SLUŽBENO IME “BOSNA CONSTRUCTION COMPANY, INC” = “GRAĐEVINSKO PODUZEĆE BOSNA”

 

On Wednesday, October 12, 2022 at 12:32:45 AM GMT+2, Mile Boban <mileboban748@gmail.com> wrote:

                Official name

“BOSNA CONSTRUCTION COMPANY, INC”

               Službeno ime

 “GRAĐEVINSKO PODUZEĆE  BOSNA”

     Company Number
0064427200
        Status
Forfeited Existence
       Incorporation Date 23 February 1983 (over 39 years ago)
Dissolution Date 17 August 1993
Company Type
Domestic For-Profit Corporation
Jurisdiction
Texas (US)
Alternative Names
  • BOSNA CONSTRUCTION COMPANY, INC. (trading name, 1983-02-23 – 1993-08-17)
Inactive Directors / Officers
Ja Mile Boban sam po struci kvalificirani Građevinar. U veljači 1983. iz San Franciska sam došao u Midland, Texas praviti 85 kuća na jednoj lokaciji. Ime mojeg građevinskog poduzeća “HRVATSKO GRAĐEVINSKO PODUZEĆE” iz Kalifornije nisam mogao koristiti, te sam morao otvoriti ime drugog građevinskog poduzeća. Gore prilaženi podatci su vjerodostojan izvor mojeg građevinskog poduzeća u saveznoj državi Texas.
Kada sam u svibnju 1985. završio gradnju tih 85 kuća, preselio sam se u Austin, glavni grad Texas. Tu sam gradio jednu veliku kuću za  Bankara, Shelby Carter. Jednog dana za vrijeme gradnje te kuće priđe k meni čovjek i predstavi se kao inženjer. Dao mi je svoju posjetnicu i pitao me da li sam zainteresiran uzeti posao gradnje jedne zgrade od skoro 45 tisuća četvornih stopa, što je skoro 5 tisuća četvornih metara. Inženjer mi je odmah rekao da će pogodba za gradnju ove zgrade biti javna, pa tko bude jeftiniji, dobit će posao. Ja sam pristao i bio u izravnoj vezi s inženjerom Dan Shanahan koji je također bio i arhitekt. Inženjer Dan Shanahan mi je dao 7 planova koje sam trebao podijeliti s mojim majstorima u izgradnji ove zgrade. Službeno ime zgrade je bilo: Prilažem sliku.
 
             CAR DEALERSHIP “GEORGES COFFEY LINCOLN MERCURY”
GRAĐEVINAR MILE BOBAN PRED ZGRADOM GEORGES COFFEY LINCOLN MERCURY, AUSTIN TEXAS, LJETA 1987.
 
Ja sam bio najjeftiniji, par tisuća dolara ispod 4 milijuna, pa sam dobio posao. Počeo sam posao u ožujku 1987. Po ugovoru za 9 mjeseci trebam završiti posao. Radilo se je punom parom a moglo bi se reći da sam ja nagonio sve radnike, kako se to kod nas na selu kaže: gonio ih ko’ bog maglu.
Neka ovo sve gore opisano bude kao jedna vrsta uvoda za bolje razumijevanje za sve ono što ću sada napisati i dati poseban naslov:
             JEDNA HRVATSKA NACIONALNA DOGODOVŠTINA IZ RUJNA 1987.
 
Ja sam imao keramičara koji je imao svoje keramičko poduzeće DAVID KIFFER CERAMIC TILE COMPANY što je KERAMIČKO PODUZEĆE DAVIDA KIFFER. Bio je dobar majstor i imao je dobre radnike koji su za njega radili. Podovi prvog kata su bili keramičkih ploča, kao i svi hodnici drugog kata i svi nužnici i kupatila. Mene su svi zvali Frenchman. Zašto? Vrlo jednostavno. Skoro 100% Amerikanaca pa i drugi zbog mojeg akcenta uvijek bi me pitali odakle sam ja došao, našto bih ja odgovorio da sam došao iz Pariza, Francuska. Za njih i njihovo mišljenje to je bila moja narodnost Francuz, pa su me zvali Frenchman. Za mene je bolje bilo tako da me zovu Frenchman nego ogavno ime Yugoslav.
Jednog dana poslije podne dođoše dvije otmjene dame, predstaviše se i mene pitaju da li mogu vidjeti David Kiffera. Jedna se prestavi kao majka Davida Kiffer a druga kao njegova sestra. One su imale BOOKKEEPING COMPANY = KNJIGOVODSTVO. One su vodile knjigovodstvo DAVID KIFFER CERAMIC TILE COMPANY i došle su na posao uzeti od Davida sve papire koje on treba prijaviti za porez prije nego one za par dana odputuju mjesec dana u Evropu za godišnji odmor. Kako sam ja ove dvije dame doveo gdje David radi, on je njima mene predstavio ovo je gosp. Frenchman, našto su one odmah odgovorile da one u petak putuju za Pariz, gdje će biti par dana, zatim idu u Italiju odakle će uzeti brod za Dubrovnik gdje će ostati tjedan dana.
Sada priča počima.
One sada znadu da sam ja “Frenchman” i da nemam blage veze sa Dubrovnikom i gdje se Dubrovnik nalazi. Ja sam njma tada rekao da sam ja čuo da je Dubrovnik kao dobar i lijep povijesni grad i da je zaštićen UNESCOM, te bih mi bilo drago da se one uslikaju gore na onim zidinama, pa kada se vrate, da mi pokažu slike. S velikim veseljem one su pristale na to, našto sam ja tada rekao da ja imam za njih Tee shirt = Majicu koje bi im rado dao ako one hoće. One su pristale i rekle da će sutra ponovno doći uzeti od sina Davida sve papire i tada im ja mogu dati te Majice. Rastali smo se s pozdravom. See you tomorrow = Vidjet ćemo se sutra.
Kada sam ja došao kući uzeo sam dvije majice CROATIA WE SHALL WIN. da bi se sve bolje moglo razumijeti, pročitajte dolje priloženo a ispod priloženog završetak priče koji želim podijeliti sa svima. Pogledajte sliku Majice i sve će vam biti jasno. Hvala. Mile.
————————————————————————————————–
Prilažem:
Sažeta povijest majice HRVATSKA POBIJEDIT ĆEMO = CROATIA WE SHALL WIN
     Sinoć, nedjelja 28 studenog 2021. obitelj Mile i Annie Boban je otišla u Meksikanski restoran LUPE TORTILLA  u Austin-u, Texas na večeru. Na sliki s lijeva je moja kćer Iva/Drina, njezin suprug Mike Nova s majicom CROATIA WE SHALL WIN, moja nevjesta Sarah, supruga mojeg sina Rafaela koji je slikao i ja sa kapom na glavi JA VOLIM HRVATSKU. Kada sam vidio ovu majicu ugodno sam se iznenadio i odmah pitao od kud njemu ta majica. Moja kćer Iva/Drina odmah reče: Tata ti si mi tu majicu dao ima 40 godina i ja sam ju uvijek čuvala za uspomenu. Dala sam ju suprugu Mike-u da te večeras iznenadi. Ispod slike pročitajte kada je i zašto došlo do ove MAJICE.


image.png
Gledajući danas, 2021. 40 godina kasnije hapšenja članova Organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora HNO, dan poslije ukazanja blažene Marije Djevice GOSPE u Međugorju šestero hrvatske djece, srijeda 24 lipnja 1981., a u četvrtak 25 lipnja 1981. izvršena je racija hapšenja na članove HNO. Uz kauciju od 250 tisuća dolara ja sam se branio sa slobode.
       Sada dolazi povijest ove gori priložene slike 
                 CROATIA WE SHALL WIN!
    Kako sam se branio sa slobode i preko mojeg odvjetnika Dennis Roberts saznao sam za sve detalje obtužbe i veliku ozbiljnost procesa i veliki odvjetničkih i sudskih troškova, odlučio sam napraviti, izraditi 1000 majica CROATIA WE SHALL WIN nadajući se da će se prodajom tih majica uspjeti prikupiti nešto novca za odvjetnike kojih je bilo deset.
    Kako sam rekao da sam naručio 1000 Majica velikih, srednjih i malih po 4 dolara po komadu, što je ukupno bilo 4 tisuće dolara. Cijena je bila 10 dolara po komadu i da smo imali sreću i sve prodali, pomoć odvjetnicima bi bila nekih 6 tisuća dolara. Koliko se još uvijek sjećam poslao sam 100 komada u Toronto, 100 u Chicago, 100 u Australiju, 100 u Njujork, 50 u Vancouver i drugdje, sve u svemu oko 700 stotina a da nismo u FOND ZA OBRANU HRVATSKE dobili niti JEDNU TISUĆU DOLARA…
Ova gore prikazana slika majice CROATIA WE SHALL WIN, je moje kćeri Ive/Drine koja ju je pazila, čuvala u ormaru kao Tatinu Uspomenu. Hvala joj!
—————————————
Ove dvije gospođe, majka i sestra Davida Kiffer su otišle najprije u Pariz, zatim u Rim i kada su uzeli u Italiji brod za Dubrovnik, te dvije Amerikanke su uzele te Majice CROATIA WE SHALL WIN SA GRBOM OTPORA. Čim je brod na jadranskom moru stupio na granicu Jugoslavije, dvije gospđe u civilu su pomno pratile te dvije Amerikanke. Čim su one stupile na tlo u Luki Dubrovnik, bile su uhapšene i u zatvor stavljene. Bile su tu tri dana, tako da je čak i američko Poslanstvo iz Zagreba moralo posredovati da ih se pusti na slobodu.
Kada su se majka i sestra Davida Kiffera povratile i sve nezgode ispričale svome sinu i rekle mu da bi one najradije meni sve ispričale kroz što su prošle i kako im je sve bilo. Taj isti dan David i ja smo otišli kod njegove majke koja me je vrlo uljudno primila, pogostila i sve ispričala šta je bilo i kako su je uhapsli. Kod njih ja sam uvijek ostao “Frenchman”.
Nadati se je da su sačuvani dokumenti u dubrovačkoj policiji iz rujna 1987., te da se to još uvijek može pronaći.
Mile Boban, Otporaš a po struki građevinar opisao je ovaj slučaj u srijedu 212 listopada 2022.