”Država se razvijala u administrativnom smislu dobro. Zauzela je u međunarodnim mjerilima solidno organiziranu državu. Po kvaliteti funkcioniranja i kvaliteti života građana, još smo u povojima. Nije lako urediti državu, posebno ne u nekoliko desetljeća. Neke države uređuju se stoljećima pa su nefunkcionalne. Najveći problem zbog kojega Hrvatska nije zemlja sretnih ljudi naslijeđen je mentalni sklop nakon stoljeća služenja drugima, a posebice posljednjih stotinjak godina jugoslavenskih asocijacija. Dodamo li k tome i desetljeća komunizma, nameće se odgovor za samo djelomičan uspjeh”, smatra HDZ-ov ”prvoborac”, bivši ministar zdravstva i obrane i potpredsjednik Vlade, dr. Andrija Hebrang.

Unatoč tome što je čest komentator političkih i društvenih događaja u Hrvatskoj, ne samo za Direktno, već i druge medije, Hebrang je autentični svjedok povijesnih vremena u kojima se stvarala samostalna Hrvatska, a bio je i jedan od najaktivnijih sudionika toga procesa.

Zašto branitelji nisu u vrhu države?

Stoga, nastavlja on dalje, prisjećajući se toga kako je Hrvatska nastajala, govori i ovo:

”U vrhu svih struktura su sljednici, izravni, ili neizravni, komunizma, a gotovo nigdje nema onih koji su državu stvarali, branitelja. Kada je branitelj bio predsjednik države? Nikada, pa ni nakon ovih posljednjih izbora. Kada je branitelj bio premijer? Nikada, pa ni danas. O pravosuđu da i ne govorim. Zašto je to važno? Jer, vođenje države zahtijeva samoodricanje, brze odluke, ogromnu energiju, a sve to su dokazali branitelji. Na žalost, u miru su ih porazile snage koje su izgubile prve demokratske izbore, ali su se prebacile pobjednicima. Zato je kod nas poništen rezultat izbora koji su trebali značiti transformaciju vodstva iz klijentelističkog u domoljubno.

Druge postkomunističke zemlje koje su tu transformaciju provele prestigle su nas u svemu. Primjer je kupovna moć po kojoj smo na dnu EU-a. Da ne govorimo o industrijskoj proizvodnji, reformama i svemu sto nam je nedavno spočitnula EU”.

A na kraju, pomalo i rezignirano, dr. Hebrang zaključuje:

”Mi sami, u najljepšoj zemlji Europe, moramo provesti prvobitnu transformaciju iz komunizma i jugosfere u suverenu, snažno vođenu državu. Do sada je većina naroda birala one koji tome nisu dorasli, naravno, isključujući Tudmanovo razdoblje borbe protiv srbijansko- crnogorskog agresora. Pa mi do sada nismo službeno utvrdili gubitak od osam godišnjih BDP-a gospodarske štete, a kamoli pokrenuli naplatu! Iz najveće pobjede stvorili smo poraz i to treba hitno mijenjati”.