“TKO NE VJERUJE- MAGARAC” – JOŠ O JASENOVCU “IZ ERINE TORBE” – “DRINA”, br. 9/10 1953. st. 36

JOŠ O JASENOVCU “IZ ERINE TORBE” – “DRINA” br. 9/10 1953., st. 36

(U prvim DRINAMA, tj. od 1951. pa do 1955. skoro u svakoj DRINI bila je rubrika s temom: “IZ ERINE TORBE”. U sažetim oblicima bi se tu u toj rubriki donosile prikladne doskočice, izreke, šale i kratke vijesti sa drugih strana i drugih izvora. Skoro uvijek bi te dogodovštine, doskočice, vijesti itd. donosio i pisao general Drinjanin. Tako i ovaj opis kojeg ovdje prepisujem je po svim znacima opis generala Drinjanina, jer donosi slučaj o Jasenovcu. Poznato je da je Jasenovac prišiven na ime Maksa Luburića i da je Maks Luburić pisao u novini OBRANA 1965/1966. u nastavcima: PRIGODOM SMRTI VLADKA MAČEKA. U tim nastavcima general Drinjanin u detalje opisuje boravak Vladka Mačeka u Jasenovcu i zašto je on, Maks Luburić odabrao Jasenovac i kako je i zašto došlo da se Radni i Sabirni Logor osnuje upravo u Jasenovcu; a to je bilo zato jer je Maks smatrao da bi Maček najsigurniji bio tu u Jasenovcu, jer oni koji su vrebali da kidnapiraju ili ubiju Vladka Mačeka i tim okrive Hrvatsku Državnu Vladu, to su bili hrvatski i jugoslavenski komunisti i partizani. Prilažem poveznice svih tih 30 nastavaka kako bi čitatelji mogli iz prve ruke saznati za mnoge one stvari vezane za Jasenovac a da to do sada to nisu znali. Mile Boban, Otporaš.https://otporas.com/30-nastavaka-prigodom-smrti-vladka-maceka-pise-general-drinjanin-obrana-1965-1966

=  I Z   E R I N E   T O R B E  =

http://www.safaric-safaric.si/katas_cro/1942_NDH_SIVA_KNJIGA_Otporas_Boban_Milan.pdf

“Američki Hrvatski Glasnik” br. 10 od 11. ožujka 1953. donosi članak Dra. Vladka Mačeka: “Kardinal Stepinac i nasilna pokrštavanja pravoslavnih”. Tu nam, izmedju ostalog, kaže, da je bio u logoru Jasenovac; gdje da je tješio i bodrio srpske seljake (pravoslavne) iz okolnih mjesta i sela, koji bi se prišuljali žici. “Vodja” (misli se na Mačeka, mo. Otporaš.) tvrdi, da su srpski seljaci mogli doći do jasenovačkog logora i lijepo nasloniti se na žicu, i slušati njegove govorancije, bez da su ih Ustaše priklali, kako su to “Vodja” i podvodje prije tvrdili. Mi smo uviek tvrdili, da je logor bio radni i sabirni logor, kamo nije nitko mogao doći bez posebne presude, te da srpske seljake nije nitko, pa nu u samom Jasenovcu, jednostavno priklao, a niti zlostavljao. Tko zna osiguranje Jasenovca neće valjda ni pomisliti, da su se mase seljaka mogle neopaženo privući bodljikavoj žici, koja je logor okruživala. (Čitajući ovo čovjek nesumnjivo dolazi do zaključka da je ovo pisao Maks Luburić, jer je upravo on taj koji zna najviše o položaju, smještaju i radu u Radnom Logoru Jasenovac. Mo. Otporaš.)

PITANJE: što možemo mi Ustaše reći svietu nakon ove izjave? Šta da kažemo onima, koji još uvijek tvrde, da smo jednostavno u sred biela dana i bielog Zagreba klali do koga se došlo, a Srbe, da smo tamanili, gdje je i jednog bilo, kad evo tvrdi sam “vodja” da im je govoranciju držao uza samu žicu i oni se sretni radi te govorancije vraćali u svoja sela? Šta da im kažemo?

ODGOVOR: Poznati general Galgozy dobio od Franje Josipa nalog, da sagradi u Bosni jedan stratežki put. Dao mu 10.000 Kruna za tu gradnju, jer je proračun toliko iznosio. Galgozy je bio poznat kao neobično čestit i sposoban, ali škrt na riečima. Svršio gradnju i napisao Caru izvješće: “Dobio 10.000 Kruna, potrošio 6.000, svršio posao, vraćam 4.000 Kruna. Galgozy”. Dobio izvješće ministar vojske i vraća Galgoziju, da napiše potanki izvještaj i obračun. Taj opet ponovi što je prije napisao i vrati. Ministar uvriedjen ode Ministru Dvora i zajednički pozovu Glogozija da upodpuni izvješće. On i opet povrati, samo nadoda: “Tko ne vjeruje, magarac”. Odu caru i rastumače mu stvar. Dobri i lukavi starac nadje se u neprilici, da izgubi čestitog generala, ili da se dade nazvati magarcem. “Ja mu vjerujem, pustite ga u miru”.

ZAKLJUČAK: Mi i opet ponavljamo, da smo čuvali Državu i po zakonu radili, dostojno i ljudski.

TKO NE VJERUJE-MAGARAC!!!