TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA – HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA – OBRANA br. 57/58 1967., piše general Maks Luburić

Najprije na hrvatskom, zatim dolje prevedeno na engleski.

TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA – HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA

Za Deseti Travnja 1967., Maks Luburić izdaje Okružnicu u obliku letka, te ga stavlja u novinu, glavno glasilo HNO.

TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA – HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA

OBRANA br. 57/58 1967.

Na sliki desno koja se vidi je ing. FRANJO PETEK, satnik Obrambenih Zdrugova, javlja se u Kavranovu Akciju te biva uhićen 19.IX. 1947., pri prelazu na Dravi. Drži se hrabro i biva osuđen na vješanje. Umire sa Hrvatskom na ustima. SLAVA MU!

(Oni koji su do sada imali priliku čitati i pratiti PISMA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969″, mogli su uočiti de je u njima često puta bilo govora o nekim Okružnicama. Ova je jedna od niz OKRUŽNICA koje je general Drinjanin pisao svojim Suradnicima, Radnim Skupovima HNO. Ovu Okružnicu sam pronašao u novini OBRANA, glavno glasilo HNO br. 57/58 1967. kao letak za Domovinu. Poradi općeg hrvatskog interesa, donosim ju u cijelosti i u originalu kako bi današnji Hrvati, poslije punih 58 godina, mogli shvatiti mišljenje O ZNAČENJU HRVATSKOG DESETOG TRAVNJA jednog Ustaše Maksa Luburića. Ovo Okružno Pismo nije u knjizi “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969”.

Mile Boban, Otporaš.)

TKO NEĆE HRVATA ZA BRATA – HOĆE SRBINA ZA GOSPODARA

OPĆENARODNI I VOJNIČKI DESETI TRAVNJA

Približava se i opet Deseti Travnja. Mnogi će se i opet pozivati na svoje pravo da tumače značaj, vlasništvo, tok i posljedice DESETOG TRAVNJA. Ta su intrepretiranja obično svojetanje toga dana i prebacivanje krivnje za gubitak države, dakle tekovine Desetog Travnja, na druge i ponajčešće na hrvatske vojnike. (Zar istu nepravdu danas ne trpe i podnose i neki Branitelji drugog rata za Drugu Hrvatsku Državu 1991-1995., mo.) Zato ne će biti zgorega, ako i mi još jednom ponovimo:

1.) Deseti Travnja je bio sveopći, narodni, vojnički i vanstranački. Toga je dana narod razoružao Jugoslavensku vojsku, uhvatio oružje u ruku i branio kroz četeri godine uz najteže žrtve svoju narodnu Državu. Taj dan zato pripada cijelom hrvatsko narodu.

2.) Hrvatske Oružane Snage su bile one koje su doprinijele najteže žrtve za održanje Države. Na kraju su se na zapovjed svog Vrhovnog Zapovjednika i Državnog Poglavara povukle i predale zapadnim saveznicima. Nisu bile pobjedjene u boju, nisu se raspale, nisu bile svladane pomanjkanjem duha i smisla za žrtvu.

3.) Hrvatska Politika, dakle stranke i političari, koji su u ime hrvatske politike govorili, nisu doprinijeli ni jedne solucije. Ne daju je ni danas, jer nisu kadri suradjivati, iako je svaka od tih političkih stranaka suradjivala ili pokušala suradjivati sa svim susjedima i djelomično svim neprijateljima hrvatskog naroda. Zato te stranke niti imaju moralnog prava danas nama hrvatskim vojnicima niti davati lekcije, niti svjedodžbu rodoljublja, a još manje kritizirati radi djela, koja da smo počinili za vrijeme rata, prije ili poslije njega. Oni bi te lekcije mogli davati tek onda kada bi suradnjom dokazali da hrvatski misle i osjećaju. To neka uzmu na znanje i oni, koji su za vrijeme pravljenja, obrane te pada Države, bili u vladama sa četničkim i srbokomunističkim koljačima. (Ovo se odnosi na prvake HSS koji su sjedili sa četnicima u kraljevskoj vladi u Londonu skupa sa drom. Ivanom Šubašićem, Titinim prvim ministrom vanjskih poslova FNRJ, mo.)

4.) Solucije? Mi ih dajeme. Svi drugi uglavnom govore o tome KAKO BI VODILI DRŽAVU, a nitko neće da sjedne i da razgovara o tome KAKO TREBA DOĆI DO DRŽAVE. Lakše je brbljati nego borbu voditi. Zato izbjegavaju govor o spremanju borbe i izživljavaju se napadima na borce, koji da su mnogo griješili u borbi za slobodu. To je stranačarstvo i ljudska senilnost, impotencija.

5.) Treba u borbi za Hrvatsku Državu okupiti ljevicu i desnicu, Hercegovce i Dalmatince, Sandžaklije i Istrane, Sremce i Medjimorce, Bokelje i Bačvane, katolike i pravoslavce, kršćane i muslimane, sjever i jug, proletere i seljake, fizičke i intelektualne radnike, stare i mlade, muške i ženske, ljude dinamita i ljude pera, – stvoriti HRVATSKE SNAGE, HRVATSKO VOJNO REVOLUCIONARNE SNAGE, te pripremiti HRVATSKU REVOLUCIJU, i obnoviti HRVATSKU DRŽAVU. (Vidite, general Drinjanin nije rekao stvoriti hrvatsku državu, nego je rekao: obnoviti hrvatsku državu, što je za moj pojam jače nego stvoriti državu. Poglavnik je stvorio poslije 839 godina Hrvatsku Državu, koju su Hrvati izgubili 1945. godine. Sada ju je trebalo samo OBNOVITI, mo. Otporaš.)

Prof. Franjo Nevistić dobro je u jednom članku uočio razliku izmedju evolucije i revolucije. Mi bi rekli, da svi moramo najprije evolucionirati, da bi medjusobno izmedju Hrvata postigli jedan prihvatljiv studij političke zrelosti i državotvorne svijesti, a onda udruženim snagama sprovesti revoluciju, hrvatsku i svehrvatsku, protivu srbokomunističke ili bilo kakve druge Jugoslavije.

I polazna točka neće biti ni povratak na kajmakčalansko, solunsko i batinačko doba, ni na ovo i ono izborno doba, na partikularne stranačke, ideloške, osobne i druge polazne točke, nego na onaj narodni, općenarodni, vojno revolucionarni pokret, koji je doveo do stvaranja HRVATSKE DRŽAVE, a na nama je, hrvatskim vojnicima, da ju OBNOVIMO.

Stranke nisu dovele do Hrvatske Države ni onda, kada su zaista bile okviri naroda, imali jake strukture, bile mlade, dinamične i u rukama autoriteta. Ti su okviri davno propali, stranke zatajile, vodje pomrle, ideologije bile zbrisane, a na licu mjesta se stvorile nove generacije, ideje i osobe.

Mjesto stranačkih snaga imamo folklorne grupe, mjesto političkih predvodnika imamo amaterske diletante, mjesto snažne hrvatske fronte zasnivane na zajedničkom akcionom minimalnom programu, imamo šefove njemačke, australske, francuske, argentinske i drugih policija kao arbitre medju razbijenim, pregaženim i deformiranim političkim grupacijama. I imamo UDBU I RANKOVIĆA KOJI ČEKAJU SVOJ ČAS.

Neka o tome razmisle i oni Ustaše koji su se borili i padali za Državu Hrvatsku, ali i oni partizani koji su bili uvjereni, da se bore tobože protiv okupatora, nacista i fašista a za radnička prava.

I neka nas u tome ne smetu deformirani preživjeli iz bilo kojeg tabora, a najmanje oni, koji jedva čekaju da ih se i opet pozove u Beograd, da spašavaju i drugu, kao što su pokušali spašavati prvu Jugoslaviju. Još manje se treba obazirati na one usidjelice, koje danas u emigraciji daju lekcije pameti živima i mrtvima, a za vrijeme rata su imitirali grotekstne vanjske forme koje hrvatski borci nisu nikad ni trebali, ni prihvatili.

Ne gubimo vremena; RANKOVIĆ VEĆ OKUPLJA I STVARA NOVI SRBOKOMUNISTIČKI, JUGOSLAVENSKI I ČETNIČKI FRONT. Na nama je da mjesto brbljanja, sanjanja i nadmudrivanja, stvorim jedan APARAT KOJI ĆE BITI KADAR SUPROSTAVITI SE ONOM RANKOVIĆEVOM.

Neka proslave DESETOG TRAVNJA budu u tom duhu. Nitko nema na taj dan monopol, nitko nije izključen, svak je uključen i nitko ne smije izostati. Neka se slavi kako god tko zna, može i hoće, ali neka nikada ne zaboravi, da taj dan i njegovo slavljenje ima značenje tek onda, ako smo nešto kadri, u Domovini ili u slobodnom svijetu, doprinijeti za njegovu OBNOVU, kao što su i veliki Francuzi padali i dizali se, ali se nikada nisu odricali svojeg najdržavotvornijeg državnog i nacionalnog praznika 14 Juillet 1789. Mi ne slavimo taj dan zato, da bilo koga slavimo ili grdimo, nego zato, da zbližimo borce za novi pohod.

U tome neka bude dostojno, sretno i bratski proslavljen dan Obnove Hrvatske Države i neka se borci svuda u svijetu sjete i palih boraca, skupa sa Prvim Hrvatskim Državnim Poglavarom, Poglavnikom Dr. Antom Pavelićem, svih ministara, generala, biskupa, predvodnika i boraca, obnovi, izgradnji i očuvanju HRVATSKE DRŽAVE.

general Drinjanin.

Prepisao Mile Boban.

———————

Translated into English

WHO DOESN’T WANT A CROAT AS A BROTHER – WANTS A SERB AS A MASTER!

November 21, 2015

NATIONAL AND MILITARY TENTH OF APRIL

WHO DOESN’T WANT A CROAT AS A BROTHER, WANTS A SERB AS A MASTER. OBRANA br. 57/58 1967.

The Tenth of April is approaching again. Many will once again invoke their right to interpret the significance, ownership, course and consequences of the Tenth of April. These interpretations are usually appropriating that day and shifting the blame for the loss of the state, and therefore the achievements of the Tenth of April, onto others, most often onto Croatian soldiers.

Therefore, it will not be amiss if we repeat once again:

1.) The 10th of April was a universal, national, military and non-partisan day. On that day, the people disarmed the Yugoslav army, took up arms and defended their national state for four years with the heaviest sacrifices. That day therefore belongs to the entire Croatian people.

2.) The Croatian Armed Forces were the ones that contributed the heaviest sacrifices for the preservation of the State. In the end, on the orders of their Supreme Commander and Head of State, they withdrew and surrendered to the Western Allies. They were not defeated in battle, they did not disintegrate, they were not overcome by a lack of spirit and sense of sacrifice.

3.) Croatian Politics, that is, the parties and politicians who spoke in the name of Croatian politics, did not contribute a single solution. They do not provide one even today, because they are not capable of cooperating, although each of these political parties cooperated or tried to cooperate with all neighbors and partially all enemies of the Croatian people. Therefore, these parties have no moral right today, to give us Croatian soldiers, lessons, or a testimony of patriotism, and even less to criticize us for the deeds we allegedly committed during the war, before or after it. They could only give these lessons when they proved through cooperation that they think and feel Croatian. Let those who, during the creation, defense, and fall of the State, were in governments with Chetnik and Serbo-communist butchers, take note of this.

4.) Solutions? We provide them. Everyone else mostly talks about HOW TO RUN A STATE , and no one wants to sit down and talk about HOW TO ACHIEVE A STATE. It is easier to chat than to fight. That is why they avoid talking about preparing for the fight and vent their frustrations by attacking the fighters, who allegedly made many mistakes in the fight for freedom. This is partisanship and human senility, impotence.

In the fight for the Croatian State, we must bring together the left and the right, Herzegovinians and Dalmatians, Sandžaklians and Istrians, Sremci and Medjimorci, Bokelj and Bačvani, Catholics and Orthodox, Christians and Muslims, north and south, proletarians and peasants, manual and intellectual workers, old and young, male and female, people of dynamite and people of the pen, – to create CROATIAN FORCES, CROATIAN MILITARY REVOLUTIONARY FORCES, and prepare the CROATIAN REVOLUTION, and restore the CROATIAN STATE.

Prof. In one article, Franjo Nevistić clearly noted the difference between evolution and revolution. We would say that we all have to evolve first, in order to mutually achieve an acceptable study of political maturity and state-building awareness among the Croats, and then implement a revolution, Croatian and all-Croatian, against Serbo-communist or any other Yugoslavia with united forces.

And the starting point will not be a return to the Kaymakcalan, Thessaloniki and Batinac eras, nor to this and that election era, to particular party, ideological, personal and other starting points, but to that national, general national, military revolutionary movement, which led to the creation of the CROATIAN STATE , and it is up to us, the Croatian soldiers, to RENOVATE it. ( That’s right, generals: RENOVATE the state of Croatia, that’s the right word, not create it, because it was created on April 10, 1941, lost by force of circumstances on May 8, 1945, and the Croatian Homeland and Emigrant Volunteers RENOVATED it in 1991. Mo. Otporáš.)

The parties did not lead to the Croatian State even when they were really the framework of the people, had strong structures, were young, dynamic and in the hands of the authorities. These frameworks failed a long time ago, parties failed, leaders died, ideologies were wiped out, and new generations, ideas and people were created on the spot. Instead of party forces we have folklore groups, instead of political leaders we have amateur dilettantes, instead of a strong Croatian front based on a common action minimum program, we have German, Australian, French, Argentinian and other police chiefs as arbitrators between broken, overrun and deformed political groups. And we have UDBA AND RANKOVIĆ WAITING FOR THEIR HOUR.

Let those Ustashas who fought and died for the State of Croatia think about this, as well as those partisans who were convinced that they were supposedly fighting against the occupiers, the Nazis and fascists, but for workers’ rights. And let us not be bothered by the deformed survivors from any camp, least of all those who can hardly wait to be called to Belgrade again, to save the second Yugoslavia, as they tried to save the first. Even less should we pay attention to those spinsters who today in emigration give lessons in wisdom to the living and the dead, and during the war they imitated grotesque external forms that Croatian fighters never needed or accepted.

Let’s not waste time; RANKOVIĆ IS ALREADY GATHERING AND CREATING A NEW SERBOCUMIST, YUGOSLAV AND CHETNIK FRONT. It is up to us, instead of chatting, dreaming and outwitting, to create an APPARATUS THAT WILL BE ABLE TO OPPOSE RANKOVIĆ’S.

Let the celebrations of APRIL 10 be in that spirit. No one has a monopoly on that day, no one is excluded, no one should be left out. Let it be celebrated however one knows, can and wants, but let them never forget that that day and its celebration have meaning only if we are able, in the Homeland or in the free world, to contribute to its RENOVATION, just as the great French fell and rose, but never renounced their most state-building state and national holiday, July 14, 1789. (That’s right, general! We Croats should not change our state and national holiday of , APRIL 10, either. Mo. Resistant = Otporaš.) We do not celebrate that day to praise or scold anyone, but to bring together the fighters for a new campaign.

In this, may the day of the restoration of the Croatian State be celebrated with dignity, happiness and brotherhood, and may fighters everywhere in the world remember the fallen soldiers, together with the first Croatian Head of State, Head of State Dr. Ante Pavelić, all ministers, generals, bishops, leaders and fighters for the restoration, building and preservation of the CROATIAN STATE.

General Drinjanin

http://www.safaric-safaric.si/hup_otporas_ot/01_Otporas.htm

Prepared by: Mile Boban, Otporas