Da li Pozdrav “Za Domovinu Spremni” pripada i “Za Dom Spremni” koji se vidi zemljovidnoj kari NDH? Mile Boban, Otporaš.
Vjekoslav Krsnik
I.B. Mažuranić 60/IV, 10000 ZAGREB, Croatia
Tel 385 1 560-2793, mob 098 910 0170, E-mail: vjekoslav.krsnik2@inet.hr
- kolovoza 2024.
S pozdravom “Za domovinu spremni” protiv premijera Plenkovića i ekstremne ljevice
Svojedobno je prvi ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić u jednom javnom
nastupu izjavio da u novim okolnostima u državi koja je krvlju izborena tradiconalni hrvatski pozdrav “Za dom spremni” koji se kroz stoljeća koristrio u raznim varijantama treba zamijeniti s novom varijantom “Za domovinu spremni”. Povijesna podloga takve promjene je u goloj činjenici da Hrvati kao narod koji je opstojao stoljećima pod tuđinskom vlašću nisu imali domovinu, nego tek dom koji su u takvim povijesnim i političkim okolnostima uspjeli sačuvati.
S Domovinskim ratom koji se s legitimnim pozdravom “Za dom spremni” što su ga službeno koristili pripadnici HOS-a ali su ga koristile i druge postrojbe Hrvatske vojske stvorena je država hrvatskoga naroda. Pozdrav “Za dom spremni” i dalje ima u kontekstu Domovinskog rata svoju posebnu vrijednost i težinu i nema veze s ustaškim pozdravom koji je originalno glasio “Za poglavnika i dom spremni”. “Za dom spremni” korišten je prema tome u drukčijem političkom kontekstu dok bi novi pozdrav koji bi ga naslijedio “Za domovinu spremni” imao veću političku težinu, jer se više ne radi o domu, nego o domovini. budući da su se Hrvati u tom tzv. Domovinskom ratu koji je u stvari bio Hrvatsko-srpski rat prvi puit nakon 1102. godine borili za vlastitu državu.
Iako se hrvatski narod u tom ratu koji je bio legitiman, pravedan i oslodilački izborio za vlastitu državu poražene snage kako vanjske tako i unutarnje ne žele se pomiriti s tom političkom činjenicom i nastavljaju drugim sredstvima u mirnodopskim uvjetima borbu protiv hrvatskoga naroda i države. Zato smo svjedoci hibridnoga rata protiv Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda što ga svatko na svoj način vode iz Bruxellesa, Beograda , ali i iz samog Zagreba. Europska unija s izuzetkom nekih država i Vatikana nikad nije u potpunosti prihvatila realnost postojanja hrvatske države i nije se odrekla svojeg koncepta tzv. Zapadnog Balkana odnosno podržavanja četničke Srbije kao nekakve piemontske sile u regiji. Sama Srbija se ni nakon 30 godina od poraza što ga je pretrpjela u Srpsko-hrvatskom ratu nije suočila s tim porazom, pa dalje s tzv. “Srpskim svetom” igrajući na kartu Rusije subverzivno djeluje u Hrvatskoj predstavljajući remetilački faktor na prostoru bivše Jugoslavije. Njezinu politiku u Hrvatskoj provodi kao ćetnički predstavnik manjeg dijela srpske nacionalne manjine Milorad Pupovac. Konačno i ne najmanje važno Hrvatska je suočena s čitavom plejadom vlastitih političara koji se izdajnički ponašaju prema novostvorenoj državi, počevši od drugog predsjednika Republike Stipe Mesića preko druge političke stranke SDP- a koja i dalje mentalno živi u nepostojećoj Jugoslaviji do današnjih dvoje civilnih dezertera premijera Andreja Plenkovića ali i nepouzdanog predsjednika Republike Zorana Milanovića.
Upravo je taj dio izdajničke skupine hrvatskih političara najopasniji jer u postojećim političkim okolnostima ne postoji organizirana društvena snaga da se odupre brojnim protuhrvatskim potezima i mjerama koje provodi vladajuća kasta. U tom pogledu najopasnije je djelovanja samog premijera Andreja Plenkovića koji je prije osam godina stupio na čelu Vlade s programom da prvo promijeni HDZ, a potom i samu Hrvatsku. Vodeću hrvatsku političku stranku s kojom je predsjednik Tuđman stvorio Hrvatsku Andrej Plenković je po unutarnjem ustrojstvu sveo na Radničku partiju Sjeverne Koreje. Svojim autokratskim da se ne kaže diktatorskim postupcima on to želi učiniti i s Hrvatskom. Upravo je njegovo ustrajavanje na kažnjavanju onih koji su na posljednjim Thompsonovim koncertima izvikivali “Za dom spremni” još jednom pokazalo da Andrej Plenković želi u državi uvesti diktaturu. Već je više puta istaknuto kako uzvik “Za dom spremni” nije kažnjiv jednostavno zato što zakonski nije zabranjen, drugim riječima Ustavom je dozvoljen. Premijer se u zahtjevu za progon počinitelja poziva na nekakvo Vijeće za suočavanje s prošlošću iako zaključci tog vijeća nisu nikad usvojeni, budući da se veći dio članova ogradio od njih, a i da su usvojeni nemaju zakonsku težinu. Međutim indikativno je da je široku reakciju potaknuo HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković koji je u Imotskoj krajini na komemoraciji jednom HOS-ovcu svoj nastup zaključio sa “Bog i Hrvati” i”Dom spremni”. Andrej Plenković je to ocijenio “neprimjerenim”, dok “Za dom spremni” na kocertima Marka Perkovića Thompsona u Imotskom vrši pritisak na pravosuđe tražeći progon počinitelja iako je to protuustavno.
Naravno u toj subverzivnoj djelatnosti protiv hrvatskog naroda i države Andrej Plenković kao tipični izdanak komunističke orijentacije nije sam. Njegov najvažniji saveznik u podrivanju stabilnosti države je vođa četničke “pete kolone” saborski zastupnik SDSS-a Milorad Pupovac, po Ivi Josipoviću “etnobiznismen”, a po Zoranu Milanoviću “sitni lopov”, koji je ostao utjecajan i nakon što ga je koalicijski partner HDZ-a Domovinski pokret isključio iz vlasti. On je odmah nakon Thompsonovih nastupa u Imotskom dobio prostor u projugoslavenskom “YUtarnjem listu” zahtjevajući kazneni progon onih koji su uzvikivali “Za dom spremni”. Zahtijevajući kazneni progon javila se pučka pravobraniteljica Tena Simonović Einwalter koja bi po funkciji trebala braniti pravo pučana a ne vladajuće kaste. Konačno da se ne nabrajaju mnogi novinari svoju je ocjenu dao i sveprisutni Žarko Puhovski osvjedočeni mrzitelj svega hrvatskoga koji je čak Thompsonove pristaše nazvao kukavicama. Sve to ukazuje da je u hrvatskoj državi koju dobar dio službene politike jednostavno ne podnosi širok front unutarnjih neprijatelja. Oni koriste “Za dom spremni” kao isforsirani dokaz da je demokratska država Hrvatska varijanta ustaške NDH-a, iako je na prvim demokratskim izborima ustaška stranka HOP koju je vodio Pavelićev zet Srećko Pšeničnik osvojila samo 2 posto glasova. Političko stanje duha u Hrvatskoj je došlo do stupnja u kojemu se zbog bjesomčnih nasrtaja ekstremne ljevice i nemušte tradicionalne konzervativne desnice ne vidi izlaz iz dugotrajne ideološke krize. U takvim okolnostima pozdrav “Za domovinu spremni” ima jaču poruku kakvu je u doba velikosrpske agresije imao “Za dom spremni”..