U čemu je Todorićeva “krivica”

Nova era otvorene Dragosavčeve diktature u Hrvatskoj počela je na karakterističan način. Proces protiv inž. Ante Todorića, bivšeg generalnog direktora poznatog poduzeća “Agrokombinat”, i petorice privrednih stručnjaka iz ovog i nekih drugih poduzeća, proces koji je trajao već skoro dvije godine i bio prekidan desetak puta – završen je 23 travnja presudom Okružnog suda u Zagrebu. Inž. Todorić osudjen je na 13 godina strogog zatvora; njegov pomoćnik za financijska pitanja Rudolf Mikulić na 12 godina; Josip Tudja, bivši direktor “Adriainspekta”, na 6 godina, Željko Novak, bivši šef predstavništva “Trgozam” u Bjelovaru, na 5 godina; Rudolf Gospočić i Dragutin Dolenac, bivši namještenici “Agrokombinata!, uvjetno na 2 odnosno 2 i pol godine zatvora. Inž. Todoriću, Mikuliću i Tudji oduzima se takodjer sva imovina.

Takva drakonska osuda zaprepastila je cijelu Hrvatsku. Todorić je bio uhićen početkom rujna 1972., dakle u zadnjem valu zatvaranja istaknutih predstavnika “Hrvatskog Proljeća”. Bio je izvučen iz bolinice na rebru, gdje se nalazio pred operacijom na bubrezima. (V. NH br. 1/73.) (Pregledao sam NH br. 1/73. i na st. 6 piše: 

“Liječnik – policajac

Hrvatska inteligencija stoji listom uz narod i na sve moguće načine prkosi režimu, odupirući se nadirućoj staljinizaciji. I baš zato valja istaknuti one rijetke pojedince koji su izdajice i ulizice i koji suradjuju s okupatorskim režimom. Jedan od tih je ptof. dr. Vladimir palmović, šef katedre za sudsku medicinu na Medicinskom fakultetu hrvatskog sveučilišta u Zagrebu. U kojoj mjeri je Palmović ordinarni plaćenik režima, najbolje se vidjelo po slučaju ing. Ante Todorića, bivšeg direktora “Agrokombinata” u Zagrebu.

Još prije uhićenja ing. Todorića, početkom rujna prošle godine, (dakle 1972., mo. Otporaš.) Udba je stavila stražu oko njegove kuće i zabranila mu izlaz. Ing. Todorić je, medjutim, baš tada teško obolio na bubrezima, i kad ga je posjetio prijatelj Zdravko Ujević (bivši partizan i skojevac, brat ozloglašenog komesara i generala, suradnik Milutina Baltića) i vidio u kakvim je bolovima, vješto ga je sakrio u svoja kola i smjesta ga prevezao na Urološku kliniku na rebru, kod prof. Čečuka. Ovaj poznati zagrebački liječnik odlučio ga je operirati već slijedećeg dana.

Udba je u medjuvremenu izdala nalog za uhićenje ing. Todorića i kako njegova obitelj nije tajila da je on u bolinici, pozvan je dr. Palmović kako bi rekao može li ing. Todorić u zatvor ili ne. Dr. Palmović je pregledao medicinsku dokumentaciju i izdao dopuštenje za uhićenje iako je ing. Todorić bio upravo pred operacijom. U istražnom zatvoru, policija je, ili zbog veće humanosti od liječnika Palmovića, ili od straha pred komplikacijama, dopustila da se ing. Todorić preveze u zatvorsku bolinicu.” Tako piše spomenuti br. novine Nova Hrvatska o ing.Todoriću a ja samo prepisao. Mo. Otporaš.) Dobar dio istražnog zatvora proveo je u zatvorskoj bolinici, pa se neko vrijeme čak vjerovalo da će odmah iza sudjenja biti pušten na slobodu. Na to je navodila i činjenica da se većina optuženih u tom procesu branila sa slobode (a R. Gospočić uspio je pobjeći u Njemačku). Dogodilo se, medjutim, da je proces završio najokrutnijim kaznama koje su dosad pale u Hrvatskoj poslije Karadjordjeva.

Da bi “krivnja” inž. Todorića i ostalih bila što uvjerljivija, njima se sudilo ne samo zbog politike nego i za dvadesetak djela “pljačke, falsifikata, nesavjesnog poslovanja, zloupotrebe i koristoljublja”. Čovjek, koji je bio na čelu “Agrokombinata” od njegova osnutka g. 1960. i koji je deset godina uspio povećati prihode poduzeća za sedamdeset puta te stvoriti od njega jednu od najvećih poljoprivrednih aglomeracija na Balkanu, sada je snižen na nivo kriminalnog privrednika. To je više nego simboličan primjer sudbine hrvatskog stručnjaka koji se i pod vrlo teškim okolnostima uspješno borio za svoje poduzeće i za interese hrvatske privrede.

U ožujku 1971., u zagrebačkom “Privrednom vjesniku”, Todorić je izjavio: “…Kombinat u kojem radim ima njavećeg konkurenta u “KP Beograd”. Godine 1969. mi smo na dinar angažiranih sredstava ostvarili 2,5 dinara ukupnog prihoda, a oni na dinar  angažiranih sredstava 0.80dinara ukupnog prihoda. Mi imamo po zaposlenome 30 milijuna ukupnog prihoda, a oni 8 milijuna. Unatoč tome mi smo gotovo cijele godine blokirani, a oni su likvidni. “Agrokombinat” Zagreb ima zbog toga vrlo velike teškoće u poslovanju, ali tvrdim da toga nebi bilo kad bi bio u bilo kojem gradu druge socijalističke republike, a iz ovoga se može vidjeti da bi mu – kada bi imao sjedište u Beogradu – cvale ruke.”

Todorićev sukob s domaćim unitaristima i pljačkašima hrvatske privrede iz Beograda (po današnjim saznanjima ti pljačkaši hrvatske privrede nisu više iz Beograda, nego zagreba, Moskve, Washingtona i drugih mjesta, mo. Otporaš.) ne datira tek od 1971. godine. Klika Dragosavac – Krajičić (Stevo, mo. Otporaš.) – Šajber vodila je već ranije hajku protiv njega i vodećih ljudi “Agrokombinata”. 1969. stvorena je u zagrebačkom Gradskom komitetu (moglo bi se reći gdje se nalazi današnji gradonačelnik zagreba, mo. otporaš.) posebna komisija koja je trebala dokazati “tehnokratsko.menadžerske malverzacije” u “Agrokombinatu” i smijeniti čitavo rukovodstvo. Todorić se odlučno suprostavio i uz pomoć Tripala odbio napade tadašnje centralističke frakcije u Centralnom komitetu. On je već tada pitanja svoga poduzeća otvoreno iznio pred studente hrvatskog sveučilišta.

O tome je osuda šutjela, iako je njezino čitanje trajalo čitava dva sata, a zapisnik rasprave dosegnuo 650 stranica. No svima je jasno što stoji iza Todorićeve optužbe, da je izvršio “krivično djelo protiv naroda i države kontrarevolucionarnim napadom na državno i družtveno uredjenje SFRJ (medju ostalim, financijskim sredstvima poduzeća pomogao osnivanje “Hrvatskog Gospodarskog Glasnika”, glasila kontrarevolucionarnog masovnog pokreta, njegovo redovno izlaženje i raspačavanje”.

I mnogi drugi hrvatski privrednici pomagali su “HGG” oglasima svojih poduzeća, pa zbog toga nisu osudjeni na tolike godine zatvora. No malo se tko tako kao Todorić borio za hrvatska prava. On je trebao biti primjer ostalima. Da je 1971. potrajala, bio bi došao na mjesto guvernera hrvatske banke ili postao jednim od ministara. takav je primjer zato opasan. Toliko opasan da se čak i današnja Dragosavčeva diktatura u Hrvatskoj vara ako smatra da će tu opasnost ukloniti sa zastrašujućih trinaest godina strogog zatvora.

(Prenosim doslovno što je novina “NOVA HRVATSKA” br. 7 1974., st. 4 iz Londona pisala prije punih 43 godine o“Agrokombinatu” kojem je bio glavni direktor inž. Ante Todorić. Mile Boban, Otporaš. za Kamenjar.com)

Mile Boban,  23 listopada 2017.