SVI PUTEVI VODE U “PROGRAM HRVATSKIH NARODNIH ZASTUPNIKA”, piše Tomislav Dragun

Voljan sam pridružiti se Vašem “Programu narodnih zastupnika” (kojega ja smatram vrlo složenim nacionalno-društvenim projektom), ali izvan njegovog političkog dijela. Naime, nikada nisam bio sklon napustiti svoju nezavisnost (da bih mogao svakome reći ono što mislim da mu treba reći), pa to ne mislim učiniti niti u ovoj svojoj poodmakloj  životnoj dobi. Meni je svatko dobar tko dobro misli i dobro radi, ne gledajući kakvu košulju (trenutno) nosi.

U svom radu nikada ne ocjenjujem nečija nastojanja, nego svakome (tko to zatraži) nastojim pomoći da dođe do svoga cilja. Dakle, mladoženji ne biram nevjestu, ali ju umijem dotjerati za vjenčanje.

Vaš “Program narodnih zastupnika”, zaista je “pun kamion robe”, a to sada treba prikladno složiti (za ukuse kupaca) u trgovačke police.

Mogao bih u Vaš “Program” (ako bi to i Vama odgovaralo) unijeti neke od svojih projekata, ne i vlasništvo na njima, ali svakako (bezuvjetno) rezultate koji će se u kroz njih postići:

Ad 1. – INSTITUT HRVATSKOG DRŽAVNOG PRAVA

Slaveni nikada nisu postojali. Riječ koja je donekle zvučala kao “Slaven” upotrijebio je tek u 11. stoljeću (vjerojatno nehotice) neki kaluđer (redovnik) u nekom manastiru (samostanu) u Kijevu (danas Ukrajina) opisujući neke donekle poznate mu ljude, kao što mi danas običavamo reći za ljude iz Azije: “kosooki”. Nijedan narod nije nastao od tih fantomskih Slavena, ali su neki narodi (pored suvremenih Hrvata) nastali od (pra)Hrvata, recimo Česi, ali ne i Rusi.

Početkom 19. stoljeća javila se rusko-austrijska ideja (koju su stotinjak godina kasnije jednostavno uzeli Englezi) o preuzimanju Balkana od umirućeg Osmanskog carstva. Odabran je (Foto)model: Srbija. Problem se javio u obliku nepostojanja Srbskog Državnog Prava. PR-stručnjaci su tad rekli carskim glavešinama: Možemo to riješiti tako što ćemo Hrvatima “skinuti glavu s ramena” – t.j. Hrvatsko Državno Pravo – i metnuti ga Gedžama na glavu.

Rečeno-učinjeno. Rezultat: nikakav, osim desetaka milijuna izgubljenih života.

Osnovao sam Institut Hrvatskog Državnog Prava, kojega sada trebam registrirati kao trgovačko društvo. U njemu će se skupljati sva ona građa koja će staviti na stol istinu o Hrvatima. Vodit ću ga ja dok to budem u mogućnosti činiti, a onda …

Ad  2. – ARHIV HRVATSKIH OBRAMBENIH SNAGA (HOS)

HOS-ovci su znali samo za jedno: Hrvatska. Svi oni koji im pridodaju zle nakane (da bi se što više popeli preko njihovih časnih leđa) su zlodusi.

Treba prikupiti građu o HOS-u, njegovim pripadnicima i i njihovim obiteljima. Bit će to”gulav posao”, ali mi se nikada i nikoga nismo bojali.

Osnovao sam Arhiv HOS-a, a i njega ću registrirati kao trgovačko društvo. Ravnatelj je Hrvoje Mirković, informatički savjetnik iz Zagreba.

Ad 3. HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA MATE UJEVIĆA

Pokrenuo je 1940. godine moj Imoćanin Mate Ujević izradu Hrvatske Enciklopedije, kao prozora u Hrvatstvo. Do 1945. godine izašlo je pet od dvanaest zamišljenih svezaka. Otad ništa.

Nu, ne baš ništa. NeoGlembaj Miroslav Krleža je srušio do temelja HE (kao što su nekada Turci na temeljima crkava gradili džamije) i na njoj izgradio Jugoslavenski Leksikografski Zavod (sad su mu poljepšali izgled, pa ga zovu Leksikografski Zavod “Miroslav Krleža”).

Nisam protiv Krležina JLZ, neka živi i neka donosi svoje (ma kakve god) plodove, ali želim (u nešto suvremenijoj koncepciji) nastaviti djelo Mate Ujevića.

U tom smislu dao sam izjavu kojom preuzimam ostavštinu Hrvatske Enciklopedije, koju sam uputio nadležnim državnim i društvenim tijelima u Republici Hrvatskoj. Nitko nije osporio ovu moju odluku.

Izašle su već i dvije knjige: HE-6 i HE-31, ali još nisam i osnovao odgovarajuću pravnu osobu.

Imam još nešto:

(Mogu reći moj prijatelj) Andrija-Željko Lovrić (sada pokojni) utemeljio je hrvatsku internetsku enciklopediju: hr.metapedia.org. Želim i nju izvući iz pepela tako što ću spojiti ova dva projekta: Hrvatska Enciklopedija Mate Ujevića + hr.HEazlovric.org.

Znam tri fantastične osobe koje bi ju mogle voditi: Tomislav Nuernberger (Zagreb), Đivo Bašić (Dubrovnik) i Lovorka Dragun Mirković (Zagreb).

Na kraju. Stavljajući se pod okrilje “Programa narodnih zastupnika Nike Šoljaka” preostaje mi samo pomoliti se: “Bože pomozi, sve je u Tvojim rukama!”

Srdačan pozdrav

dr. sc. Tomislav Dragun