SINOVI SELJAČKE MAJKE DOBRI HRVATSKI VOJNICI

SINOVI SELJAČKE MAJKE DOBRI HRVATSKI VOJNICI

Donosim ovdje jedno vrlo zanimljivo pismo kojeg sam upravo sada, prije nekoliko minuta, pronašao u hrpi još nepregledanih stavri u kutijama. Donijeti ću ga u originalu. Sve što ću zamoliti cijenjene čitatelje je to da ga pročitaju onoliko puta koliko će im biti potrebno kako bi ga u suštini mogli razumijeti. Dok sam čitao ovo pismo, pade mi na pamet jedan istinit slučaj iz Pariza. Nas nekoliko zagrijanih Hrvata smo znali da je Poglavnik jako bolestan, te se dogovarimo kako bi mu napisali pimo i zaželjeli brzo ozdravljenje. Problem je bio u tome da smo svi bili sinovi seljačke majke i bez neke školske spreme, te nismo znali kako mu pisati. Odlučili smo mu pisati, što smo i učinili. Kako nismo poznavali pravopisnu interpunkciju, stavili smo na dno pisma jedna red točaka, jedan red zareza, jedan red uskličnika, jedan red dvotačaka, jedan red zarez-točaka, jedan red upitnika i zamolili Poglavnika da on to stavi undje gdje što pripada. Na naše veliko iznenađenje dobilo smo odgovor od Poglavnika koji nam je odgovorio od prilike ovako:

“Draga moja djeco, hvala Vam na pismu. Nemojte se stiditi što ste sinovi seljačke majke. Ja sam sa takovima uspio stvoriti Nezavisnu Hrvatsku Državu, a sa školovanima sam ju izgubio”.

Sada prelazim na pismo kojeg je jedan Hrvat iz Toronta pisao generalu Drinjaninu. Ja ću, ako ustreba, da bi se što bolje popunilo i razumjelo, staviti moju ili moje opaske.

Clarkson 23, Ozujka 1965.

Mnogo Poštovani Gospodine Generale.

Dragi moj Generale dobio sam Vaše Drago Pismo i sve sam točno razumio. Gospodine Generale molim Vas oprosti Temi pošto ja slabo pišem na mašinu ali znam daje Vami lakiše čitat nego da sa rukom pišem znam da mnogu poštu dobivate i da ste previše zauzeti, prvo menije drago da ste zdravo kako Vi tako i Vaša obitelj.

Mnogo mije drago da ste u vezi sa mojim gosp. Zapovijednikom Štirom (pukovnik Ivan Štir, mo.) a i Gos. Štir je prepatio svega pa eto kako čujem da nije najboljega zdravlja meni je prestao pisati 1959 godine ne znam razloga biće da ga, nešto zapriječilo može bit i kakav dobar Prijatelj, kada Gos. Štiru bude Te pisat molim Vas Srdačnoga Pozdravite.

Gospodine Generalu Vis Te pitali brata V. Šimunca i brata R. Gagru u vezi Gos. N. Artukovića a ja ću bit kratak i jasan on se dopisuje sa Pro. Varošom i sa Dr, Draganovićem i sa Osmanagićem (Adil Osmanhagić, mo.) i Šehovićem (Derviš Šehović, živio u Parizu. Poznavao sam ga, mo.) od ove gospode mi je pokazao pisma od svije su bila pisma Prijateljske naravi osim Gos. Pro. Varoša.

(Miroslav Varoš (20 srpnja 1923, 31 prosinca 1975) profesor glazebe, podrijetlom Čeh, oženjen srpkinjom, dokazani Udbin agent i kada mu je talijanska policija bila za petama da ga uhapsi, dobio je hitno poruku od svojih koja je bila kratka i dovoljno jasna: Talijani su ulovili zeca. Večera čeka. Dođi. Teta.” Tako ti je Miroslav Varoš uspio pobjeći, mo.)

Njegova su pisma bila više Političke naravi tega molijo da što više poradi za Organiziranju Hrbvatskog N-Odbora (Hrvatski Demokratski Odbor, HDO, mo.) no to njega nije ništa smetalo meni pokazati i ja koliko sam moga primijetiti da je danas njemu naj bliži H-N.Otpor ali on nije zagrijan nizašto nego ponajviše novac voli, u razgovoru na Srcu mu leži i naša Hrvatska to su moji opažaji na njemu i on ima u sebi neke posebne Fantazije primjer voli sa Stranijem Narodima imat neke razgovore meni kaže da njega strani mnogo više Cijene i Poštivaju a to je točno pošto naši ljudi gledaju samo kakobi koga osramotili ili neki način našu samo da ne ostane čestit i Pošten.

Ovo bi za sada sve bilo a Vas ako nešta više interesira molim samo izvolite pitat a znam da je i on sam piso Vami to mije danas rekao u razgovoru, kako Vidite po Adresi ja sada ne živim više u Torontu sada živim u blizini M. Luburića, Mile je dobar mladić, sinoć sam bio u Torontu na sjednici za spremanje Proslave Desetog Travnja biće dosta posla dok se sve postavi na svoje Mjesto mogu Vam reći da će Glavni Govornik bit brat Rudi Erić isti Erić nam je rekao da se Vi jako slabo čuvate pa bi Vas ja molio da se Vi čuvate što bolje. (Ovo je jako interesantno i vrlo važno spomenuti ovdje. Ima više pisama u kojima su pojedinci savjetovali generalu malo veći oprez. To se najbolje može uočiti iz knjige dra. Miljenka Dabe Peranića POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA New York 1984., mo.)

Gospodine Generalu znajući da s Te Vi zauzeti prema tome Vi ako bolje nešto bude Te trebali od mene izvolite samo pisati u brata Vladinom pismom da Vam bude manje posla, miće mose borit i radit koliko nam bude moguće braća Perići.

Uz mnogo bratski Srdačnih pozdrava Vami Gospodine Generale i Vašoj Obitelji, pozdravite sve naše zapovjednike i Predvodnike hrvatskog Narodnog ODPORA uz Naš Vojnički Pozdrav.

za Uvijek Odani Vam Martin Perić. (podpis,)

Napomena:
Ospbno sam upoznao sada pok. Martina Perića 1978. godine kada sam iz San Francisca došao u Toronto održati govor u DOMU HRVATSKOG NARODNOG ODPORA na Dupont Street.

Tada, u to vrijeme bila je velika trzavica i podjela unutar redova Hrvatskog Narodnog Odpora. Poslije generalove tragične smrti 20 travnja 1969. godine, dolazi do velikog nesnalaženja u redovima organizacije HNO. Srećko Rover iz Australije vuče na svoju stranu i ima jedan dio pristalica, dok Dinko Šakić, zet generala Drinjanina, tegli na svoju stranu, na staru i originalnu stranu ODPOR i ima svojih pristalica, dok na trećoj strani stoji većina, starih i mladih, sinova i Ustaša i partizana, koji fonetički ne izgovaraju niti govore “ODPOR” nego “OTPOR”. Dolazi do Svjetskog Kongresa organizacije Hrvatskog Narodnog Odpora u Hamiltonu, Canada 1974. godine. Tu su se mnoge stvari raspravljale i tu je, tada, došlo do polarizacije ODPORA. Stipe Bilandžić iz Njemačke biva biran za Pročelnika Svjetskog OTPORA HNO a Živko Vasilj za Tajnika. Dinko Šakić sa svojim pristalicama je napustio sjednicu i od tada su bila dva (2), jedan (1) ODPOR, drugi (2) OTPOR. Ja sam postao Kontinentalni Pročelnik za Sjevernu Ameriku Hrvatskog Narodnofg OTPORA. 1977.

Poslije moga govora priđe k meni Martin Perić i sav uzrujan i ozbiljan me pita: Gospodine Pročelniče, Vi ste održali dobar govor i ja se sa Vama slažem i prilazim od sada k Vama, samo Vas molim da na ovoj zgradi ostane isto ime DOM HRVATSKOG NARODNOG ODPORA., tj. da se slovo “D” ne promijene u slovo “T”. Tu smo se složili tako da se ime Doma nije mijenjalo. Otporaš.