SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČIN NAD BOSNOM, pisac hrvatski musliman Safet Jaskić, izdanje DRINA 1967

Hrvati islamske vjeroispovijesti

Safet Jaskić je 1946. u montiranim procesima u Banjoj Luci od strane tih istih srbokomunista osuđen kao “ratni zločinac”. Sudjelovao u hrvatskoj borbi u Drugom svjetskom ratu, a po završetku rata skrivao se po štagljevima i štalama, pokušavajući, skupa s drugim križarima, nastaviti borbu za Hrvatsku.

Molio se Bogu i dugo izbjegavao sve potjere. “U tim tako težkim časovima bio sam se odlučio, u koliko me i probodu, ne dati glasa od sebe, pa šta bude. U tim časovima palo mi je na pamet, kako mi je na par dana prije rođakinja Mina savjetovala, da se u težkim časovima uvijek Bogu obratim sa Kursi dovom. Ova dova, veli mi ona, tada ti je kao zid, i dušmanin ti neće moći ništa.” Ali unatoč svim dovama i kremenom i neustrašivom hrvatskom srcu, Safet je uhićen i osuđen na petnaest godina robije. Odležao je u Zenici i Foči, a onda je, u povodu Dana Republike, pomilovan i pušten, baš 29. studenog 1958.

Nakon toga se tri godine zlopatio, radio u raznim zagrebačkim firmama i ostajao bez posla kad god bi šefovi otkrili da je bivši robijaš, a onda je 8. listopada 1961. pobjegao u Italiju, a zatim u Njemačku. Napisao je memoarsku knjigu, pod naslovom “Srbočetnički zločin nad Bosnom”, koja je u izdanju Drine, “revije za odgoj i izobrazbu hrvatskih vojnika” i objavljena 1967. u Madridu.

Safet Jaskić nije dočekao izlazak knjige, umro je 1963. u Osnabrucku.

Sadržaj: Oni najbolje trpe, stradaju, prolaze zatvorima, udbama, robijašnicama. Neki su pali, koje svi poznajemo, koje i Jaskić ovdje spominje (str.152. Feliksa Niedzielski, Ibrahima Kolonića i dr.) kao uzor Hrvate, div – junake i rodoljube; koji su pali ne radi toga što im je sudbina bila zloguka, nego radi toga što su sav svoj život, sve svoje sposobnosti i svoj idealizam dali u službu svoje nacije, te radi toga pali, jer se htjelo ubiti i Hrvatsku sa njima!

Knjiga “SRBOKOMUNISTIČKI ZLOČINI NAD BOSNOM ” ima 400 stranica, a opisana je u 35 poglavlja. Sadržaj knjige je pun jezovitih uspomena i još jezovitijih dogodovština u srbokomunističkim i udbaškim zatvorima.

Potrebno je ovdje podsjetiti da je netko u današnjoj Bosni izdao tu istu knjigu 2003. godine, a da uopće nije naveo originalni izvor izdavača spomenute knjige, a to je bila tiskara: IZDANJE DRININE KNJIŽNICE, knjiga 23, Madrid, 1967. Prilažem sliku originalne knjige sa mojom slikom, tako da ti PLAGIJATORI nepostojeće narodnosti Bosnjaci koje treba tužiti međunarodnome sudu za PLAGIJAT, tako da se URBI ET ORBI zna tko su ti LAŽLJIVCI.   

Po svim međunarodnim pravilima pretiskavanje ove knjige, a ne označiti originalnog izdavača je literalna krađa, #PLAGIJAT. Prepisujem ovdje iz Rječnika Stranih Riječi, dr. Bratoljub Klaić, Zora, Zagreb 1962., šta riječ PLAGIJAT znači riječ Plagijat i staviti u “kurziv” tj. kosim slovima: “lat. plagium – otmica čovjeka) literarna krađa; prisvajanje tuđeka autorstva; izdanje tuđeg djela pod svojim imenom; plagijator – čovjek koji čini plagijat; etc…”

“Velika je šteta da ti turski Bošnjaci iz mržnje prema istini i svakom izraženom hrvatstvu nisu namjerno htjeli navesti izvor tiskare koja je tiskala ovu jezovitu knjigu hrvatskog muslimana Safeta Jaskića. Ali su zato turski Bosanci iskoristili ime hrvatskog muslimana/mučenika Safeta Jaskića i tako, svojom mržnjom na sve što je hrvatsko, okaljali ime, čast, poštenje i obraz na stotine i stotine tisuća drugih i poštenih Hrvata muslimanske vjeroispovijesti. Nadati se je da će se naći pošten, hrabar i čestit musliman koji će u ime Bosne i Hercegovine osuditi ovaj namjerni i #ZLONAMJERNI_PLAGIJAT” – Mile Boban, Otporaš.

Više na: https://otporas.com/pismo-safeta-jaskica-generalu-drinjani…/

    Prilažem sliku kopije pisma koji se nalazi na kraju knjige. Mile Boban.

Prepisujem u cijelosti pismo Safeta Jaskića koje se nalazi na kraju knjige:

“Osnabruck, 29 listopada 1963.

Hrvatskom generalu Drunjaninu, Madrid, Španjolska

             Dragi brate !

                          Eto nešto me vuče da Ti se javim da znaš šta je sa mnom. nalazim se u sadašnjoj klinici pred operacijom bubrega. trebalo je to biti danas, ali mi sa srcem nije uredu, nije uredu pa tako ode da će to biti Božjom voljom u četvrtak, što je za dva dana. (Pismo je pisano u utorak 29 a operacija će biti za dva dana, što je 31 listopada 1963., mo. Mile.) Kako ću proći to samo dobri Bog zna. Ako doživim pa se vratim u oslobodjenu domovinu, tada znam šta mi je činiti, a ako ne, onda vi koji doživite taj svijetli čas na vama je da izvršite svoju dužnost prema komunistima i ološkim Beogradu te da vratite dugove za potamnjeno hrvatsko roblje po srbokomunističkim kazametima. Hrvatska krv koja je pala plače i duži vas i vi to morate učiniti. U tim mojim papirima koje sam ti poslao (radi se o sadržaju gore spomenute knjige, kojoj je predgovor na 6 stranica napisao dr. Miljenko Dabo Peranić, mo. Mile.) ima dosta imena. Tražite ih svuda i vraćajte jaje za jaje pa makar i ne bilo šareno, a da im tisuće godina vraćamo, ne možemo im vratiti koliko su nas uništili.

                         Imam temparaturu pa ću završiti. kako napreduje moja knjiga? Da li si uvrstio i ono što sam Ti u oba maha naknadno poslao? Šteta bi bila ako nisi. Ako ostanem živ nastojat ću da se na ljeto vidimo u Madridu. –

                        Zbogom braćo. Živjela Hrvatska, vaš Safet Jaskić.”