidni elementi zloupotrebe našu demokraciju, jer za fašističku i šovinističku aktivnost u našoj zemlji ne može biti mjesta” (Vjesnik, Borba, 6.Vll.1981. – podcrtao – F.T.)!Posve u tom duhu, koji ste Vi navijestili još pred godinu dana , apelirajući i na inozemne prijatelje da shvate potrebu čak i takvih progona, govorio je i Marinko Gruić na “svečanosti slobode” u Trogiru.:“Kako bijedno izgledaju i djeluju oni neprijateljski raspoloženi pojedinci i grupice, odnosno njihovi gospodari, koji lansiraju teže o “Hrvatskoj kao slaboj karici u SFRJ” i pokušavaju “internacionalizirati” tobožnje hrvatsko pitanje. Tko su i u ime koga zapravo govore te mizerije? naši narodi su ih davno odbacili kao izdajnike na smetlište historije. Svejedno, bili to ustaški ili drugi fašistički emigranti, zvali se Tuđmanovci, Veselice, Gotovci, Parage i sl. (Ne sumnjivo se u ovom govoru odnosi hrvatsku emigraciju i na PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA i na tiskana “TEMELJNA NAČELA I DUŽNOSTI HRVATSKIH BORACA U EMIGRACIJI” Hrvatskog Narodnog Otpora, HNO, drugo izdanje Madrid. 1966. Mo. Otporaš.) U tom brlogu djeluju i pojedini klerikalci iz djela crkvene hijerarhije”…(Vjesnik; Politika, 20.Vll.1981.; podcrtao – F.T.).U sklopu takve “političke” aktivnosti javio se i Mirko Mećava, koji je kao primjer onih što “drsko svojim lažima nastoje umanjiti i obezvrijediti naše žrtve” (Vjesnik, 27.Vll.1981.), moje ime spomenuo (pored Veseliće i Ćosića) i uz Colu Dragojčevu!! Tako je od fašistoidne strane prebačen most i k informbirovskoj! Pitam se zašto je iz tog vrzinog kruga izostao trenutačno čini se aktualniji Enver Hoxha?!A sve vas, drugovi, koji niste mogli pronaći ništa drugo nego baš ratne žrtve da bi razobličili moju “fašistoidnu” i “neprijateljsku” djelatnost, pitam: tko vam daje pravo i na osnovi kakvih to revolucionarnih i inih zasluga za ovaj narod i za ovu zajednicu dopuštate sebe ovake blasfemije protiv mene?U svom infamnom ustrajanju da me onemogućite, vi zapravo izražavate nastavak onih tendencija što su se još 1941. očitovale u nepovjerenju prema komunistima-Hrvatima u “ustaničkim” redovima. Zaboravljate da za to nemate nikakva opravdanja, osim gole sile, i da proganjajući mene vi zapravo istupate i protiv pokreta kome sam pripadao, i protiv povijesti kao znanosti, jer ja – i kao sudionik antifašističke borbe i kao povjesnik – imam ne samo pravo, nego i dužnost (među fašističkim žrtvama nalaze se i životi mojih najbližih!), da iznosim znanstvenu istinu, jer sam u svom humanističkom osvjedočenju duboko uvjeren da se ne samo na zbiljskom poznavanju uzroka i posljedica svih povijesnih zbivanja, na punoj istini pa kakva ona bila, mogu stvarati pretpostavke da se zlodjela i nesreće prošlosti ne ponove u budućnosti.A povijest je ne jedno posvjedočila da su oni svi vlastodršci što se opredijele za preziranje povijesne istine, za terorističko gaženje ljudi i opsjenu javnosti – srozavaju u totalitaristički avanturizam sa svim kobnim posljedicama: takva “politika” kompromitira se u očima čitavog svijeta, a njezini su plodovi uvijek trpki ako ne i otrovni…Metoda kojom se služite u raspirivanju hajke protiv mene (ovdje sam izostavio “bisere” iz topoglednog piskaranja Ž. Mihailovića i Dj. Ličine) – i po formalnom obliku (rječniku) i po sadržini (cilju koji želite postići) – spada u red poznatih povijesnih (goebbelovsko-ždanovskih) uzora.U nas ona ne samo podsjeća na znana aleksandrovska vremena, nego ih, očito, i potiče. Od primjera navest ću samo onaj koji je za mene, kao povjesničara, najznakovitiji, a osim toga “izronio” iz pozadine problema “obračuna sa mnom” i to baš – danas. Zar to, naime, ne govori činjenica, ako se u takvom glasilu kao što je Borba, i još k tome u takvom važnom prilogu (u nastavcima) kao što je: U čemu je smisao parole “Kosovo republika”, objavi tabela o “Nacionalnom sastavu SR Srbije” s podacima za 1948., 1955., 1961., i 1971., pa među 15 (i slovima petnaest) navedenih nacionalnosti nema – Hrvata?! Tu, među inim, doznajemo da je npr. između popisa 1948. i onog 1971. broj Turaka porastao od 1.914 na 18.200, a broj talijana opao 865 na 566 (Borba, Zagreb, br. 205, 28.Vll.1981., str. 4), ali da nije bilo i da uopće nema – Hrvata!! A nisu se mogli “zagubiti” ni u rubrikama “ostali”, “neopredjeljeni”, “nepoznati” ili “Jugoslaveni”, jer je njihov broj svake popisane godine bio daleko veći od broja navedenih u spomenutim – nacionalno neodređenim: 1948. bilo je Hrvata (zaokruženo) 170.000; 1953. – 173.000; 1961. – 196.000, i 1971, 185.000, pa su prema tome broju bili čvrsta nacionalnost u SR Srbiji, a nema im spomena ni među petnaest nabrojenih! (Za popis ove godine još ne znamo podatke, ali dakako još nisu iščeznuli, što bi moglo pridonijeti njihovu zaboravu, jer ih u Vojvodini – iako oko 30.000 manje, – ima još uvijek 108.630.)Može li biti slučajno, da se takvo prekrajanje nacionalnih sastava, – dobro nam poznato iz starijih i novijih aleksandrovskih vremena – javlja baš danas, kad se čak i sudskim programom inzistira na uvećanju njihovih zločina?!lll.Vaši napadaji protiv mene dobivaju, naravno, na specifičnoj težini zbog zbog okolnosti da ih iznosite u sklopu iskustva s “nacionalizmom i kontrarevolucijom” na Kosovu i grozbe sa “specijalnim ratom”.što se tiče iskustva s Kosovom, ono zaista ima veliko višeznačno značenje. Da bi se u svom jednostranom tumačenju zapretenom u bezizglednosti uvjerili da nisu dostatna čak ni ona sveobuhvatnija, ako su u stvarnosti demantirana – pročitajte ono što je o međunacionalnim odnošajima na tom području govorio vodeći srpski marksista Dimitrije Tucović, na osnovi događaja iz 1912/3. (o čemu sam i sam pisao u knjizi “Rat protiv rata”), a koja se pogibeljno reproduciraju sve do danas, usprkos svim proklamiranim načelima naše socijalističke i samoupravne zajednice…Uzroke događajima na Kosovu ili bilo gdje drugdje, ne treba tražiti prvenstveno u vanjskim neprijateljima; bio sam jedan od prvih proučavalaca , u okviru vojno-teoretske literature, različitih oblika “specijalnog ratovanja”, pa sam i pisao o tome (u spomenutoj knjizi) da izgledi za njegov uspjeh ovise isključivo o stanju tla – razumije se prije svega duhovno ili moralno-političkom – na kojemu se želi primijeniti…A kad se danas moje ime povlači i u sklopu takvih strašila, s kojima sam se davno bavio iz osobnog osvjedočenja i društvene potrebe, onda to nije samo – tragično, nego i – smiješno!! (Prepisujući ovo pismo dr. Franje Tuđmana očito se primjećuje njegova gorčina prema režimu kojeg je služio i kojemu je bio odan s jedne strane, a sa druge strane njegovo čeličenje u borbi za ponovnu Obnovu Hrvatske države. Prilažem prikladnu sliku prvog predsjednika Druge hrvatske Države uz hrvatsku zastavu s prvim početnim bijelim poljem. Tu našu hrvatsku zastavu sa prvim početnim bijelim poljem treba povratiti. Mo. Otporaš.)
Bilo bi krajnje vrijeme da posluhnemo glasove onih (među kojima sam i sam), koji nam odavno, kao ovih dana i Tolja Crnobrnja (a neće valjda nitko poreći da i on nema ponešto iskustva : iz revolucije, pa iz diplomacije, pa iz društveno-ekonomskih i savezno federalnih odnosa) poručuju: da smo stigli do prekretnice , na kojoj “nama predstoji odlučna politička akcija i suočavanje s vlastitim propustima i greškama”, o čemu “treba da govorimo više, a manje o neprijateljima” (NIN, 1593, 12.Vll.1981.); osobito onim izmišljenim.Ne postupimo li tako, onda ćemo sami ubrzati nova “iznenađenja”, i pripremiti tlo za nove “slabe karike”, što M. Gruić, iz nimalo bezazlenih razloga, želi također prikačiti uz moje ime.Ako pak netko pokušava opravdati takvu “pragmatičnu” “politiku” kao nužno zlo iz nekih viših razloga, onda ga moram podsjetiti da ona u današnje vrijeme postiže izravno suprotan učinak željnome.Dok se gruić, na opisani način, “potvrđuje” u jatu onih što se u svrhu difamiranja mog (i dr.) imena služe takvim etiketama kao što su “fašistoidni elementi”, “fašistička i šovinistička aktivnost”, zastupnici “genecidno manijačke ideje”, “falsifikatori povijesti”, povisujući bezumnost etiketa na “mizerije”, i “izdajnike” odbačene “na smetlište historije” “svejedno, bili to ustaški ili drugi fašistoidni emigranti”, ili “Tuđmani…” prozvavši “u tom brlogu” i “crkvenu hijerarhiju”; – dotle istog tog dana kad je Gruić tako mudroslovio, u jednom od listova Gruićeva SOUR “Vjesnik”, jedna od urednica objavljuje ovaj tekst:“Etiketiranje…Postalo je metoda diskvalifikacije, eliminiranja protivnika kratkim postupkom. Etiketa je kao nož u leđa; nije to metoda borbe prsa u prsa, oči u oči, argumentom protiv argumenta. Na sreću, etiketa više govori o onome tko je lijepi nego o onome kome je prikačena, pa raskrinkavanje tobožnjih sumnjivih osoba dovodi u sumnju same sumljičavce” Jelena Lovrić, Start, 326, 18. 07.1981. str. 10)!Kako u svjetlu ovakvih spoznaja i političke kulture današnje javnosti, možete očekivati, drugovi Dragosavac i Gruić, da vaše proskripcijske tirade mogu imati bilo kakav povoljan odjek, kod iole mislećeg čovjeka, unatoč svemu vašemu pozivanju na revoluciju, slobodu i ravnopravnost naroda a protiv svakog hegemonizma, pa čak i na samoupravnu demokraciju?!Uz ovo dopustite da vam još skrenem pozornost, jer je u svezi s namjerom vaše hajke protiv mene, da je u nedavnoj raspravi u Saveznoj skupštini, savezni javni tužitelj, dr. Vuko Goce Gučetić izjavio: da kao “stari kadar u pravosudnim organima” zna “da smo 1971. krivično gonili za koncept – devize republikama”, jer se smatralo “da je to bio nacionalizam”, a “sada je to postao sistemski zakon”, danas imamo platno-devizne bilanse republika, podsjećajući da su problemi u sistemu i u provedbi politike najviših političkih tijela (NIN, 1593, 12.7.1981., str. 17.)Osnovni problemi samoupravnog društva i socijalističke zajednice naroda SFRJ jesu prema tome u razotkrivanju i otklanjanju uzroka kriznih – političkih i ekonomskih – situacija, i u pronalaženju takvih metoda koje će voditi njihovu najbezbolnijem optimalnom razrješavanju, što se može postići jedino afirmacijom istinsko demokratskih i samoupravnih načela. da sam se za te ciljeve zauzimao u svoj svojoj djelatnosti, izložio sam u svom odgovoru na optužbu i u pismima najodgovornijim ljudima u SFRJ i SRH (4 ožujka i 12 lipnja ov.g.), pa bi bilo uputno da se s njima upoznate, kad ste već toliko zaokupljeni s mojim slučajem, ošito sa željom da utječete i na konačno rješenje suda.što se tiče mjesta što mi ga namjenjete u povijesti – bilo bi bolje da brinete o svojem, ja vam mogu mirno pa i gordo otpisati da sam dosada na častan način ispunio svoj dug prema svome narodu: u revoluciji i kao povjesničar i pisac; moje knjige nalaze se i nalazit će se u domovinskim i svjetskim sveučilištima i inim bibliotekama, a učinkovitost mojih rukopisa bit će još djelotvornija budem li ovakvom vašom hajkom do kraja onemogućen.A što se tiče vas i drugih, koji sudjelujete u njoj, pokušajte sami odgovoriti pred svojom savješću i pred društvom o njezinoj opravdanosti i svrsihodnosti, prije no što vam povijest nametne svoj odgovor.U Zagrebu, 30 srpnja 1981.D r. Franjo Tuđma,, v.r.Osim naslovnicima dostavljeno i.1. Predsjedniku Predsjedništva CK SKJ2. Predsjednici Predsjedništva CK SKH3. Predsjedniku CK SSRN Jugoslavij4. Predsjedniku CK SSRN Hrvatske5. Gl. i odgovornom uredniku Borbe, organa SSRNJ6. Gl. i odgovornom uredniku Vjesnika7. Gl. i odgovornom uredniku PolitikeNova Hrvatska br. 18/1981.Prepisao u glavnom gradu Teksasa Austin,četvrtak 5 kolovoza 2021.Mile Boban, Otporaš.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.