1. Iz usta majke Jure Francetića, gospođe Kate Francetić, rođene Žubrinić i njegovog bratića Ante Francetića sam čuo da je Jure rođen 2. srpnja 1912. godine, a kršten je već drugog dana, 3. srpnja, što se službeno vodi kao dan rođenja.
U njegovo doba je umiralo mnogo novorođene djece pa su roditelji, otac Juraj i majka Kata krstili dijete brzo nakon poroda da se pod Božjim blagoslovom bolje i zdravije razvija, a ako dijete umre da ne bude bez krsta. Zato sam na spomenobilježje u Slunju, podignuto u znak štovanja Jure Francetića ugravirao točan dan rođenja 2. srpnja 1912. godine, a ne dan krštenja 3. srpnja iste godine.
2. Krilnik Jure Francetić je mučenički umro u Slunju, noću pred zoru 27./28. prosinca pa treba pisati datum njegova pokoja 28. prosinca 1942. godine, a ne 27. prosinca, kako se često neispravno piše. Navedene datume je Hrvat iz Slunja, pisatelj ovih redaka uklesao u spomenobilježje pokojnom Juri Francetiću u Slunju, koje je uklonio orjunaš Ivo Sanader po nalogu soroševke – Slovenke Vesne Teršelič. Vjerojatno je Ivo Sanader učinio to zlodjelo uz novčani mito od četnika Dragana Vasiljkovića, samozvanog kapetana Dragana. Predpostavljam da su taj mito od četnika kapetana Dragana podijelili Vesna i Ivo. Evo djelića istinite priče o tome.
Kapetan Dragan je sredinom ljeta 2004. mene nazvao telefonski iz Australije i predstavio se kao Dragan Vasiljković pa nisam odmah niti znao o kome se radi. Zamolio me je pristojno da poslušam, što će mi reći bez obzira na naše suprotne stavove. Uz ostalo, nudio mi je novaca, koliko hoću, ako uklonim spomenik Juri Francetiću u Slunju ili izmijenim ploču, na kojoj piše:
“Slava ovdje umrlome legendarnom borcu protiv četnika, hrvatskom vitezu Juri Francetiću, što vrijeđa sve Srbe.”
Postoji dvoje živih svjedoka B.D. i M.K. koji su bili uz mene, kad je to telefonom govorio kapetan Dragan.
Odgovorio sam mu da nema tih novaca, kojima može mene kupiti za promjenu istine napisane ne spomen ploči jer je Jure Francetić za života krotio i gonio fašističke srpske četnike preko Drine kao nitko prije i iza njega. Pjeva se o bijegu četnika pred ustašama Jure Francetića: “Tjerao ih preko Drine, plivali su kao svinje!”
U tom smislu sam održao lekciju kapetanu Draganu, a on je završio: “Ako vi, gospodine Hazleru ne ćete ukloniti spomenik Juri Francetiću ili barem izmijeniti uvredljivu ploču, naći će se netko, koji će to napraviti za debele pare.”
Iz toga predpostavljam da su “debele pare” od četničkog zločinca, kapetana Dragana podijelili orjunaš Ivo Sanader i “alternativna nobelovka” Vesna Teršelič jer su onu uklonili Slunjsko spomenobilježje Juri Francetiću.
Nadam se da će tu istinu reći pred Hrvatskim pravosuđem kapetan Dragan, ako Australija izruči toga četničkog zločinca, kojeg pravosudnik Mladen Baić jedva tu i tamo mlohavo traži.
3. Prečesto se piše, da se ne zna za grob? Jure Francetića, što nije točno. Znade se za grob? Jure Francetića i ? Mije Abičića.
Ustaški krilnik? Jure Francetić i domobranski zastavnik, Francetićev zrakoplovni pilot ?Mijo Abičić leže u zajedničkoj masovnoj grobnici, u bezdani nedaleko bunara u selu Močile. Hrvati u Slunju smatraju da su srbskočetnički i komunistički partizani namjerno postupili tako jer je u Močilama pao zarakoplov s ustašom Jurom Francetićem pa su ga mrtvoga tu uzemljili. Tu ima i dodatne simbolike. Naime, u neposrednoj blizini sela Močile su srbski izdajice ubile iz zasjede prvog hrvatskog ustašu Eugena Kvaternika, pokretača ustanka u Rakovici 1871. godine.
U toj bezdani, u selu Močile leži preko 800 Hrvatica i Hrvata iz Rakovice i oko 200 nedužnih ljudi iz Slunja, koje su poubijali Titovi komunistički partizani, točnije partizanočetnici. Glavni krvnik za sve žrtve je bio lokalni Srbin četnikopartizan Mješina Kukić. Kukić se je osobno hvalio da je bacio u tu bezdanu mrtvog ustašu Juru Francetića i živog ranjenika, zastavnika Miju Abičiča.
Umetak: Poligonu Hrvatske vojske se je trebao zvati imenom viteza Jure Francetića
Selo Močile, gdje leže mrtvi ostatci Jure Francetića se nalazi na prostoru Vojnog poligona HV “Eugen Kvaternik” Slunj pa je za očekivati, da će Hrvatska vojska podići spomenobilježje svome uzornom vojskovođi vitezu Juri Francetiću. Dosada to nije učinjeno, iako se je Jure Francetić vrlo uspješno i pobjedonosno borio protiv srpskih fašističkih četnika isto kao i Hrvatski branitelji i osloboditelji od 1991. do 1995. Pisatelj ovih redaka kao dogradonačelnik Slunja iza “Oluje” i predsjednik Urv. Hrvatski domobran – Ogranak Slunj predložio je poslijeratnom zapovjedništvu Hrvatske vojske u Slunju da se poligon nazove imenom Jure Francetića ili Eugena Kvaternika. Usvojeno je ime Eugena Kvaternika.
Na ulazu u poligon treba postaviti spomenik Eugenu Kvaterniku i Juri Francetiću
Predložio sam također da se na ulazu u poligon postave spomenici Juri Francetiću i Eugenu Kvaterniku. Do danas nije postavljen nijedan spomenik, a novci, koje plaćaju Amerikanci i druge vojske za vježbanje na poligonu i ispucavanje raznih projektila s osiromašenim radioaktivnim uranom i drugim štetnim otrovima završavaju – gdje?! U Slunju, koji ispašta posljedice od ispucavanja raznih projektila ne završavaju novci dobiveni od stranih vojnih postrojbi.
Dodajem ovdje da sam barem desetak puta u člancima i u podnescima na razne nadležne institucije RH pisao o svestranim opasnostima od pucnjave i od detonacija prilikom eksplozija teških projektila, ali sve je ostalo na “gluhome dobro jutro!”
Poligon HV “Eugen Kvaternik Slunj ugrožava obstanak Plitvičkih jezera!
I ovdje pripominjem da Poligon HV “Eugen Kvaternik” Slunj dodiruje svojom međom Nacionalni park Plitvička Jezera pa postoji opasnost od detonacije za tu navrijedniju prirodnu ljepotu u Hrvatskoj i u Europi. Tu teku popdzemno brojne rijeke (Jesenica, Slunjčica, Plaščanske rijeke.) i nadzemno (Mrežnica, Korana, nadzemni dio Slunjčice, Furjašnica i brojni potoci). Sva priroda, životi ljudi, divljači i razni ptica su ugroženi s Poligona i nitko o tome ne brine, čak ni udruge zelenih. (Završetak umetka).
Na zločinu prema ratniku Juri Francetiću Tito je strašniji krvnik nego Staljin!
Krilnik, posmrtno vitez Jure Francetić je najbolji hrvatski gerilski ratnik – vojskovođa svih povijesnih vremena. Takve vješte ranike ne ubija sprotna strane, nego ih koristi za uvježbavanje svoje vojske. Poznati su brojni slučajevi iz svih ratova, da je suprotna strana poštedila život svojih neprijatelja pa je njihove vještine, prirodne nadarenosti i ratničke sposobnosti koristiti za sebe. Ostanimo samo kod najistaknutijih slučajeva i odnosa komunističkog zločinca Staljina prema Hitlerovim ratnim stratezima. Ne želeći se udaljavati od središnje teme ovog članka spomenut ću samo Hitlerovog generalfeldmaršala Friedricha von Paulusa (1890.-1957.), koji je bio član Njemačkog nacističkog komiteta. Ratujući za Staljingrad prouzročio je Friedrich von Paulus milijune ljudskih žrtava i neprocjenjive ratne štete u Sovjetskom savezu i napose u gradu imena po Staljinu. Dana 2. veljače on je kapitulirao i bio zarobljen od Crvene armije. Staljin ga nije ni mučio, ni ulogorio u Sibiru niti ubio, nego ga je koristio za školovanje sovjetskih oficira (molim: ne častnika jer taj naslov pripada samo Hrvatskoj vojski). Ima još puno sličnih slučajeva, ali ih se ne će ovdje navoditi radi obširnosti.
Tito je bio veći ratni zločinac nego Staljin
Iz odnosa Staljina prema Friedrichu von Paulusu i iz odnosa Tita prema Juri Francetiću se jasno vidi i potvrđuje da je Tito bio veći ratni i mirnodobski zločinac, nego Staljin.
Tito je na sam Božić, 25. prosinca 1942. došao iz Bihaća u Slunj, da se osobno uvjeri u zarobljenički plijen ranjenog Jure Francetića i njegovog zrakoplovnog pilota.
Nije Tito poštedio život istaknutom vojskovođi, teško izranjavanom Juri Francetiću, nego je čak zabranio liječenje, koje je zapovijedio Vladimir Bakarić.
U obraćanju javnosti s prozora slunjske bolnice Tito se je doslovce ovako izrazio o postupku prema izranjavanom Juri Francetiću i Miji Abičiću:
“Ove bandite ne ćemo da lečimo. Treba im dati svakog dana parče leba i čašu vode da se što dulje muče!” Dodajem ovdje da je zagonetni Tito za vrijeme rata govorio nekakvim čudnim srpskim jezikom, a kasnije nekakvim nazovi hrvatskim jezikom.
U zdravstvenoj nebrizi sudjelovala je i drugarica Lea Goldstein
Tako se je po naređenju šumskog maršala Tita i odvijala zdravstvena nebriga prema ranjenicima u slunjskoj bolnici, u kojoj nebrizi je sudjelovala i majka od Slavka Goldsteina Lea Goldstein uz vojne liječnike dr. Borislava Božovića i dr. Franza Kleinhappela.
U takvom brutalnom postupku po zapovijedi zločinca Tita prema ranjenicima, umro je Jure Francetić noću, pred zoru 28. prosinca 1942. godine. Daljnji postupak nam je poznat i već naprijed spomenut pa ovdje ponavljam samo završetak. Zamotanog u plahtu bacio je Mješina Kukić mrtvog Juru Francetića u bezdanu nedaleko bunara u selu Močile. Isti komunističkopartizanski zločinac Mješina Kukić bacio je u tu bezdanu živog ranjenika, domobranskog zastavnika Miju Abičića.
Jedna istina, koja mi je ostala u sjećanju onda prepričavana u Slunju
Ustaški krilnik Jure Francetić je zaista bio odličan ratnik. Sa svojom Crnom Legijom on je uspješno i pobjedonosno ratovao:
1. protiv stostruko brojnijih, do zuba naoružanih srpskih fašističkih četnika Draže Mihailovića,
2. protiv talijanskih fašista pod vrhovnim zapovjedništvom generala Maria Roatta-e i
3. protiv Titovih šumskih odmetnika – zločinačkih partizana, čas udruženih, čas posvađenih s četnicima.
Poglavnik premješta Francetića iz Istočne BiH (NDH) u Liku
Kad je hrabri i ratnički sposobni Jure Francetić pobjedonosno sredio stanje u Istočnoj Bosni i Hercegovini pozvao ga je poglavnik Dr. Ante Pavelić, da sredi stanje u Lici, Kordunu i Bosanskoj krajini. Tu je oružjem i strjeljivom, dobivenim posredstvom četnika od Talijana zaozeo zločinac Tito dio Like, Bosanske krajine i Korduna, ustrojio svoju republiku i održao prvo zasjedanje tzv. Avnoja u Bihaću, 27. studenoga 1942.
Francetić je bio najsposobniji ratnik, koji je mogao uspješno obračunati s Titovim šumskim odmetnicima, tada udruženim partizanima i četnicima. Zato ga je Poglavnik pozvao u Zagreb, a zapovjedništvo Crne legije preuzeo je pukovnik Rafael Boban.
Ranog popodneva 23. prosinca 1942. uputio se je Jure Francetić zrakoplovom u Liku
Do odredišta u Lici nije došao jer se je zrakoplov uslijed kvara srušio u srbskočetničkom i partizanskom selu Močile, nedaleko Slunja. O detaljima je već čestoputa pisano pa ih ovdje ne ću ponavljati.
Slunjanin Božo Jurašin je tada bio pilot Ratnog zrakoplovstva NDH, na uzletištu u zagrebačkom Borongaju.
Pukim slučajem istaknuti pilot Božo Jurašin je preživio Drugi svjetski rat. On je govorio povjerljivim osobama u Slunju, među kojima je bio i pisatelj ovih redaka, da su kvar na zrakoplovu instalirali Talijani i to stavljanjem sladora (šećera) u benzin. To su Talijani učinili iz osvete jer se je Jure Francetić pobjedonosno borio protiv talijanskih saveznika – srbskih fašističkih četnika i protiv Talijana, kad su to okolnosti diktirale.
Zaključak
Sudbina ratne države Hrvatske NDH i ishod rata ne bi bio tako porazan, da je ostao živ ustaški krilnik Jure Francetić. On je smrtno stradao samo osam mjeseci prije kapitulacije Italije, koju su preuzeli zapadni saveznici.
Da je Jure Francetić ostao živ, on bi uspješno obračunao s Titovim šumskim odmetnicima – komunističkim partizanima i kao zapovjednik Like i središnje Hrvatske s jadranskim priobaljem Francetić bi se pridružio zapadnim saveznicima i bila bi spašena ratna Hrvatska na čitavom svome prostoru od Drine do blizu Soče. Hrvatska ne bi pretrpjela Bleiburg i Križne puteve, do kojih ju je dovala Pavelićeva i Luburićeva problematična politika. Francetić bi za taj strateški plan imao savezništvo u domobranskom pukovniku Ivanu Babiću i u akcijskom pdhvatu Lorković – Vokić.
Iz povijeti bismo mi Hrvati trebali više učiti, zdravo misliti i pametno postupati pa ne bismo pali u ovu bijedu, u koju su nas doveli kriptokomunisti i neokomunisti, razni Račani, Sanaderi, Vidoševići, Mesići, Josipovići, Milanovići, Pupovci.
Mr. sci. Dragan Hazler/ M.B.Otporaš/
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.