Slika sa predvojničke, Tihaljina 1956.  “Ovo su ti sve neoženjeni, trijest devete godine rođeni.”

                               

S lijeva Jerko Grubišić, Ikanov, Vinko Boban, Galin, Miroslav, Mišo Čuljak, Đominov, Mile, Milan Boban, Gabrića, Silvestar, Silvije, Šale Grubišić, Blagin, zadnji Frano Boban, Belin.

Jedna mala povijest o predvojničkoj. Tada u višenacionalnoj komunističkoj državi Jugoslaviji koja je stvorena zaslugom međunarodno označenog WW” ratnog zločinca na prvom mjestu Josepha Staljina, koji je 22 lipnja 1941. g. naredio svome miljeniku i đaku Titi da pokrene sekciju jugoslavenske komunističke partije protiv novo osnovane Hrvatske Države, koju je proglasio Hrvatskom Narodu Maršal Slavko Kvaternik Deseti Travnja 1941., a ne dr. Ante Pavelić. Pošto je dr. Vladko Maček bio jugoslavenski orijentiran, bio je u jugoslavenskoj vladi koja je potpisala pristup Trojnom Paktu “RIM, BERLIN, TOKIO” 25 ožujka 1941., kako bi spasili srpsku kraljevsku Jugoslaviju; on je odbio Hitlerovu ponudu da preuzme kormilo novo osnovane Hrvatske Države. Iz povijesnih Hitlerovih nagona idući prema istoku, Hitler, poslije napada na Jugoslaviju i nestanka iste, Hitler nije imao drugog izbora nego pozvati dr. Antu Pavelića da preuzme kormilo Proglašene Hrvatske Države, što je dr. Ante Pavelić i prihvatio kada se je vratio 14 ili 15 travnja 1941. g. u Hrvatsku. To su povijesne činjenice Proglašenja Hrvatske Države koje nemaju blage veze ni sa fašizmom i nacizmom, za koje mi danas živi Hrvati ne trebamo patiti od hipoteke krivnje ratnih zbivanja WW2. Ako se je Hrvatima nabila hipoteka krivnje za Proglašenje Hrvatske Države od strane umno bolesnih i mozga oprana MRŽNJOM Ive Josipovića, Ive Goldsteina i svih onih Hrvata koji danas sebe zovu i prozivlju “antifašistima”, a žive u Hrvatskoj a ne u korijenu fašizma Italiji, to je širenje MRŽNJE i po međunarodnom zakonu ustavno zabranjeno.

Ako se trebaju tražiti krivci koji su najviše krivi i u svemu krivi za propast naše Hrvatske Države od 8 slova u svibnju 1945. Godine, to su oni iz redova NOR, NOV, AVNOJ-a i JNA. Njih više nema na životu ali su iza sebe ostavili MRŽNJU kojom se i današnja politička elita RH – a ne Države Hrvatske – služi, jer ne žele da se provide LUSTRACIJA. Zato, pogledajte gore priloženu sliku koje sam ja živi svjedok. Svi smo isto godište, r. 1939. Ne znam koliko nas još ima na toj slici živi. To je bilo u lipnju mjesecu 1956. Po JNA zakonu od 17 godina službeno smo bili vojni obveznici. Morali smo ići za tri tjedna na vojničku vježbu koja se je zvala “Predvojnička”. Tu su nas vježbali vojni časnici JNA. Dali su nam stare neupotrebljive puške i vojničke kape sa komunističkom petokrakom od čoje na kapi.

Naša predvojnička obuka je bili u Tihaljini, najblaži je rečeno između Drinovaca i Ljubuškog, u jednoj velikoj školskoj dvorani. Iz iste Općine Grude i isto godište nas bi bilo oko 300 momaka. U jutro kad se dignemo, prije doručka u dvorištu iza škole bi vježbali. Poslije doručka bi išli u obližnje brdo gdje ima šume, tu bi opet vježbali. Oko podne u četvero redu bi pjevajući vojničke pjesme išli u “kasarnu” kako smo morali to reći. Na ručak se je ičlo po vojnički, a poslije ručka bi išli u blizinu rijeke koja je protjecala kroz Tihaljinu, zaboravio sam joj ime, gdje bi pod jednim velikim hrastom u hladu imali predavanja. Predavanja su bila ponajviše o temi “domači izdajnici”. Kapetan prve klase je upravo to tako – kako sam napisao – izgovarao. Poslije predavanja tak kapetan bi upro prstom u jednog od nas i pitao bi ga da šta je on zapamtio iz njegova predavanja. Tako je jedne prilike i na mene upro prstom da kažem šta sam ja zapamtio. Ja sam se predstavio točno ovako: Ja sam omladinac Mile Boban, Općina Grude, kotar Mostar. Čim sam ja to rekao, no se je digao i na mene počeo vikati da ja govorim ustaški a ne srpskohrvatski. Ne kaže se Općina nego Opština, ne kaže se Kotar nego Srez. Ja sam mu na to odgovorio da u mom selu gdje sam rođen u Bobanovoja dragi, ovdje mi taj kapetan prva klase JNA nije dozvolio ni da završim moj govor, nego sasuo svaku vrstu uvrede i psovki na meni i doslovno mi je rekao: Sredili smo mi mnoge Bobane i tebe ćemo srediti.

Drago moji Hrvati i dragi moji prijatelji svi vi koji ovo pročitate, dajem vam do znanja da je od tada počela moja Kalvarija kroz koju sam prošao sve do mojeg bjekstva iz mojeg sela Bobanova Draga 16 kolovoza 1957.

Mile Boban, Otporaš – a to je ime koje sam sebi dao kao znak OTPORA, što je opirati se svakoj nepravdi.

Austin, Teksas.

Subota 7 rujna 2024.