Glavni svjedok u korist državnih tužitelja protiv hrvatske desetorke bio je Ante Ćaran

Gore priložena slika je vjenčanja Ante Ćarana sa jedno jednom hrvatskom pravoslavkom iz okolice Ogulina. Ja sam Antu Ćarana upoznao u Parizu koncem pedesetih godina prošlog stoljeća. On rodom iz okolice Livna. Bio je dobar i čestit Hrvat. Bio član organizacije HOp-a, skupa s menom. Otišao je u Ameriku točno na dan sv. Ante 13 lipnja 1962. To mi je ostalo u sijećanju, jer sam ga ja sa njim. kao moj dobar prijatelj, otišao na uzletište. Tada mi je poklonio sliku za uspomenu. često smo se dopisivali. Kada se je u lipnju 1965. u Njujorku oženio, poslao mi je ovu sliku. Imao je s tom ženom jedno ili dvoje djece. S njom je došao u svađu tako da ju je napistio i otišao u Wisconsin, država Milwaukee, odatle ljeta 1976. za San Francisco. Tu je živio neko vrijeme, zatim se odselio za los Angeles, tu radio jedno vrijeme kako bi se preselio u državu Connecticut, tu živio i hrvatski i državotvorno djelovao dok ga federanle vlasti nisu uhapsile 12 prosinca 1980. Pošto su federalne vlasti imale protiv njega neke dokazane krivične dokaze, Ante Ćaran je počeo surađivati s US federalnim vlastima početkom veljače 1981. Federalne vlasti su mu dale potpuno pomilovanje ako će istinu govoriti. Tako je Ante Ćaran (1937-2015) postao glavni svjedok US javnog Tužitelja Stuart Baskina protiv hrvatske desetorke na sudu u Njujorku. Neka je vječna slava i Božji Mir mojem prijatelju, čestitom Hrvatu Anti Ćaranu.

Mile Boban, Otporaš.

Sudkinja Constance Baker Motley koja je sudila Hrvatskoj Desetorki u New Yorku od utorka 16. veljače do subote 15. svibnja 1982. S lijeva je neki odvjetnik obrane, sudkinja Constance Baker Motley, dva državna odvjetnika Stuart Baskin i Paul Chaktman, Ante Ćaran stoji, drži lijevu ruku u džepu. On je bio glavni svjedok u korist državnih tužitelja protiv hrvatske desetorke. Stavljam imena tih deset Hrvata:

1 – Mile Markić, Chicago,

2 – Ante Ljubas, Chicago,

3 – Milan Bagarić, Chicago,

4 – Ivan Mišetić, Chicago,

5 – Anđelko Jakić, New York,

6 – Miro Biošić, Long Beach, Kalifornija,

7 – Ranko Primorac, Los Angeles, Kalifornija,

8 – Mile Boban San Francisko, Kalifornija,

9 – Vinko Logarušić, Cleveland,

10 – Drago Sudar, Toronto.

Na tom tromjesečnom sudu se je branila naša Hrvatska

Da bi se donekle moglo razumjeti prilažem nekoliko slika koje su za moj pojam usko povezane za našu hrvatsku opću povijest. Kroz moju osobnu povijest preko šest desetljeća hrvatske političke emigracija, sve sam kupovao, sve sam čitao i mnogo stvari sam sačuvao. To sam uvijek sa sobom nosio i prenošao kud god sam išao, kao što mačka mačiće prenosa. Ništa nisam htio bacati jer mi se sve to za moju ćivericu zalijepilo kao moje životne uspomene. Nastojat ću biti sažet ali ipak objasniti ću ukratko važnost tih slika.

Slika  (1) je od (6) papira na kojima je moj odvjetnik Dennis Roberts pripremio pitanja za svoju Završnu riječ – engleski Summation. Poslije završetka procesa, državni tužitelj Stuart Baskin je imao 6 sati vremena za iznijeti svoje zaključke proces, dok su odvjetnici obrane imali svako po 2 sata, s tim da je poslije svih odvjetnika obrane sudkinja dozvolila državnom odvjetniku Stuart Baskinu 4 sati da iznese bilo što on želi iznijeti, naravno ako on to hoće i želi. On je to objeručke dočekao i pred porotom se šetao i iznosio sve što mu je padalo na pamet, znajući vrlo dobro da nitko od odvjetnika obrane ne smije prosvjedovati, tako da poslije njega nitko nema pravo ništa reći. Sve je on to radio kako bi što bolje porotu uvjerio da su svi optuženi Hrvati krivi za sva krivična djela koja nam je on stavi na teret.

slika (2) pripada sliki (1)

Slika (3) su 4 kutije sudskih zapisnika. (4 KUTIJE SUDSKIH ZAPISA SA SUDA U NJUJORKU HRVATSKOJ DESETORKI OD 16. VELJAČE DO 15. SVIBNJA 1982.)

Koliko mi je poznato tog sudskog zapisa je bilo nekih desetak tisuća stranica. Moj odvjetnik Dennis Roberts iz Oaklanda, istočno od San Francisca je za mene naručio taj zapisnik sa suda iz New Yorka. Ja sam tada živio u Midlandu u Teksasu. Ne znam točno koliko sam mu platio, ali svakako znam da je bilo nekih pet tisuća dolara, ako ne i više.

Mile Boban