Sjećanje na Majku Hrabrost – Hrabrost ne smije izblijediti! Piše Mladen Pavković

—

od

Otporaš
u

 

REAGIRANJA

Sjećanje na Majku – Hrabrost ne smije izblijedjeti!

Objavljeno

–

07/07/2024

Mnoge hrvatske majke još i danas tuguju i plaču za svojim najdražima koji su stradali u hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu. Neke još uvijek traže svoje sinove i kćeri.

Kata Šoljić bila je simbol nad simbolima.

Nu, nažalost ni jednom hrvatskom redatelju ne pada  na pamet da snimi igrani film o njezinu životu.

Pjesnikinja Marija Dubravac posvetila joj je i  pjesmu, kao „Majci hrabrosti“. Ide ovako:

„Kata Šoljić, majko, Hrvatice/Upisalo Nebo žrtve tvoje/Rodila si vrle uzdanice/Branitelje, ponosne heroje/Ivo, Mijo, Mato i Niko/Junačine kao i djedi njini/Četir sina, četiri sokola/Ukrasiše Oltar Domovini/Hrabra ženo, Posavine vilo/Nositeljko križa, trobojnice/Ime tvoje u knjigu se svilo/Vukovarska slavna mučenice/.

Umrla je 8. srpnja 2008. i iznimno tiho i skromno pokopana na vukovarskom Novom groblju – Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, zajedno sa svojim suprugom te četiri sina, četiri njezina zlata, kako je govorila: Nikom, Ivom, Mijom i Matom.

 

Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice i stradalnice  Domovinskog rata. Ona je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji. Međutim,  njena kalvarija počela je još u II. svjetskom ratu, ali i nakon njega kada je ostala bez braće i nekih drugih članova svoje obitelji. Cijela obitelj Šoljić bila je proganjana u vrijeme komunizma. Posmrtne ostatke svoja četiri sina tražila je punih 12 godina. A za zeta, branitelja Vukovara, još ni danas ne zna kako je poginuo i gdje je sahranjen. Njezin život kao da je bio satkan od suza i neprospavanih noći! Ali, unatoč toga, nikada nije posustala u borbi za istinom. Nije bilo ni jednog značajnijeg skupa hrvatskih branitelja, a da je prošao bez njezine nazočnosti, bez obzira na bolest koja ju je sve više pritiskivala. Jedino na moju inicijativu, (zašto ne reći?), od braniteljskih udruga (2004.) svečano joj je uručeno  priznanje – Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Kad je zadnjih godina svojeg života bila u staračkom domu, (2006.), uručili smo joj i krunicu, koju smo proglasili simbolom Domovinskog rata! O njoj sam napisao knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Sve u želji – da se ne zaboravi!

 

 

Koliko u Hrvatskoj, poglavito nakon srbijanske agresije, ima majki koje su zaslužile najveće poštovanje i najviša odličja? Kati Šoljić je tek 2022. na inicijativu Udruge 4. gardijske brigade i pukovnika Mirka Čondića, podignuto spomen obilježje u Vukovaru (rad Vene Jerkovića). . Ovaj spomenik je na određeni način i simbol stradanja svih hrvatskih majki, a po  majci Kati jedino se još u Zagrebu, na kraju grada, zove jedan park.

 

Obitelj Šoljić  sve je dala za hrvatsku državu. Može li se to zaboraviti?

Hrvatska radiotelevizija (HRT) svako malo prikazuje kontraverzni film o „Dani Budisavljević“, dok se tamo i ne sjete da barem na dan njezine smrti uvrste u program i jedini dokumentarni film, kojeg imaju,  o Hrvatskoj Majci Hrabrosti!

A majka Kata je uistinu bila (ne)obična žena. Često bi znala reći:

  • Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.

Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman povodom Dana državnosti 1995. odlikovao je Katu Šoljić redom Danice hrvatske s likom  Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

Svojedobno mi je bila velika želja da se na jednom mjestu pojave tri Majke Hrabrosti: Kata Šoljić iz Vukovara, Eva Šegarić iz Škabrnje  i Marija Jović, majka Josipa Jovića iz Aržana. Nažalost, bolest ih je u tome spriječila, a životna priča svake od njih sigurno bi izmamile suze, a bile bi i veliki podsjetnik na sve ono što se događalo tijekom srbijanske i ine agresije na Republiku Hrvatsku.

Danas, na žalost,  nema više ni jedne od njih.

Ubojice njihovih sinova i brojnih članova njihovih obitelji, nikada nije stigla zaslužena kazna.

Ne, to ne može tako!

Za majku Katu, na dan njezine smrti, 8. srpnja, zapalit ćemo svijeće.

Uspomena na ovu hrabru Hrvaticu  nikada se ne smije zaboraviti!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91)

Komentari

Odgovori