STUDENTIMA HRVATSKE – NAŠ STAV JE JASAN, piše general Drinjanin

                          Ispod ove slike prepisujem

Okružnica u obliku Letka koja je bila u novini “Obrana” br. 97-98., Madrid 1968

                           “HRVATSKIM STUDENTIMA”

S T U D E N TI M A    H R V A T S K E

     Studentske demonstracije u Zapadnoj Europi dobile su svoj odjek i u Jugoslaviji. (Pošto sam tada živio u Parizu i bio žrtva tih studentskih nemira, poslije 55 godina i pet mjeseci danas kad ovo prepisivam 15 listopada 2023., želim reći da sam bio svjedok i bio sam na strani barikade, što je za reći da sam bio protiv tih prokomunističkih nereda koje je započeo i pokrenio njemački anarhist Daniel Cohn Bendit. To je tada u Francuskoj bila jedna ozbiljne pobuna koja je trajala 6 tjedan. Prilažem sliku da se dana vidi kako je to bilo na ulicama skoro svih francuskih gradova.

Francuska komunistička partija i njihova novina HUMANITE kao i drugi ljevičari su te nerede u potpunosti podržavali. O tome general Drinjanin piše. Mile Boban, Otporaš.) Studenti beogradskog Univerziteta izišli su na ulice, zahtijevajući “demokratizaciju saveza komunista”, slobodu štampe i podigli svoj glas protiv “crvene buržoazije”. Ma da je ovaj protest beogradskih studenata, uz sva nastojanja saveza komunista Srbije, “prevažišao” norme partije i u mnogočemu poprimio demokratski, slobodarski izraz, demonstranti su nastojali rešpektirati Jugoslaviju kao državni pojam, ne prosvjedujući ni protiv centralizma koji je još uvijek u punoj snazi, niti zahtijevali veću samoupravu i nezavisnost za ostale narode koji sačinjavaju Jugoslaviju. istina je, rankovićeski, reakcionarni elementi, nastojali su iskoristiti sav ovaj nemiru svoje svrhe i od tuda i proizlazili da su se mogli vidjeti transparenti i nadpisi na kojima je stajalo: “dolje ustaša Tito”, u želji da poistovijete Tita sa legalnim stremljenjima hrvatskog naroda i okupe u svojim redovima  sve ono što “velikosrpski diše”, kako u savezu komunista Srbije tako i u širokim slojevima srpskog naroda.

     Savez komunista Hrvatske, kao i običajno, zauzeo je kod toga pasivan stav promatrača i preko partijeske organizacije na Sveučilištu, naložio “ne upličanje u dogadjaje u Beogradu”. Centralni komitet saveza komunista Hrvatske, oslanjajući svoju politiku na vjernosti “starom” (Titu), podupro je, svojom pasivnošću, njegovu politiku “asimiliranja nastale situacije” i pomogao ga da “spašava Jugoslaviju”. medjutim, razmotrimo pod koju se cijenu pomaže politika “starog” koji gleda ostvarenje svojeg životnog djela u egizistenciji “druge Jugoslavije”. Bosna, Hercegovina i Sandžak, ove izrazito hrvatske pokrajine, sa hrvatskom većinom, prepuštaju se i prepustile su se, dosadašnjom nesretnom politikom saveza komunista Hrvatske Srbiji, stvaranjem neprirodne “Muslimanske” narodnosti, kako bi se smanjila hrvatska većina i tako stvorilo stanje, da Srbija mogne, nakon “smrti starog” i svih mogućih dogadjaja koji bi iza nje slijedili, otvoreno aneksirali ih, kao što je to svojedobno učinila Austro-Ugarska Monarhija 1878.

     Savez komunista Hrvatske, kao jedini političko tijelo Hrvatske kojemu je omogućeno javno djelovanje, nema moralnog prava postupati na ovakav način ni sa svojim narodom a ni sa izrazito hrvatskim zemljama. Uza svu vjernost “starom” koji ipak “nešto daje”, a počeo je davati kada je i sam uvidio da mu prijeti opasnost od Rankovića ostalčih staljinističkih elemenata, komunisti Hrvatske dužni su braniti. kako politička prava tako i i slobodu Hrvatskog Naroda.

     Umjesto da “paradira” pred Česima i Slovacima i igra ulogu “liberalaca”, “stari” bi mogao pametnije učiniti da nastoji srediti stanje u Jugoslaviji, stvoriti mirnim putem konfederaciju dok je još vrijeme, ukoliko ne želi biti “progutan dogadjajima”. Ukoliko je već i to kasno, a po svemu izgleda da jeste, nije potrebno pred televizijom “obećavati ostavke” a i zavaravati samoga sebe “Društveno-privrednom reformom” koja je, prema priznanju sviju, “propala. Spasavanje jednog utopističkog životnog djela, kao što je ova, druga Jugoslavija, ne može se više nastaviti kada svi dogadjaji potvrdjuju da je njeno spasavanje nemoguće i da se radi o “brodu koji neminovno tone”. Želi li uistinu biti ono čime se predstavlja, “liberalac”, čovjek širokih, slobodarskih pogleda koji razumije vrijeme i tok historije, “stari” mođe danas poći samo jednim pravcem: povući se u Hrvatsku, braniti integritet cijele Hrvatske sa svim njenim pokrajinama i sa, geografski užeg područja, postati “propagatorom i predšasnikom jedne nove, dinamične i agilne socijalističke demokracije” u kojoj će “samouprava biti istinska samouprava”, a sloboda riječi i štampe zajamčeni jednim slobodarskim Ustavom koji će zagovarati radnim kolektivima Hrvatske bolju i sretniju budućnost.

     Kooperacija na širokoj bazi slobodnih, socijalističkih naroda Istočne Europe u kojoj će Hrvatska voditi svoju politiku kao slobodna i nezavisna država, je put koji može pomladiti i socijalizam a i dati “starome” onu ulogu koju bi on mogao odigrati, kako pred današnjim generacijama tako i pred poviješću i postati istinskim vodjom i ideologom slobodnih, socijalističkih nacija koje traže svoje mjesto u društvu ostalih naroda sviejta.

     Svjedoci smo, da to on ne vidi, a da to isto tako ne uvidja ni Centralni komitet saveza komunista Hrvatske (ovu Okružnicu Maksa Luburića “Hrvatskim Studentima” bi trebalo dostaviti “takozvanom Savezu Antifašističkih Boraca SAB da se oni uvjere kako je Maksa Luburić mislio prije 55 godina, mo. Otporaš.) a ni studentske partijske organizacije hrvatskog Sveučilišta. Zbog toga šutnja i pasivnost prigodom beogradskih, studentskih demonstracija. medjutim, put hrvatske omladine kao i put hrvatskih studenata mora biti drugi!

     Uz potpomaganje bazičnih zahtijeva beogradskih studenata u pogledu demokracije partijskog i društvenog života, studenti Hrvatske moraju proširiti ove zahtjeve i na “nacionalnog, hrvatskog samoodredjenja”, zahtijevati apsolutni integritet hrvatskih teritorija i spriječiti “prodaju hrvatskih zemalja”: Bosne, Hercegovine, Sandžaka bilo čijem imperijalizmu, (to je upravo to što dr. Tomislav Dragun u svojim opisima i pisanjima traži i zahtjeva od ove današnje političke elite Hrvatske Države sa dva (2) inicijala RH., mo. Otporaš.) kao što se je u nedavnoj prošlosti sav hrvatski narod podigao protiv ustupaka talijanskom fašizmu i imperijalizmu hrvatskog mora, hrvatske Dalmacije kao i hrvatskog Primorja.

    Danas nije moguće biti pasivan i promatrati kako kako “tudji apetiti” gutaju i ono malo što je postignuto da sada padom Rankovića i njegove staljinističke klike, jer se na obzorju opet “pomolja njegova sjena” kao i sjene drugih, još opasnijih Rankovića, koji nastoje iskoristiti i one zdrave elemente srpskog naroda koji demokratski osjećaju u provadjanju svojih, imperaijalističkih planova koji ne atendiraju samo protiv drugih naroda koji sačinjavaju Jugoslaviju, nego i protiv samog srpstva niječući mu osnovne slobode izražavanja i života na koje i ovaj imade pravo.

     Danas je potrebno, više nego ikada, stvaranje studentskih “akcionih komiteta” na hrvatskom Sveučilištu kako bi ovi mogli, izvan okvira studentske partijeske organizacije “uzeti kormilo u svoje ruke” i povesti borbu za ostvarenje težnji svog naroda. Ukoliko će studentska partijska organizacija podpomoći ovu akciju, njen je pristup dobro došao, ali je potrebno priznati i osigurati se pred bilo kakvim pokušajima “razvodnjavanja” i ne poći putevima nekadašnjeg predsjednika Hrvatske Seljačke Stranke Dr. Vladka mačeka, koji je svim silama “spasava prvu, monarhističku Jugoslaviju” i time doprinijeo uvadjanju ratnog stanja koji se je nastavio ustoličenjem ovog sadašnjeg, poslijeratog, naci – fađizma koji se služi imenom “socijalizma” u svrhu prikrivanja svoje realne imperijalističke i šovinističke osnove.

     NE PASIVNOST, NEGO AKCIJA! NE OČEKIVANJE PONOVNOG NASTUPA STALJINIZMA, NEGO RUŠENJE SVIH NACI-FAŠISTIČKIH I ŠOVINISTIČKO-IMPERIJALISTIČKIH DRUŠTVENIH FOMIH!

     NE IZDAJA HRVATSKE, NEGO OKUPLJANJE SVIH HRVATSKIH ZEMALJA U JEDNU JEDINSTVENU CJELINU! NE DIKTATURA NI CRVENA BURŽOAZIJA, NEGO ISTINSKA SAMOUPRAVA TEMELJENA  NA SOCIJALNOM HUMANIZMU!

     NE JUGOSLAVIJA, NEGO SLOBODNA KOOPERACIJA SLOBODNE HRVATSKE DRŽAVE SA SOCIJALISTIČKIM I OSTALIM NARODIMA SVIJETA!

     NE IZDAJA, NEGO SLOBODA!

                                 ŽIVJELA  HRVATSKA !

                              Za Hrvatski Narodni Odpor:

Enver Mehmedagić                                                                                                        General Drinjanin

Pročelnik Glavnog Stana                                                                                          Zapovjednik Hrvatskog

H.N.Odpora                                                                                                                    Narodnog Odpora