“ŠTITONOŠA” GLASNIK HRVATSKOG NARODNOG OTPORA ZA SJEVERNU AMERIKU

    Prošle su 41 godina od zbivanja sadržaja koja je glasnik HNO “ŠTITONOŠA” sažeto kao naslove iznio u zadnja dva broja koja je već tiskao. Pošto sam ja bio jedan od glavnih pokretača ovog Glasnika, poslije 41 godinu, kratko i sažeto ću reći razlog zašto sam ja to tako pisao tada i da li danas poslije punih 41 godina ima smisla o tome pisati. Za povijest naravno da ima.

    U prosincu 1980. počela je prva akcija federalnih vlasti Amerike hapsiti članove HNO. Brzinom su se vijesti širile i sve krivnje svalivalo se na organizaciju HNO. Napetost je bila velika. Tražili su se načini kako najjeftinije objasniti situaciju u hrvatskim zajednicama. Došlo se je na ideju da se tiska jedan Glasnik HNO imenom “ŠTITONOŠA” i slati na sve ogranke HNO gdje god ih ima, tako da članovi tog ogranka pred crkvom besplatno dijele. Koliko se sjećam do hapšenja članova HNO 25 lipnja 1981. izašla su četiri broja. Iako je skoro čitljivo, ispod slike ću sve prepisati kako bi i ovo bio jedan dio povijesti organizacije HNO u borbi za ponovnu Obnovu Druge hrvatske Države.

Mile Boban, Otporaš 6 siječnja 2022.

“ŠTITONOŠA” je GLASNIK umanjenog oblika PROČELNIŠTVA HRVATSKOG NARODNOG OTPORA ZA SJEVERNU AMERIKU. Izlazi mjesečno, a namijenjen je isključivo članovima HNO. Donosimo neke zanimljivosti iz prva dva ovogodišnja broja.

    Sve zadjevice među Hrvatima proizvod su stvarne znatiželje i međusobnog beztemeljnog sumnjičenja. Sumnjati je lako, ali je i vrlo ubitačno, štetno. Uništava ideje, ruši države, brakove i prijateljstva. Za sumnjičenja nema lijeka, nego…

    Ljubiti se može ako se pred sobom imaju ideali i ciljevi, koji spajaju, zbližuju i ujedinjuju. Jer, gdje ljubavi nema – rekoše – sumnjičavost vlada, izgriza i uništava.

    Zato, hrvatsko izbjeglištvo treba i mora uništiti “bolesnu” znatiželju i beztemeljno, zlobno sumnjičenje. KAKO TO POSTIĆI?

    – Pronaći samog sebe, uključiti se u hrvatski rad i zadužiti samog sebe na području na kojem najviše možeš doprinijeti borbi za za slobodi i neovisnost Hrvatske;

    – Pronaći skupinu istomišljenika i s njom bez straha djelovati na “hrvatskoj njivi”.

    – Prestati biti “bolesno” znatiželjan, a biti svjestan pripadnosti i rada u skupini koja je hrvatski rodoljubiva i državotvorna, jer to je kapital koji se jedino ulaže u “riznicu” Hrvatske;

    – Izgrađivati prvenstveno zajednice u kojima živimo, a živo se zanimati za državotvorni hrvatski rad i napredak i drugih hrvatskih naseobina po izbjeglištvu i u njih se ugledati;

    – Bez predrasuda čitati hrvatski izbjeglički tisak i prihvaćati sve ono što je opće-hrvatski dobro, a zadjevice, optužbe i sumnjičenja kategorički odbijati i odbacivati;

    – Biti odani član svoga društva, organizacije i ne gubiti moral ni u najtežim momentima; cijeniti pripadnike drugih hrvatski organizacija – društava i ne miješati svoje prste u njihov hrvatsko-osloboditeljski rad;

    – Biti graditelj – a ne rušitelj; graditelj hrvatske sretne budućnosti – borac za neovisnost i slobodu Hrvatske!

    Uz sve opće upute, neka bude nadodano i sljedeće: NEKA NAS TIJESNO ZBLIŽI I SJEDINI JEDINI HRVATSKI CILJ – SLOBODA I NEOVISNOST HRVATSKE POD TROJEDINIM BARJAKOM NAŠIM, koji nas hrabri, bodri i vodi do tog cilja hrvatskog naroda!

    hrvati su se – kroz stoljeća – sami hranili učaranim nadama, koje su najprije oduševljavale, a zatim iznevjerile, i naposljetku se sami u njih razočarali. U tom razočaranju najviše se je tragalo za ovim: tko je bio manje kriv – a tko više oduševljen, tko je bio manje, a tko više prevaren. Rezultat je uvijek bio isti, a – također – i sudbina. Vrijeme je lagano, ali sigurno, prolazilo – a težnje hrvatskog naroda za samostalnošću, državnošću i slobodom se nisu ostvarile.

    I još uvijek se pitamo: Zašto je to tako? Postavljamo si pitanje umjesto da iskreno priznamo da nismo znali u samim počecima postaviti prave stvari na pravo mjesto, a to znači: imati dovoljno rodoljubne snage i reći narodu pravo stanje stvari, a to jest:

    1. – U kojem položaju se nalazi i koliko je isti ubitačan za narodni opstanak;

    2. – Koji su sve faktori koji su doveli naš hrvatski narod u takav položaj;

    3. – Koliko dugo bi hrvatsko ime postojalo ako bi se i dalje ostalo sa spomenutim faktorima;

    4. – Koji put izabrati da se oslobodimo svih onih faktora koji priječe put do samostalnosti i neovisnosti Hrvatske;

    5. – Koja sve sredstva upotrijebiti i upotrebljavati da se dođe do slobodne države Hrvatske;

    6. – Uočiti i prikazati stvarne zapreke hrvatskoj državotvornoj ideji i tegobe u hrvatskoj osloboditeljskoj borbi;

    7. – Kada sve naprijed rečeno proučimo, prikažemo i usvojimo – doći ćemo do sljedećeg: KAKO DOĆI DO HRVATSKE DRŽAVE:

    Neka svaki Hrvat zaokruži jedno: na kojem je putu najsigurniji da se dođe do slobodne Hrvatske. međutim, prije nego se to učini, upitajmo se: Praviti izbore – kakve? Slati peticije – kome? Voditi pregovore – s kim? Upotrijebiti diplomaciju – čiju? Sabotirati – koga? Voditi revoluciju – gdje? Borba – koga pozvati i boriti se za što?

    Stav H.N. Otpora je poznat. A KAKAV JE VAŠ?

                                I Z N A D   S V E G A   H R V A T S K A

    Svjedoci smo trenutnih zbivanja ovdje u Americi. Svjedoci smo kako se ta zbivanja mijenjaju i provode na kulturan i snošljiv način. Svjedoci smo žive osjetljivosti američkog naroda kada su u pitanju viši ciljevi Amerike. Svjedoci smo kako Amerikanci nemaju osobne  mržnje kada je zajednica ugrožena. Svjedoci smo, budući znamo zašto su oni takvi …jer imaju svoju vlastitu državu, vladu i izabrano predstavništvo kojega svi zajedno štite, brane i pomažu. Ugledajmo se u njih i zavjetujmo se sami sebi da ćemo se na njihovu primjeru i tlu naučiti kako dokončati  i privesti kraju svaku našu nepotrebnu srdžbu. Napravimo zajednički jedan plemeniti napor i pokopajmo sve sitnice koje nas razdiru i naše zdrave snage potkopavaju i u nesigurnost – sigurnu smrt – dovode. Budimo sudionici naše HRVATSKE ZAJEDNIČKE BUDUĆNOSTI, njenog prosperiteta i blagostanja, a ne grobari iščeznuća trinaest stoljetnog HRVATSTVA. naučimo se voljeti i poštivati, a ne mrziti i prezirati! pokažimo da smo dostojni sinovi hrabrih nositelja hrvatske državotvorne ideje, branjene kroz burna i krvava stoljeća! Zajednički osjećamo ljubav prema gnijezdu u kojem smo razvili svoja krila i koja su nas, na koncu, u tuđinu odvela.

    Znade se: H.N.Otpor je javna, zajednička i hrvatska stvar. zato sljedeće dajemo na znanje:

    OTPOR – to je svojstvo jedne hrvatske organizacije koja se suprotstavlja svakoj sili koja nastoji  pretvoriti Hrvatsku i hrvatski narod u jedan izmišljeni i nepostojeći narod.

    OTPOR – to je snaga koja ojačava čovjeka podnositi: tegobe, iznemoglost, klonulost duha i morala, umor, žeđ i glad…

    OTPOR – to je zaštita svakog Hrvata i odbijanje svakog neprijateljskog napada na hrvatskog čovjeka.

    OTPOR – to je brana svakom napadaču ne hrvatske, narodne i državne probitek.

    OTPOR – to je stvarnost koja se protivi svakoj sili koja želi i nastoji Hrvate pokoriti i uništiti.

    OTPOR – to je ideja borbenog i hrvatsko-državotvornog zajedništva za uspostavu države Hrvatske.

    OTPOR – to je žrtve koja daje i koja će davati najsvetiju stvar – vlastiti život – na Oltar Domovine.

    OTPOR – to je stav i snaga koja ruši jugoslaviju.

    ZATO, oslobodimo se svakog straha, upotrijebimo sva raspoloživa sredstva i snage, čvrsto zbijmo borbenu liniju na putovanju i u sukobu sa zajedničkim nam neprijateljem!!!