Sažeta povijest majice HRVATSKA POBIJEDIT ĆEMO = CROATIA WE SHALL WIN.

—

od

Otporaš
u

 

Sažeta povijest majice HRVATSKA POBIJEDIT ĆEMO = CROATIA WE SHALL WIN

    Sinoć, nedjelja 28 studenog 2021. obitelj Mile i Annie Boban je otišla u Meksikanski restoran LUPE TORTILLA  u Austin-u, Texas na večeru. Na sliki s lijeva je moja kćer Iva/Drina, njezin suprug Mike Nova s majicom CROATIA WE SHALL WIN, moja nevjesta Sarah, supruga mojeg sina Rafaela koji je slikao i ja sa kapom na glavi JA VOLIM HRVATSKU. Kada sam vidio ovu majicu ugodno sam se iznenadio i odmah pitao od kud njemu ta majica. Moja kćer Iva/Drina odmah reče: Tata ti si mi tu majicu dao ima 40 godina i ja sam ju uvijek čuvala za uspomenu. Dala sam ju suprugu Mike-u da te večeras iznenadi. Ispod slike pročitajte kada je i zašto došlo do ove MAJICE.

image.png
    Gledajući danas, 2021. 40 godina kasnije hapšenja članova Organizacije Hrvatskog Narodnog Otpora HNO, dan poslije ukazanja blažene Marije Djevice GOSPE u Međugorju šestero hrvatske djece, srijeda 24 lipnja 1981., a u četvrtak 25 lipnja 1981. izvršena je racija hapšenja na članove HNO.
    Poslije tragedije Bleiburga u svibnju 1945., mnogi hrvatski preživjeli vojnici i civili su tražili utočište po raznim zapadnim zemljama. Kako su mnogi bili u mladim godinama, počeli su odmah državotvorno i hrvatski djelovati, svaki na svoj način i po mogućnostima zakona zemalja gdje su našli utočište. Dakle, hrvatska politička emigracija je bila razgranata, živa i djelotvorna. Ali vrijeme nosi svoje, stari se, umire se, mlađi hrvatski naraštaji rođeni i školovani u tuđini, politička i rodoljubna živahnost s ohlađuje i prilagođuje prilikama u kojima žive, što bi se moglo usporediti sa onom poznatom egoističnom izrekom: use, nase i podase.
    Hrvatski Narodni Otpor je bio URBI ET ORBI poznat kao jedna radikalna i borbena organizacija. Poslije pogibije generala Maksa Luburića 20 travnja 1969., činilo se je kao da se je borbeni ELAN HNO počeo hladiti. Zahvaljujući načelima organizacije i upornosti da se krene s mrtve točke, Stipe Mikulić, Pročelnik HNO za Skandinaviju upoznaje se sa Mirom Barešićem s kojim je organizirao ubojstvo jugoslavenskog Ambasadora za Švedsku Vladimira Rolovića. Zatim dolaze druge dogodovštine vezane za HNO. Sve se je to velikom brzinom širilo među Hrvatima i naravno Jugoslavenima, što je sve skupa dolazilo u glavne urede američke poznate organizacije FBI.
       Sada dolazi povijest ove gori priložene slike CROATIA WE SHALL WIN!
 
    Kada su članovi HNO bili uhapšeni 25 lipnja 1981. god., mene su FBI uhapsili oko 5 sati ujutro. Bio sam dva tjedna u federalnom zatvoru u San Franciscu. Uz kauciju 250.000 dolara izišao sam na slobodu i kako se to kaže branio se sa slobode. Skoro, rekao bih da nije bilo američke novine koja o tome nije pisala, ne u povoljnom nego negativnom smislu za Hrvate i za Hrvatsku. Prilažem poveznicu na engleskom koje sadržaj govori o hapšenju Hrvata https://www.nytimes.com/1981/06/26/us/8-indicted-as-the-leaders-of-croatian-terror-group.html
    Kako sam se branio sa slobode i preko mojeg odvjetnika Dennis Roberts saznao sam za sve detalje obtužbe i veliku ozbiljnosi procesa i veliki odvjetničkih i sudskih troškova, odlučio sam napraviti, izraditi 1000 majica CROATIA WE SHALL WIN nadajući se da će se prodajom tih majica uspijeti prikupiti nešto novca za odvjetnike kojih je bilo deset (10). Jedan mladi odvjetnik Hrvat iz San Pedro Jim Bachan se ponudio biti besplatno pomoćnik u službi svih 10 odvjetnika. Za vrijeme tromjesečnog procesa Jim Bachan je dostavljao potrebna istraživanja kako državnih svjedoka tako isto i svjedoka obrane, jer su odvjetnici obrane bili previše zauzeti u ustraživanju.
    Kako sam rekao da sam naručio 1000 Majica velikih, srednjih i malih po 4 dolara po komadu, što je ukupno bilo 4 tisuće dolara. Cijena je bila 10 dolara po komadu i da smo imali sreću i sve prodali, pomoć odvjetnicima bi bila nekih 6 tisuća dolara. Kako je u to vrijeme, što preko raznih novina i drugih javnih glasila velika je propaganda bila protiv nas članova HNO, tako da od straha ne budu okarakterizirani da pomažu “hrvatske teroriste” ljudi su naprosto odbijali kupovati te majice. Koliko se još uvijek sjećam poslao sam 100 komada u Toronto, 100 u Chicago, 100 u Australiju, 100 u Njujork, 50 u Vancouver i drugdje, sve u svemu oko 700 stotina a da nismo u FOND ZA OBRANU HRVATSKE dobili niti JEDNU TISUĆU DOLARA, jer kako su vijesti s terena dolazile veliki je strah vladao u tim hrvatskim zajednicama. To mogu posvjedočiti Marin Sopta, Vlado Glavaš, Dinko Dedić, Stipe Sušilović, spomenuo sam imena još uvijek živih svjedoka. U San Francisku i okolici nije bila bolja situacija, ako nije bila još i gora. Kod mene je ostalo skoro dvjesta ili malo više tih majica. Donio sam ih sa sobom u Texas u svibnju 1983. Stavio sam te neotvorene kutije pod krov kuće u kojoj sam tada živio i potpuno bio zaboravio na te kutije i majice u njima. Moj sin Rafael je došao živjeti u tu kuću gdje i danas živi. Ja sam se odselio u drugu kuću. Prije godinu dvije dana sin Rafael mi je donio tri kutije pune tih majica. Začudili smo se kada smo kutije otvorili. Sve je bilo izjedeno od nekih mušica ili kako god se one zvale.
Ova gore prikazana slika majice CROATIA WE SHALL WIN, je moje kćeri Ive/Drine koja ju je pazila, čuvala u ormaru kao Tatinu Uspomenu. Hvala joj!
To je povijest majice CROATIA WE SHALL WIN koja je svjedočila na sudu u Njujorku u korist Hrvatske i za Hrvatsku korist, a neka povijest hrvatske političke emigracije kaže za čiju korist su se borili oni koji su izbjegavali kupiti ovu majicu koja je bila namijenjena preko FOND ZA OBRANU HRVATSKE na sudu braniti – ne optužene Hrvate ili organizaciju HNO, nego braniti NAŠU HRVATSKU.
Prilažem poveznicu Sarajevskog Oslobođenja o hapšenju članova HNO. vrlo interesantno pročitati sadržaj i povezati isti s ovim opismo. https://otporas.com/jugoslavenski-teroristi-iz-resetaka-pise-oslobodenje-od-27-lipnja-1981/

Komentari

Jedan odgovor na “Sažeta povijest majice HRVATSKA POBIJEDIT ĆEMO = CROATIA WE SHALL WIN.”

  1. Otporaš

    PISMO MATI BOBAN

    Austin, Texas, Deseti Travnja 1990.

    Dragi prijatelju Mate,

    Želio bih započeti ovo pismo jednom francuskom izrekom koja kaže: “Pusti ljude na miru pa će ti biti dobri prijatelji”. To bi se moglo reći za događaje koji su u poljednjih nekoliko mjeseci izbili na površinu u zemljama gdje je vladala diktatura a manjkala sloboda, neovisnost i demokracija.

    Ubrzo će moje kćeri Katrina i Iva/Drina opet doći posjetiti moje rodno selo i uručiti mojim sisjedima pozdrave a Tebi pismo i još nekih stvari. Možda sve neće biti u svijetlu aktualnih dogodovština, obzirom na nadnevak kada je ovo pismo pisano i dolazak mojih kćeriju koncem svibnja kod vas. Ali svakako će ostati one frapirajuće činjenice koje će za sigurno biti kvasac svim nadolazećim promjenama, a te su: politička i gospodarska sloboda; a za nacionalnu slobodu morat ćemo čekati kako će izbori proći 22 travnja, jer svi građani Hrvatske još se nisu naučili govoriti o svojoj prirodnoj domovini Hrvatskoj. A onaj tko nema slobodu govora, nema ni slobodu nacionalnog hrvatskog osjećaja. Ne bojim se reći da ćemo se morati potući sa svim onima, neću imena spominjati, koji poslije ovih nadolazećih izbora ne prihvate demokratsku volju hrvatskog naroda za Hrvatskom Državom. Ja ću njih jednostavno prozvati: Hrvatski Neprijatelji.

    Dragi prijatelju Mate da mi je netko rekao prije par godina da će se istočno-europsko-komunističke zemlje tako naglo i tako brzo i skoro bez kapi krvi osloboditi marksističko-ljenjinističke doktrine – komunizma – i da će jedan Hrvat, bivši general JNA, koji je bio partizan-komunista, koji se je borio protiv hrvatske države kada je ova postojala, pokrenuti pitanje za suverenitet hrvatskog naroda u svim svojim prirodnim, povijestnim i etničkim granicama, i da će taj isti general JNA uputiti Proglas građanima Hrvatske i cijelom hrvatskom narodu – na isti dan kojeg Jugoslavija slavi kao svoj državni praznik tj. 29 novembar, (hrvatski studeni) dan kada je Jugoslavija stvorena avnojskim načelima 1943. – da građani Hrvatske i dalje slave taj dan u pozetivnom smislu kao povijestni dan kada je u srcima, mislima i ideji prestala postojati tamnica hrvatskog naroda – Jugoslavija – a obnovila se suverena, slobodna i demokratska Država Hrvatska, ja mu uopće ni bih vjerovao.

    Ali, eto, sve je danas moguće, pa bi bilo moguće, zašto ne, da bi i Tito pokrenuo građane Hrvatske za Hrvatsku Državu, da je on danas živ. Stoljećima se je voljelo ono što se i danas voli. San o realizaciji hrvatske države nije nikada iščezao. Netko je više a netko manje vjerovao u taj hrvatsko-državni san. Danas kada su na pomolu nove ideje, nove snage i nove šanse, mi hrvati to moramo iskoristiti tako da nas budući naraštaji nebi osudili kao izdajnike vlastite domovine, za koju da se nismo htjeli boriti kako se drugi bore za svoje domovine. Ugledajmo se u Litvance i druge.

    Ja sam za Hrvatsku Državu i to sam predsjedniku Hrvatske Demokratske Zajednice Dru. Franji Tuđmanu rekao 21 siječnja 1990. u Clevelandu. Rekao sam mu da mu predajem odgovornost Hrvatskog Narodnog Otpora kojemu sam ja bio više godina Pročelnik. Naglasio sam mu da samo u slobodnoj Državi Hrvatskoj se može staviti završna točka svim ratnim zbivanjima na području Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme prošlog rata, i da samo on može opravdati zablude i grijehe hrvatskih komunista-partizana koji su u svoj idealizam više ugradili borbu za komunistički socijalizam, nego borbu za pravdu Hrvatske Socijalističke Države. On se je s tim složio i rekao da svi mi moramo u tom pravcu raditi. Tada smo se uz stisak dviju hrvatskih desnica rukovali i uslikali.

    Pitao sam ga: “Šta on misli o generalu Luburiću” o kojem se najcrnje priče pričaju. Gosp. Tuđman je odgovorio “da su oni obadvojica hrvatski generali” i sa tim zanijekao da je general JNA i potvrdio da se ne odriče niti ijednog Hrvata, pa niti generala Luburića. Na ovaj odgovor sva dvorana “Kardinal Alojzije Stepinac” u Cleveland-u gdje je Banquet bio se urnebesno tresla od zadovoljstva. Rekao sam mu da mi je drago da se bez straha i bojazni osnivaju nacionalno-hrvatske političke organizacije i stranke u Hrvatskoj. Nije mi bilo drago kada mi je rekao da se mnogi istaknuti Hrvati mogu vratiti, ali da za mene ne može jamčiti, jer sam se mnogo isticao protiv Jugoslavije, a mi još nismo preuzeli vlast. Rekao sam mu da se samo u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj narod može izgrađivati. Rekao sam mu da mi je veoma drago da jedan mladi hrvatski intelektualc, Dobroslav Paraga nesmetano osniva, tj. pokreće najstariju hrvatsku političku stranku prava, koju je (1861) osnovao Dr. Ante Starčević. Iz te stranke prava je izrastao i Ustaški Pokret 1929., i nadati se je da će pristaše te stranke zaletiti se u povijestni Institut u Zagrebu i pronaći svu onu arhivu (pismohranu) koja se odnosi na Ustaški Pokret i iznijeti ono pozetivno o kojem se nije smjelo prije govoriti niti pisati. Naravno da je toga mnogo i previše negativnoga iznešeno i još više rečeno na štetu hrvatskog naroda.

    Dragi moj Mate, pošto se je naš ranko u povlačenju 1945. god. borio za Hrvatsku Državu u redovima Hrvatskog Narodnog Otpora koje je osnovala Hrvatska Državna Vlada na Ivan Sedlu 1944. kao zalaznica HOS-a, neka nam bude zajednička zadaća u slobodnoj Hrvatskoj Državi pokrenuti HRVATSKI NARODNI OTPOR kao jednu političku hrvatsku organizaciju, kojoj će jedini cilj biti: Nacionalno Izmirenje svih građana Hrvatske, tako da sinovi bivših Ustaša i sinovi bivših partizana, pa čak i sinovi bivših četnika iz Hrvatske koji su se zabludom borili protiv svoje domovine Hrvatske, kao i hrvatski partizani, da svi zajedno, rame uz rame, stanu u obrani svoje rodne grude Hrvatske. kao što Anđeli čuvari čuvaju Nebo, neka tako i HNO čuva Hrvatsku Državu!

    Veseli me da je bivši zatvorenik Zvonimir Čičak obnovio Hrvatsku Seljačku Stranku. Iako sam seljak ne bih želio biti član te stranke kojoj su ugled oskvrnuli dr. dr. dr. Vladko maček, Ivan Šubašić, Juraj Krnjević i drugi, i to sve što su govorili govorili su u ime Hrvatske ali sve za veliku korist Titine Jugoslavije. Zato se je nadati da će taj hrvatski mladi političar znati staviti prave stvari na pravo mjesto, tj. opravdati koliko god se to moglo sve one koji su u najboljoj namjeri da nešto koriste Hrvatskoj, oni su svojim političkim radom toliko štetili Hrvatkoj a da oni toga nisu bili ni svijestni, kao što ni majka koja toliko mnogo voli svoje dijete te iz te ljubavi ujeda i grize dijete po licu, gnječi ga po svojim rukama, dok jadno dijete od bolova plače a reći ne može svojoj majki: “Draga mama ti mene voli koliko god hoćeš ali me musti na miru, jer me tvoja ljuba boli.” Eto, dragi moj Mate, tako ti je isto bilo i sa Mačekom, Pavelićem i Titom. Svi su oni imali svoje ideje i uz njih svoje vlastite poglede na Hrvatsku. Svi su oni radili u odrazu njihova vremena u kojem su živjeli i djelovali, a u isto vrijeme svi su na posebne načine i koristili i štetili Hrvatskoj. Povijest će o njima donijeti konačni sud, tko je više, tko manje a tko nimalo griješio u svome političkome radu.

    Dakle, u Hrvatskoj danas, na pomolu izbora, postoji jedna velika ali u svakom slučaju premostiva dvoumica: tko će na izborima pobijediti, ili Tuđman koji više ne vjeruje u Avnoj a njime se služi da sruši Jugoslaviju, kao što se je i Tito služio HSS da sruši NDH, ili koalicija koalicija koje se natječu tko će više hrvatovati ali se boje spomenuti ime dra. Ante Pavelića i Josipa Broza Tito. Osobno govorim da su za mene i Pavelić i Tito mnogo učinili za Hrvatsku. Prvi je za vjeke vjekova povratio BiH u okvir Hrvatske Države a drugi Istru i neke druge primorske krajeve Hrvatskoj. Što su oni propustili učiniti ili u najboljoj namjeri pogriješili, na nama je da ih dopunimo i da ne ponovimo njihove pogriješke. Jer, dragi moj Mate, nema dobrih i loših pogriješaka. Pogriješka je uvijek pogriješka i ostaje takova zapisana. Zato se ti pazi da u svojim kalkulacijama ne napraviš neoprostve pogriješke.

    Uz uskrene i prijateljske pozdrave, srdačno te pozdravlja Tvoj susjed i prijatelj Mile Boban.

    (Mate Boban je bio prvi predsjednik prve u povijesti HRVATSKE REPUBLIKE HERCEG BOSNE.)

Odgovori