“RAZUMJEVANJE” – NIJE ZA SVAKOGA, piše K.G.B. – “OTPOR” br. 6. 1981., st 16

                               N I J E    Z A    S V A K O G A . . .

    Čovjek posjeduje više vrlina među kojima RZAUMJEVANJE zauzima, odnosno moralo bi zauzimati prvo mjesto. No kako praksa pokazuje drugačije tu je je opravdano i dokaz da vrlinu RAZUMJEVANJA ne posjeduje većina. Razumjevanje, naime, nije nešto što što se rađa sa čovjekom ili što se stiče posebnim odgojom, nego dar kojeg čovjek daje od sebe a za dobrobiti drugoga. To bi drugim riječima značilo; razumjevanje je dobra volja ocijenjivanja činjenica onakvim kakve jesu, odnosno usput rečeno; čovjek ako nije poštenne može biti ni razuman, a ako nije razuman ne može biti ni realan. Čovjek može uvijek ako hoće izvrćato činjenice i za to uvijek imati potpuno opravdane razloge. No, kad čovjek hoće, odnosno kad iskreno ne vara sam sebe , jt. kad prosuđuje dobrom voljom, to nije niša drugo nego razumjevanje. Razumjevanje je temelj, nosilac pojedinačnog, obiteljskog i društvenog života. Što znači gdje nema razumjevanja nema ni mira ni napretka, a kako sam već i spomenula da razumjevanje ne posjeduje većina zbog čega se traži opravdani odgovor za sve pojedinačne, obiteljske i društvene poteškoće. (Radi toga ova moja daljnja razlaganja neće biti za svakoga. Hvala onima koji se zaustave do ovih redaka, a na dobru volju je onima koji nastave dalje)…!

    ….Moj me je otac (..rajna mu duša bila..) znao više puta ukoriti: Jadan će biti kruh kojeg budeš ila”, dok bi majka nabacila: Nemoj sinko tako da se nebi na runjavu nozdrvu namirila…”, a učo u školi da neću nikada služiti na čast socijalističkom samoupravnom društvu….

    Danas moj sin da ga ne čujem dok ne zaplače, a Bože mi oprosti o mužu da i ne govorim”Dom te mami i medom te hrani…” Eto tako ti ja napola i ostari, a uvijek u borbi između razumjevanja i nerazumjevanja. Što se tiče moje strane sve je to tako, s razumjevanjem su oni bili u pravu, a ja sam u pravu samo toliko koliko sam sama sebi korisna. A iskrena sam toliko koliko ćete i vi sami sebi biti iskreni ako se samo dnevno jednu jedinu minutu pozabavite razmišljanjem o RAZUMJEVANJU.

    Životni put odveo nas je na razne kontinente, u razne zemlje, među razne narode i šarolike kulture. Otrgli smo se majci ili previše rano ili već opečeni gospodarskim i političkim bičem. Došli smo tuđincu na tuđe, tijela umorna, duše nemirne i srca ožalošćena. Tražili smo samo kruh i krov nad glavom. Sluganski smo dičikali iz dana noći, i tako malo pomalo , nečujno ali bolno upijali život oko sebe. I što smo više poprimili i upijali život oko sebe to smo više u sebi osjećali nedostatak samih sebe. Tražili smo utjehu, pronalazili krivce, htjeli odgovor, vrtili se, planirali, maštali, i što smo god pokušali, i kud smo god mislima htjeli sve se svodilo i završavalo…eh da mi je kući!

    S takvim mislima, u svakom živom krugu vrtili smo se ili vrtimo se već skoro četiri desetljeća. S takvim mislima i u takvom živom krugu pojedinci su stvarali, organizirali i radili na ujedinjenju mislih, želja i djela kako bi što sigurnije, brže i mudrije pretvorili misli, želje i djela u cilj – u realnost – u povratak k domu zajedničkom. (Ovo je velika istina koja je zahvatila hrvatsku političku i gospodarsku emigraciju. Zato je i iz tih ŽELJA I LJUBAVI “ZA POVRATAK K DOMU ZAJEDNIČKOME”, a to ja naša HRVATSKA i dolazilo do nekih EKSCESA skoro u svim zemljama gdje su Hrvati živjeli. Tako je i zato je i došlo do njujorških procesa. Mo. Otporaš.)

    I već skoro četiri desetljeća pojedinci i skupine rade na tome da želje ne zamru, da se planovi ostvare, da se neprijatelji nadvladaju. U tom mučnom periodu mnogi odustaše, mnogi klonuše, mnogi izumriješe, a mnogi ostaše na čast i dalje žrtve i radišedok mnogi iz nedostataka samih sebe u sebi predadoše se u ruke raznim službenicima, koji im napredkom dvadeset i prvog stoljeća dokazaše da rađanje dijeteta ne čini majku majkom.

        ...Tvoja majka dala ti je život, a mi ti dajemo kruh… i to je logika…!

    Danas nakon svih primjera, nakon tragičnih pogrešaka, nakon svakog rada i nerada mi se i dalje začaureno vrtimo prijeteći prstom jedan na drugoga. Mi se vrtimo, ne radi mene, tebe, ili radi tisuće onih pojedinaca među nama koji svojim histeričnim pisanjem ili grlatim “samoprofesorskim” frazama preko raznih radio “satova” daju lekcijetisućama šutljivih rodoljuba, i koji zbog nedostataka samih sebe u sebi stvaraju nered oko sebe, eto, neka nisu sami.

    Takve bolesne duše ne može liječiti jedna hrvatska kolonija ili pojedinac, jer za takve gluposti nema lijeka. Takvima ne treba ništa nego trunčak našeg razumjevanja. To značu upotrijebiti našu zdravu dobru volju i zdrav zaključak; … razlikovati dan od noći, crno od bijela i ne puzati za onima koji plećenički umiljato pišu, govornički govre, otmjeno izgledaju (ja bih to nazvao da UŠTIRKANO izgledaju, mo, Otporaš.) ili akademski djeluju. Trnovi put, to je naš put! Žrtva, to je naš Kalež!, Krv, to je naša Hrvatska! A sve ostalo je prah u oči i …. linijom lakšeg otpora. No međutim, odmah da se ogradim, prije nego se netko histerično plaćenički zaleti da sam za pucnjavu, kako lažno plete petlju junak što sve jezike prevodi. Dakle, razumjevanja radi ističem, da sam za sve prije nego za to i da sam najsigurnija kad sam uz većinu tj. uz one…. linijom lakšeg otpora… Linijom lakšeg otpora je jansigurniji, ali i najduži put, koji odabire većina. kako većina pobjeđuje mora se i poštivati. No, trnovit put je za one kojima je više stalo do većine, tj. do pobjede, nego samoj većini do same sebe. Oni koji biraju trnovit put su izravne žrtve onima koji biraju lakiši put. Radi toga trebali bi biti cijenjeni, zaštićivani i potpomagani, pa i uz najveće pogriješke koje prave na tim trnovitim putevima. Jer, oni nisu izabrali trnovite puteve radi sebe, nego radi većine kojoj žele mir, slobodu i vlastitu Državu Hrvatsku. (Bravo! autore ovog briljantnog opisa K.G.B. Ovim opisom ste dali URBI ET ORBI na znanje da su Hrvati koji su u tuđim zemljama i u tiđim zatvorima svjedočili za HRVATSKU. Eto, danas prvi rujna 2020. navršava se 7 godina kako je iz očaja Zvonko Bušić oduzeo sam sebi život, Zvonko koji je sve od sebe dao za Hrvatsku i u New Yorku na sudi – kao i drugi Hrvati – svjedočio za Hrvatku. https://otporas.com/in-memorijam-zvonko-busic-taik-1946-2013/ Mo. Otporaš.)

     Kriminal je, izdaja je, i što strašnije betoniranje je Djilasove Jugoslavije širiti laži montirane Beograd-Washington via naših plaćenika. Laži da su optuženi i pozatvarani u Americi Udbaši, (jasno Udba je izvršila čin, ali preko koga i kako), laži da su kriminalci, laži da su sve prije nego čisti hrvatski rodoljubi, nije ništa drugo nego činjenica da oni koji tako misle, pišu, govore i prepričavaju nisu ništa doli bijednici vlastitog duha potrebni Beogradu za blagoslov TREĆE (misli se Jugoslavije, mo.) u kojoj treba biološki dokončati ono što je preostalo u ove DVIJE. (Autor K.G.B. za sigurno nije povezan s Staljinovom tajnom policijom KGB, jer nebi zalazio u srž hrvatskog problema koji je u ta vremena vladao u hrvatskoj političkoj emigraciji. Kada se danas sjetim kako je u to vrijeme bilo, mogu samo našem dragom Bogu zahvaliti da smo ostali živi. Prilažem poveznicu koje sadržaj je iz “Oslobođenja”: Jugoslavenski teroristi iz rešetaka.  

    Narode moj, nema se više vremena za filozofiranje, niti za svrstavanje. Pamet u glavu, razumjevanje u djelo i svi najprije sami u sebi, pa onda u obitelji, te onda u društvu otklonimo ono što nam smeta biti čovjekom. Otklonimo ono što nam iza leđa neprijatelji pripremaju, a preko naših plaćenika i izvršavaju. Ne dopustimo da drugi za nas misli i planira što je za nas najbolje, jer svaki od nas sam za sebe zna šta je za nas najbolje. Budimo iskreni sami sebi, time smo i drugome. Sklonimo se gdje smetamo šutljivoj većini, (ja bih to nazvao: “Brigo moja pređi na drugoga”, mo. Otporaš.) a ne tamo gdje bi htjeli plaćenici-izdajice. Podržimo tamo gdje se radi onako kako odgovara sadašnjem vremenu i zahtjevima domovinske potrebe. Ignorirajmo tamo gdje se plaćenički izaziva. Volimo majku koja nam je dala život, a ne onu koja se novcem kupuje. Razumom nadvladajmo sve one koji duha nemaju.

    UM CARUJE mudra je izreka, a još je mudrija: LJUTU TRAVU NA LJUTU RANU!

                                                                                                                                              K.G.B.