RAZMIŠLJANJA NA PUTU DO SLOBODE, piše Ante Ljubas Mili Boban iz zatvora, New York 14prosinca 1981

R A Z M I Š L J A N J A    N A    P U T U    D O    S L O B O D E

BORBA ZA SLOBODU HRVATSKOG NARODA, piše Ante Ljubas Mili Bobanu iz zatvora, New York 14 prosinca 1981.

       Slika: SVEOPĆA AKCIJA HRVATICA I HRVATA SA SVRHOM OSLOBOĐENJA HRVATSKIH POLITIČKIH ZATVORENIKA U     S    A    D

Donosim jedno pismo kojeg mi je pisao Ante Ljubas iz zatvora dok je bio u New Yorku 14 prosinca 1981. godine. Stavio sam ovu sliku Zvonka Bušića i Ante Ljubasa zato što su oni na naslovnoj strani ovog oglasa što su Hrvati grada Clevelanda organizirali kao humanitarnu  Božićnu Akciju 1992. godine za prikupljanje potpisa za oslobođenje hrvatskih zatvorenika koji su se još tada nalazili u američkim zatvorima, a to su: Zvonko Bušić, Ante Ljubas, Ranko Primorac, Ivan čale, Vinko Logarušić, Franjo Ivić i Milan Bagarić. To je bila jedna anketa preko koje se je moglo vidjeti jedinstvo Hrvata. Bio je uspjeh iznad svih očekivanja. Mile Boban, Otporaš.

  RAZMIŠLJANJA NA PUTU DO SLOBODE – piše Ante Ljubas iz zatvora 14. 12. 1981.

          B O R B A   Z A   S L O B O D N U   H R V A T S K U   D R Ž A V U

(“Dragi Mile,

Tebi i tvojoj obitelji veseo i radostan Božić i pobjedonosnu Novu Godinu želi ti tvoj prijatelj Ante Ljubas, piše mi Ante Ljubas iz njujorškog zatvora 1981. godine. On je ovo pismo poslao na “FOND ZA OBRANU HRVATSKE”, P.O.BOX (za Mile Boban) 6203 San Mateo, California, 94403. Za mjesec dana, 25 lipnja 1982., 25 lipnja 2017. god., navršava se 35 godina od uhićenja desetorice (10) Hrvata, članova i visokih dužnostnika organizacije HNO. Kada Ante Ljubas u svojoj božićnoj čestitki čestita “…Božić i pobjedonosnu Novu Godinu…”, što on tim misli reći na proces desetorici Hrvata koji počima 15 veljače 1982. u New York-u, i koji će biti pobjedonosan. Od deset optuženih Hrvata četvorica (4) su bila oslobođena od svih optižbih i svih krivičnih točaka, dok šestorica (6) su pronađena krivima za neke točke optužnice, među njima i optuženi Ante Ljubas. Evo šta mi Ante Ljubas iz zatvora piše: Otporaš.)

RAZMIŠLJANJA NA PUTU DO SLOBODE = Borba za Slobodnu Hrvatsku Državu

Slobodnu hrvatsku državu, ostvarit ćemo samo onda kada mi sami budemo slobodni i plemeniti. Plemenit čovjek wastage i postage kroz žrtvu i odvažnost, kroz jasno razlikovanje što dugujemo sebi a što hrvatskome narodu.

Slobodan hrvatski borac može ostati vjeran sebi i svojim idealima, cijeneći i izgrađujući svoje ideale. Tko cijeni i poštuje svoje, poštivat će i tuđe i neće ograničavati i zabranjivati drugome da bude slobodan. Slobodan čovjek zna posumnjati u druge a to dolazi iz nesigurnosti u sebe. Često se zna dogoditi da neodgovrni ljudi za svoje vlastite gluposti optužuju druge, ne priznajući da su sami krivi za gluposti koje čine.

Vrijeme je da shvatimo da nije mjerilo slobode u jednom društvu, ili sloboda istomišljenika, već sloboda onih koji misle drugačije nego mi. Mislim da ideal hrvatskog borca treba biti i cilj da svaki hrvatski čovjek bude slobodan bez razlike na vjeru ili ideologiju. Ovakvo uvjerenje nam svjedoči i Voltaire kad kaže: “…ja se sa vama ne slažem, ali bih dao posljednju kap svoje krvi za pravo, da svoje mišpljenje slobodno iznesete…”. Kada budemo ostvarili takav stab da nas ne uznemiruje suprotno mišljenje nekog Hrvata, tad ćemo moći u Hrvatskij Državi izgraditi human i slobodno društvo za dobro svakog Hrvata i za opće ljudsko društvo.

Hrvatski borac koji jedino i samo vjeruje u pobjedu hrvartskg naroda, on postaje svom narodu životna snaga, snaga da se nada tamo gdje se drugi predate sudbini, snaga da kroši pobjedi i upravo onda kada izgleda da sve iđe na loše, snaga da ski podnesemo udarce, snaga koja nikada budućnost ne predate protivniku. Hrvatski borac uvijek ima snage da započinje nove ideje, da nadahnjuje nove generacije, da napaja genije i svece pobjedničkim duhom. On se opire svakom nasilju, krutosti i zatvorenosti. Njegov je životni stav posao životnog stvaralaštva, njegov glavni cilj je sloboda Hrvatskog Naroda. Sloboda Hrvatskog Naroda ga nadahnjuje i okreće prema budućnosti. Zahvaljujući njoj on osvaja (hrvatski borac, mo. Otporaš.) nepoznate prostore, stvara novu i sretniju Hrvatsku Budućnost.

Hrvatski borac se ne boji napora, niti žrtve, jer on iskreno ljubi svoj narod, a gdje je ljubav, tu svaki strah nestaje. On vjeruje u ljubav, radi i živi za ljubav i tako pobjeđuje sve tegobe koje se pojave, i on ih rješava vedrim pogledom u budućnost.

Takvog hrvatskog borca susrećemo u raznim ulogama kroz život. Nekada ga vidim u pjesniku ili sanjaru, nekada u znastveniku, govorniku i revolucionaru koji nas nadahnjuju za nove ideje. On uvijek ostaje ne slomljiv prema hrvatskoj državotvornoj ideji. Ne postoji sola koja će ga skrenuti s postavljenog cilia. Njega nitko i nikada ne zbunjuje, jer svaku situaciju pretvara u pobjedu. (Eto, čitajući ovo pismo hrvatskog emigranta iz njujorškog zatvora Ante Ljubasa, bolje ćemo razumjeti ljubav, uporosnost, borbenost, čeličnost i žilavost onih Hrvata koji su svoju ljubav za Hrvatsku svjedočili iz američkih i drugih zemalja zatvora. Mo. Otporaš.)

On nikada ne ruši nego stvara novo, bolje i sretnije Hrvatsko sutra. Širi nova obzorja uvijek i na svakom mjestu. Nosilac je hrvatske pobunjeničke vatre koji hrabro nosi kroz sve oluje i poteškoće i koja se nikada neće ugasiti samo zato što je on bez straha i hrabro sve nosi zato što vjeruje u Boga, što vjeruje u Hrvatsku Slobodu. U svom slobodnom duhu on prezire vlast i bogatstvo. (Kad smo kod toga, tj. “bogatstva” o kojem hrvatski revolucionar Ante Ljubas piše, potrebno je spomenuti da su mnogi hrvatski emigrantski revolucionaraci izginuli za ciljeve “Slobodne Hrvatske”, a mnogi od njih koji su ostali na životu a (po)neki od njih i danas živi su i samo životarili bez ikakvog “novčanog bogatstva” o kojem ovdje Ante Ljubas govori. To su sudbine svakog revolucionarca, ne samo hrvatskog. Mo. Otporaš.)

On jedino želi biti slug Božji i slug svome narodu, a to mu nikakva zemaljska sila ne može (od)uzeti. Uvijek i na svakom mjestu, bori se za bolje sutra. On nikada ne vlada, nikada ne zapovjeda, jer se ne može iznevjeriti Duhu Slobode! Protivnik je strata, sumnje i očaja jer su to najveći neprijatelji svakog ljudskog bića. Zato ih treba otkloniti još u začetku i pretvoriti ih u razumijevanje, povjerenje i ljuba.

On zna da tamo gdje se ukloni zid sumnje i nepovjerenje, kuša se radost povjerenja i potpunije slobode. Povjerenje je najljepši dar kojeg smo od Boga dobili. Zato gdje nam je moguće jačajmo duh povjerenja.

Hrvatski borac se mora boriti za što veće povjerenje među Hrvatima. Jer obi koji čvrsto vjeruju u Hrvatsku Slobodu, obi je već sada vide. Njegova je ljubav Hrvat, njegovo traženje je Sloboda Hrvatskog Naroda u Slobodnoj Hrvatskoj Državi!

ŽIVIO HRVATSKI NAROD!
ŽIVJELA HRVATSKA DRŽAVA!
Ante Ljubas.

(Eto, sada znamo, poslije punih 34 godine kako je hrvatski politički emigrant Ante Ljubas tada mislio, tada dok je bio u američkom zatvoru. Da li naš hrvatski emigranstki revolucionar Ante Ljubas tako danas misli, samo nam on može na ovo pitanje odgovoriti. Svi smo mi danas izloženi izmjenama naših bivših nastupa i razmišljanja, ali jedno uvijek ostaje isto: ljubav za Hrvatskom. Ja bih još na to nadodao da se skoro svakom hrvatskom emigrantskom revolucionarcu koji je prošao kroz zatvore zapadnih zemalja, Hrvatska zaljepila za tabane, tako, kuda god je koračao ostavljao je tragove hrvatstva. U ta vremena ili odrazu tih vremena, sve članice međunarodne organizacije UN su bile protiv hrvatske borbe a bili su za očuvanje Jugoslavije. Zato i dandans mnogi Hrvati još ne mogu razumjeti one Hrvate koji su, opravdano ili ne, dospijeli u zatvore zapadnih zemalja iz koji su svjedočili svoju ljubav za Hrvatsku. Jedan od njih je i pisac ovih redaka. Mile Boban, Otporaš.)