Sveti Valentin – vjesnik novog života

Sveti Valentin pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće i novi život, zbog čega ga se slavi kao zaštitnika mladih i zaljubljenih.

Valentinu se svetačka čast iskazuje neprekinuto punih 17 stoljeća. Ta pučka zaljubljenost u Valentina nije mnogo marila za povijesne podatke o njemu, pa je o Valentinu do nas doprlo manje činjenica, a više legendi. Bezbrojni su podatci o njegovu neprekinutom tisućljetnom štovanju.

Bio je svećenik (ili biskup) i u vrijeme rimskog cara Klaudija, godine 269. ili 270., mučenički je ubijen. Kad su progonstva prestala, štovatelji su mu podizali crkve, a najstarija je u Rimu iz 4. stoljeća.

Spomendan se slavi 14. veljače. Običaj da se Valentin smatra svetcem i zaštitnikom zaljubljenih dolazi, što malo tko zna i što je pomalo neobično, i od njegova mjesta u kalendaru. Naime, datum 14. veljače pada poslije božićnih blagdana, a neposredno prije korizme, pokorničkoga vremena duhovne priprave za Uskrs.

Latinska izreka kaže: ‘Nomen est omen’ (‘Ime je znak’). To je posebno uočljivo u imenu Valentin. Izvor mu je u latinskoj riječ ‘válens’, što znači ‘zdrav’, ‘krepak’. Iz toga korijenskoga značenja imena nastao je običaj u nekim europskim zemljama, a napose u Sjevernoj Americi, da ljudi na njegov spomendan izmjenjuju čestitke i darove: žele si zdravlje, sreću, svako dobro.

Sv. Valentina zaziva se kod bolesti očiju, padavice i u drugim potrebama. To se štovanje razvilo posebice od srednjeg vijeka. (Laudato.hr/Kamenjar)