SAŽETA POVIJEST O MILANU BAGARIĆU, piše Mile Boban, Otporaš.

Milan Bagarić je rođen 21 svibnja 1936. u Mesihovini kod Tomislavgrada. Umro u Zadru 21 svibnja 2015. Rodio se kao Hrvat i živio kao Hrvat iz dana u dan punish i ravnih 79 godine. Prilažem poveznicu njegove osmrtnice. http://osmrtnica.ba/zapisi_vise.php?id_zapis=2371

Počivao u Miru božijem dragi moj Imenjače.

Milan Bagarića s nama je!

Mile Boban, Otporaš.

Upoznao sam Milana Bagarića u Parizu početkom 1961. godine i odmah smo se hrvatski sprijateljili. Bio je s nama član HOP-a. Mnoga hrvatska isticanja po ulicama Pariza smo zajednički radili. Pariz je u jednu ruku bio drugi Beograd za sve Srbe i Jugoslavene. Naša hrvatska državotvorna djelatnost je ponekada bila “noć nema svjedoka”. Za to imam priču. Nas nekoliko – za koje se je govrilo da je za njih skuplja glavica kupusa nego njihova glava za hrvatsku stvar – smo bili noćne “delije” za sve vrsti antijugoslavenstva u Parizu. Jedne zgodu u svibnju 1965. za titov rođendan mi smo razvalili željenu ogradu na ulazu u YU ambasadu. Redarstvo nas je opazilo, svi smo se rastrkali, ja se usakrio u jedno parkirano auto na ulici i napravio se kao da spavam. Tragajući za nama, mene su uhitili u tom autu. Ukratko, odležao sam 9 dana u pritvoru. Ispitivanja je bilo i previše. Jednog dana sam bio predstavljen glavnom Inspektoru kriminalog odjeljenja francuskog redarstva. Razgovor je počeo točnu u 9 sati a za vršio i 11 sati i 17 munuta. U tom dvosatnom natezanju taj glavni Inspektor mi je prijetećim kažiprstom rekao: Gospdine Boban što god vi ovdje napravite protiv naše prijateljske zemlje Jugoslavije, napraviliste to kao protiv naše republike Francuske kojim zakonom ćemo vam mi tada suditi.

 Milan Bararić je došao u Ameriku, Chicago, mislim početkom 1970. To se je smjestio, tu je radio kao električar, tu je stekao mnogobroje prijatelje Hrvate, tu se mu se rodile dvije kćeri, dok mu se je prva kćer Silvija rodila u Parizu, mislim početkom 1969.

Ova slika potječe svibanj/lipanj 1963. godine u Parizu. Sjede s lijeva: Žarko Luburić, Petar Brnadić (mogao bi biti i PM, nisam siguran) Ivan Talaja, Jerko Raspudić, stoje s lijeva: Milan Bagarić, Mile Boban i Ivan Vučić drže sliku s hrvatskom zastavom i grbom.

Milan Bagarić je uhapšen tjedan dana poslije hapčenja prvi skupine hrvatske desetorke 25 lipnja 1981. Branio se je sa slobode kao i Vinko Logarušić, Miro Biošić, Anđelko Jakić, Drago Sudar i Mile Boban. Kako je naše suđenje već bilo zakazano za utorak 16 veljače 1982. godine, Milan Bagarić i supruga mu Filomena, moja rodica su odlučili sa djecom doći kod mene u San Francisco za Božić i Novu Godinu.

Na tromjesečnom sudu u New Yorku i sa optužničke i sa strane obrane, koplja su se lomila za Hrvatsku. Državni svjedoci sa pomilovanjem nisu imali drugog izbora osim govoriti ono što će državnim tužiteljljima Stuart Baskinu i Paul Shechtman-u ići u prilog; jer, poznato je da svaki javni tužitelj bilo gdje u kojoj zemlji ne želi izgubiti parnicu, nego pod svaku cijenu ju dobiti. To nama Hrvatima najbolje svjedoči javni tužitelj Jakov Blažević i njegov jugo/komunistički sud 1946. godine protiv Njegove uzoritosti Nadbiskupa Alojzija Stepinca.

Pri kraju sudske parnice ove hrvatske desetorke, javni tužitelj je imao 4 sata  završne riječe -“Summation” – tako isti o odvjetnici obraneimali su 4 sata “Završne riječi”, s razlikom da je opet, na kraju svih “Završnih riječi” javni tužitelj Stuart Baskin je imao opet pravo reći što je htio u svojoj od 2 sata završne riječi. Tako je sud hrvatskoj desetorki završio u nedjelju 2 svibnja 1982. Moj odvjetnik Dennis Roberts je pripremio 10 slika na koje je stavio najvažnija pitanja u svojoj “Završenoj riječi” za Ćarana, Škrabu, braću Jakšiće, Jozu Vrbića i druge. Prilažem te slike kao dokaz iako nije sve jasnije, jer su slike uzete Poloroid aparatom.  U ponedjeljak 3 svibnja sudkinja Constance baker Motley je dala sve isntrikcije kako se moraju vladati za vrijeme vijećanja porote. Odluka mora biti jednoglasna a da im stoje na raspolaganju sva dokumentacija sudskog procesa. Vijećanje porote je trajalo do subote 15 svibnja. Za sve to vrijeme mi smo svi bili u sudnici, mogli smo doći jedan k drugome, sjesti i pričati itd. Odvjetnici su bili tu; svi smo morali biti tu, a Marshalli su budno pratili da se nebi prekršilo sudsko pravilo.

Subota jutro svi smo u sudnici. Moglo se je primjetiti da će se nešto danas dogoditi, jer je bilo dostav novinara i TV izvjestitelja što nije bio prije slučaj. U podne sudkinja daje dva sata odmora za ručak i da točno budemu u dva sata u sudnici. Milan Bagarić i supruga mu Filomena, moja supruga i ja otišli smo u obližnji restauran na ručak. Naručili smo jelo, počeli smo jesti, uvijek se je nešto pričalo, Bagarić ne jede samo priča o slučaju. Mi ga nagonimo da jede a on kaže da nije gladan. Tvrdim da nije ni zalogaja pojeo. Diglismo se, platili i pravac sudnice. Vrata su već bila otvorena, Marshalli dovode optužene koji su u zatvoru i nisu se branili sa slobode a to su: Ante Ljubas, Mile Markić, Ivan Mišetić i Ranko Primoracsu. Dvorana skoro puna, svi smo tu, ulazi sudkinja, sjeda za svoj stol. sada je tek prošlo dva sata i nešto. Bailiff, podvornik suda uvodi 12 porotnika i 6 pomoćnih. Svaki sjeda na svoje mjesto. Porotnik br. dva (2) daje jednu cedulju podvorniku suda koji ju odmah daje sudkinji. Ona ju pogleda, pročita šta na njoj piše, povrati ju podvorniku suda koji ju dade porotniku br. dva (2) a sudknjima pozove porotnika br. (2) i pita: Jeste li donijeli odluku, odgovara porotnik br. (2) Jest slavni sude, našto sudkinja priupita: da li je odluka jednoglasna (što znači da svi 12 porotnika moraju biti za a ne protiv, jer u drugom slučaju ako odluka nije jednoglasna, onda se sudska parnica poništava) našto je porotnik br. (2) odgovorio: Jest slavni sude. Tada je sudkinja Motley pozvala porotnika br. (2) da pročita odluku.

Pravorijek porotove odluke je glasio ovako:

1. Ante Ljubas kriv po prvoj i drugoj točki,

2. Mile Markić kriv po prvoj i drugoj točki,

3. Ranko Primorac kriv po prvoj i drugoj točki,

4. Ivan Mišetić oslobođen prve i druge točke,

5. Anđelko Jakić oslobođen prve i druge točke,

6. Vinko Logarušić kriv za drugu točku, urota,

7. Milan Bagarić kriv po prvoj i drugoj točki,

8. Mile Boban oslobđen prve i druge točke,

9. Drago Sudar kriv za drugu točku, urota,

10. Miro Biošić oslobođen prve i druge točke.

Sada je nešto oko tri (3) sata poslije podne. Sudkinja je rekla da oslobođeni mogu odmah ići slobodno a vu Marshalli sprovedite okrivljenike (guilty) u zatvor. O izricanju presude ćete saznati preko vašig branitelja. Ivan Mišetić je trkom izletio iz sudnice kao slobodan čovjek. On na sudu nije imao zatvoreničku odjeću.

Izricanje zatvorske kazne je zakazano u srijedu 30 lipnja 1982. Prilažem poveznicu. https://otporas.com/remek-djelo-govor-ranka-primorca-prije-presude-na-sudu-u-new-york-u/

Eto, neka i ovo bude dio povijest hrvatske političke emigracije u borbi za ponovno oslobođenje Druge Hrvatske Države.

U glavnom gradu savezne države Texas, Austin,

nedjelja 9 kolovoza 2020.

Mile Boban, Otporaš