TKO JE STVARAO IDOLE OD BLATA, naslov je članka kojeg je navodno napisao Maks Luburić

Bog! dragi moj prijatelju,

Jes, istina je da sam ja to. Sjećam se vrlo dobro toga. Ja sam to napisao pod imenom Gobro Vuškin. Gabro Vuškin to je moj djed. Ja sam koristio njegovo ime kao moj link. Meni je drago da si ti to pronašao i da te je zanimalo tko je taj Gabro Vuškin…

O čemu se tu radi? Radi se da je vladala velika zategnust između Poglavnika i njegovih simpatizera i Maksa Luburića i njegovih simpatizera. Kako sa bio u emigraciji, u Parizu dok je Poglavnik bio živ, vrlo iz bliza sam upoznat s tim zategnutostima i trzavicama. Bilo je dosta svađa, tuča, mržnje, psovke među dobrim prijateljima i Hrvatima. Mi, naš Ogranak dakle Poglavnikov Ogranak HOP-a imali smo sjednicu u nedjelju 4 kolovoza 1963. godine. Kako sam ja dobivao od generala Luburića časopise DRINE i novinu OBRANU koje sam pred crkvom prodavao, Marko Grabić Vijećnik HOP-a i član našeg Ogranka Evanđelist Vrhobosanski Dr,. Ivan Šarić je mene kritizirao i nazvao beogradskim Hrvatom jer prodajem knjige i novine Maksa Luburića, izdajnika i dezertera Poglavnika. Priča se razvila u svađu, a kako sam ja bio rizničar i uvijek tašku uz sebe nosio u kojoj je bio novac – članarina Društva. To sam činio zato jer nije bilo bankovnog računa kao sada, danas i zato što je novac bio mnogo sigurnio uz mene nega da sam ga ostavio u mizernom stanu gdje sam živio. Kako je izbila velika svađa, ja sam se digao i rekao skoro ovako: Draga braćo kako vam je poznato da sam ja rizničar našeg Društva HOP-a i da sve papire i novac od članarine imam ovdje u ovoj taški, možete pregledati i uvjeriti se da gosp. Vijećnik Marko Grabić i još neki koji su uz njega i za njega nisu od prošle godine platili članarinu. Dakle, ja napuštam Društvo HOP-a Evanđeliste Dr. Ivan Šarić i tko mi vjeruje neka pođe za menom. Skoro polovica ih je izišla i s menom napistili Društo. Od tada smo bili slobodni i nismo više bili članovi HOP-a.

Tada smo osnovali Ogranak HNO.

Pomno pročitaj što ti prilažem i sam odluči. Ako ti se dopadni napravi jedan opis ili komentar od ovoga.

Iskreni pozdravi. Bog! Tvoj Milan.

ps: prilažem ti link kojeg sadržaj bi te mogao zanimati. Klikni na svaki mogući link. pzzz.

xxxxx

TKO JE STVARAO IDOLE OD BLATA?

G. Vuskic
<trup1959@gmail.com> Sun, Nov 17, 2013 at 6:03 AM

Izvor: Sa port ATLKINGala CROATIA

Dolaskom u Španjolsku, Pavelić se smjestio u samostanu nedaleko trga San Francisco el Grande. Njegovi tjelohranitelji podozrivo su nadzirali sve koji su se kretali u okolici. Sam je Pavelić bio vrlo teško podnosio novu adresu i imao je sumnje da mu fratri truju hranu. Nekoliko dana prije 10.travnja 1959 godine na adresu je poslan paket-bomba, kojeg su Pavelićevi ljudi uspješno demontirali. Prilično iznemogao Pavelić je kćerki Višnji da zavjet da pronađe onoga koji je pucao u njega u Argentini te da pronađe jednog svećenika u Austriji. Naposljetku metak koji se Paveliću zario u leđa, učinio je svoje. 28. prosinca 1959. godine u tri sata ujutro Ante Pavelić je izdahnuo. Ogorčena supruga Mara zabranila je bivšem nadbiskupu Sarajeva dr. Ivanu Šariću, njegovom tajniku Krunoslavu Draganoviću, vlč. Beluhanu i prof.Tejanu (Tijanu, mo, Otporaš.) te V.Maksu Luburiću prisustvo na sahrani.

“..Jedva sam stisnuo oka cijeli tjedan od Poglavnikove smrti. S jedne strane bol nad gubitkom oca, jer mi je on bio otac, (U ona “blažena” vremena poslije ratna hrvatska emigracija, skoro svi sljedbenici Poglavnika dra. Ante Pavelića, zvalu su ga ocem. I ja sam ga tako zvao dobrih niz godina, mo, Otporaš.) otac koji je otjerao sina od kuće. S druge strane nad sudbinom Hrvatske. Svakodnevno umiru stari, a novi idu ne samo protiv nas buntovnika, nego i protiv svega što smo izgrađivali, dok o našim bogomdanim vođama odavno neće ni da čuju. Ustaštvo umire u vlastitoj mistifikaciji, a Poglavnik umire u tuđini, kao bespravni urotnik, tajno pokopan. Hrvati su saznali sa američkog radija da je umro vođa. Na sprovodu, pored redara, pokojnika i obitelji, nije bilo ni desetak ljudi..Način kako se to sve vodilo, prijetnja da će biti krvi ako general Drinjanin-Luburić dođe na sahranu, zabrana hrvatskom svećeniku, prijetnja i fotografima, slomio me je više nego rane i šuma i
druga emigracija, više nego moje isključenje iz redova naroda. To je sve draga braćo dostojno oplakivanja, jer dokazuje da smo apsolutno krahirali pred svijetom..

Kako smo radili, tako smo svršili, kako se živjelo, tako se i umrlo. Poviest će nas stjerati na stupanj balkanskih urotnika. No, ne tužim se, jer sam i ja stvarao idole i skidao u ime poviesti glave, koje nisu usvajale te idole. Sada je idol pao, jer je on bio stvoren od
blata..”