SASTANAK HRVATSKOG NARODNOG OTPORA, H.N.O I H.D.P-a KOD NIKOLE ŠTEDULA SRPNJA 1984.
Prva slika (1)
Na sastanku HNO i HDP kod Nikole Štedula u Škotskoj treći tjedan mjeseca srpnja 1984.
S lijeva Dinko Dedić, Mladen Schwartz, Nikola Štedul i Milan Dorič.
Ako se uzme u obzir činjenica da se je u siječnju 2013 godine otkrilo da je Milan Dorić bio agent Udbe od 1954. pa sve do 1990., te da ga je za to vrijeme za sve udbaške prljave usluge Udba platila preko jedan miljiun DM, te činjenica da je na Nikolu Štedula izvršen atentat u četvrtak 20 listopada 1998. pred njegovom kućom u Edenburgu, Škotska, pitanje se sada postavlja: tko je sve te detalje o kućnoj adresi i kretanju Nikole Štedula mogao dati Udbi a ova atentatoru Vinku Sindičiću.
Nadati se je da će se na sudu Josipu Perkoviću i drugima u Njemačko
Druga slika (2)
S lijeva: Nikola Štedul i Mile Boban pred kućom Nikole Štedula, ponedjeljak 23 srpnja 1984.
S lijeva: Mile Boban i Nikola Štedul pred kućom Nikole Štedula, ponedjeljak 23 srpnja 1984. Tu je bio sastanak OTPORA i HDP.
Na tom sastanku je bilo pitanje kako uskladiti što tješnju suradnju između OTPORA i HDP. Tu je na tom sastanku bio i Milan Dorič, za kojeg se je saznalo kasnije, bolje rečeno da ga je otkrio Roman Leljak 2013. godine kako je Milan Dorič radio za Udbu od 1954. godine, i da je 1975. godine u Klagenfurtu u Austriji taj isti Milan Dorič ubio hrvatskog emigranta Nikolu, Nikicu Martinović. Prilažem link iz kojeg će se više saznati. Prilažem jezovitu sliku Nikice Martinovića.
 |
S lijeva na desno: Dinko Dedić, glavni i odgovorni urednik Hrvatskog Tjednika iz Australije i visoki dužnosnik u organizaciji HDP. Do njega Mladen Schwartz, Pročelnik Odjela za politička pitanja Hrvatskog Državotvornog Pokreta, napisao POLITIČKE TEZE HDP-a, u Ludwigsburg-u, 10 Travnja 1983., Nikola Štedul predsjednik HDP-a i Milan Dorić, Udbin agent koji je 1975. godina zakrvavio …
|
Naša hrvatska povijest je pokazala da je vrlo lako poštene, iskrene i nadasve požrtvovane Hrvate prevariti. Mi Hrvati smo uvijek išli s poštenim i iskrenim hrvatskim namjerama, a na svu žalost naši hrvatski neprijatelji to nisu bili, nego su nam se prikazivali kao dobri Hrvati a mi naivni pa im vjerovali.
Treća slika (3)
Slika je uzeta u kući Nikole Štedula trećeg tjedna mjeseca srpnja 1984. godine prigodom zasjedanja dviju hrvatskih organizacija: Hrvatski Narodni Otpor, HNO kojem je još uvijek bio glavni tajnik Tomislav Kvaternik, odnosno Nikola Štedul i HDP kojem je predsjednik bio Nikola Štedul. Na slici je s lijeva Milan Dorič i Nikola Štedu. Moglo bi se reći po izgledu slike da je uzeta za vrijeme zasjedanja.
Četvrta slika (4)
Ova priložena slika je uzeta na istom mjestu. U isto vrijeme. U sredini je Janko Mijatević
Peta slika (5)
Priložene dvije slike: Prva je Dinko Dedić, na zidu se vidi slika sa Kirkcaldy Street 1897. Dolje niža slika prikazuje Dinka Dedića kako nešto objašnjava, meni nepoznati čovjek prekriženih ruku i polovicu tijela Marina Sopte. Ovo je vrlo važno zato što je ovo dio hrvatske povijesti u borbi za Drugu Hrvatsku Državu prigodom sastanka delegata HDP kod predsjednika Nikole Štedula i HNO. Dinko Dedić izgleda da se ne sjeća da je tu bio nazočan, jer je izjavio da on nikada nije bio kod Nikole Šteduča 1984. godine. Kako starimo tako se i zaboravlja a priložene slike pokazuju da je tu bio nazočan.
Prilažem ovdje izjavu ili pismo, kako tko hoće koju je poslao Dinko Dedić na nekoliko e-mail adresa, među kojima je i moj e-mail adresa.
Subject: Re: Milan Dorić – Hanzi – Udbin agent i više od toga.
From: dinko.dedic@bigpond.com
Date: Fri, 2 Jan 2015 17:59:27 +1100
Date: Fri, 2 Jan 2015 17:59:27 +1100
Ne mislim da sam ja ili bilo tko iz Australije bio u Škotskoj 1984. ali sam Doriča sreo više puta u Njemačkoj, kod Luke Kraljevića, u Stuttgartu i posljednji put 1991. kad je bio organiziran da me preveze iz Munchena u Bleiburg o čemu sam pisao.
Koliko znam, Dorič je bio član Vukićevog HOP i u meni nepoznato vrijeme se učlanio u HDP. Nikad nije bio u rukovodstvu HDP-a niti je bio delegat ali je uvijek stajao na usluzi kad se radilo u prijevozu pa mu je to pomoglo da se nađe u našem krugu, jer uvijek je trebalo nekoga voziti tko nema auta. Vjerujem da je koristio te svoje usluge kako bi što više saznao ali sumnjam da je itko pred njim raspravljao neke delikatnije planove osim onih generalnih načela o kojima smo pisali i obavještavali javnost. Nitko nikad o njemu nije iznio nikakvu sumnju i ne vjerujem da je itko znao da radi za udbu.
O tome da je Dorič radio za udbu obavijestio me je Nikola Štedul iz Zagreba dosta kasnije ali bez ikakvih detalja o tome što je nedavno obznanjeno iz Slovenije.
O tome što je Milan Dorič radio znala je međutim hrvatska vlast otkad su Perković, Mustač i drugi počeli raditi s Tuđmanom, jer su oni bili u sastavu iste organizacije. Kako je operacija radi koje je mene Dorič vozio iz Muenchena u Bleiburg, bila u organizaciji hrvatske vlade, a pod komandom Perkovića, nema sumnje da su oni organizirali Doriča da nas drži pod prismotrom, što bi moglo značiti da je Dorič u prelazu 700 udbaša na hrvatsku stranu, bio pod njihovom kontrolom. Ja o detaljima te operacije ne mogu pisati osim da se radilo o opskrbi materijala za obranu Hrvatske. Čudno mi je bilo jedino da su drugi sudionici, zajedno sa mnom, iz Bleiburga, preko Slovenije išli u Zagreb, a Milan Dorič ostao u Austriji. Ipak, nije bilo toliko čudno da bi nešto posumnjao. Hrvatske vlasti do danas nisu o tome ništa objavile, tj. štitile su ga isto kao što su štitili i Perkovića a istina o njemu nije izašla iz Hrvatske nego iz Slovenije. To također ukazuje na to da je Dorič bio njihov čovjek i nakon uspostave hrvatske države i da se hrvatska ratna i poratna vlast odvijala pod svojevrsnom udbinom kontrolom.
Sve u svemu, nije ništa čudno da je Dorič bio infilitriran u HDP i čudilo bi me da je on bio jedini. Tamo gdje se nešta radilo, tamo je i udba ubacivala svoje agente. (Što Dinko Dedić ovdje kaže za HDP isto se može reći i za HNO, jer oni koji nisu simpatizirali sa HNO, prozvali su ga da se je u njega udba uvukla, mo. Mile Boban, Otporaš,) Sramota je samo da hrvatska država do danas nije objavila udbine arhive, da se konačno raščisti tko je bio tko, nego ih čuvaju kao zmija noge. Da je provedena lustracija i svi jugosalvenski elementi odstranjeni iz vlasti, siguran sam da bi to konačno saznali. Samo u situaciji u kojoj se HDZ i SDP smjenjuju na vlasti, ne mislim da ćemo doživjeti taj dan.
Sve što sam saznao o udbi u našim redovima iz službenih dokumenata, bilo je ono što je objavljeno iz arhive BiH. Iz druge ruke ineslužbeno, objavljena su imena još jednog broja pripadnika HDP-a kao djelatnika udbe ali ja ih ne mogu uzeti zdravo za gotovo jer može biti zlonamjerno optuživanje nevinih ljudi kao što je bila česta praksa u emigraciji. U tim neslužbenim objavama imenovani su Milan Buškain, Boris Lukšić, ing. Jolić i još broj ljudi iz šireg kruga oko Brune Bušića. (Ni moja malenkost nije bila pošteđena o udbaških kleveta, mo. Otporaš.) To su sve ljudi s kojima sam ja kao urednik novina i dužnosnik HDP-a surađivao ali odbijam prihvatiti sve te optužbe dok se za njih ne iznesu dokazi ili ne otvore udbine arhive.
Po mom mišljenju, tko ima neosporive dokaze neka puca a tko nema neka šuti. Dok god Hrvatska službeno štiti udbaše, teško će biti što postići. Ako se Vinko Sindičić, o kojem ima
i previše dokaza, može slobodno šetati Hrvatskom i nitko mu ne može ništa, svi oni manji se nemaju čega bojati. Čak mislim da su u Hrvatskoj sigurniji nego u inozemstvu. Da se Prates tokom ili poslije rata vratio u Hrvatsku i danas bi bilo slobodan a Perković i Mustač nikada nebi bili izručeni.
Možda Perković i Mustač na sudu objasne Doričevu infiltraciju u HDP ali sumnjam da će to oni
učniti.
Šesta slika (6)
Ova slika prikazuje s lijeva na desno: Mladen Schwartz, Janko Mijatević, Nikola Štedul, meni nepoznati, Milan Dorič, čuče s lijeva Miljenko Eljuga i Mile Boban. Slika je uzeta prigodom sastanka delegata HDP-a i HNO kod Nikole Štedula treći tjedan srpnja mjeseca 1984.
Sedama slika (7)
Ovo je skoro ista slika osim što se na ovoj slici vidi Marin Sopta a ne Mile Boban.
Nadam se da će ove slike mnogo koristiti i pomoći hrvatskim povjesničarima koji se budu bavili pisanjem knjige ili knjiga o djelatnosti hrvatske političke emigracije. Sve ove priložene slike ja sam ih slikao mojim osobnim slikaćim aparatom. Kada sam došao u Midnand, Texas dao sam ove slike izraditi. Negdje sam ih stavio u moje kutije pune svakakvih i raznih papira koje sam uvijek nosio sa sobom kao mačka mačiće. Prije nekoliko tjedana sam tu omotnicu sa slikama pronašao i sva sreća da sam pozdi stavio tko je tko i datum.
Mile Boban, Otporaš.
(Austin, Texas, 31 svibnja 2019. godine.
Danas je danas točno 69 godina kako je jugoslavenska milicija uhapsila mojeg dragog, voljenog, dobrog, poštenog i nadasve hrabrog oca Petra Boban, Gabrića samo zato što je prkosio YU vlastima i sijao kukuruz umjesto pamuk na svoje njive. Tada je u ta YU vremena službeno bilo zabranjeno sijati kukuriz kojeg su YU vlasti zvale BADITOM, jer po njihovu shvaćanju, tada u zapadnoj Hercegovini ljudi su kukuruzom hranili Križare ili kako su ih seljani zvali Kamišari. Hercegovački Križari su poznati koje je Ozna i Udba prozvala Banditima, pa zato su zabranuli sijati kukuruz kojeg su prozvali BANDITOM. Mile Boban, Otporaš.)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.