Slika: Petar Boban, Gabrića u Gorici pred zidom Sovićko-Goričkog groblja, za blagdan Velike gospe 1977. Slikao Venco Bošnjak, suprug naše sestre Matije Boban, Gabrića. Otac Petar je umro od kljonuti srca, srijeda 23 rujna na njivi zvanoj “Lokva” kod sela Blaževići, berući ili trgajuću kukuruz. Umro je na svojoj njivi, djedovini, radić težačke poslove kako bi priskribio svojoj obitelji hranu, kao što vojnik dadne svoj život i pogine na bojnom polju čuvajući i braneći živote svojeg naroda i svoje Države Hrvatske. Ovu sliku sam jutros, nedjelja 8 ožujka 2020. primio od mojeg nećaka, sina mojeg brata Jerke. Hvala ti imenjače! Tvoj stric Milan.
Dragi naš Ćaća neka ti bude laka Hrvatska zemlja koju su voljeo i za koju si se borio i sa
(S lijeva na desno stoje: Prvi nepoznati, drugi Petar Boban, Gabrića, iz Bobanove Drage, treća soba, žena nepoznata, četvrti nepoznat, peti nepoznat, ćuri mogao bi biti Ivan/Vinko Vlašić, zvani Patik, iz Sovića. Slika je uzeta na Romaniji 1942., po pričanju mojeg oca Petra Bobana. Svi su u Domobranskoj odori HOS-a NDH.)
oružjem u ruci branio i štitio hrvatski narod, a za koju su te tuđinske jugoslvenske vlasti progonile, mučile i u srijedu 31 svibnja 1950. godine dok si sa sinom Milanom lozu polivao na njivi zvanoj “Padina”, oko 6 sati na večer preko tuđih njiva zasađenih duhanom, došli su ubrzanim korakom kominističko/jugoslavenski policajci kod nas, i na upit: jeste li vi drug Petar Boban, Gabrić, na potvrdni odgovor da: fizički su skočili na mojeg Oca i žicom mu ruke sezali. Tada su taj isti dan uhapsili još neke iz našeg sela i odvezli po noć preko brda iznad naših sela do Posušja, gdje je tada bila Općina i zatvor…
Počivao ti u Miru Božijem!
Tvoja djeca, unučadi, praunučadi i sve njihove obitelji!
Slika: Moj brat Jerko i njegova nevjesta sjede u kući i uživaju u obiteljskoj zajednici.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.