Avatar

Pričao mi je jedan poznanik i dobar državotvorni Hrvat koji je radio kao građevinarac u saveznoj državi Californiji. Negdje, ljeta 1978. godine on je radio na kući i bio je na krovu. Poslovođa ga zove i kaže da ga netko traži. Taj državotvorni Hrvat je sašao s krova, vido je dvojicu jako lijpo odjevena i u kravatama čovjeka. Ovaj Hrvat pomisli da su to prodavači kuća, nekretnina, kad oni se predstave kao tajna služba federalnih vlasti Amerike FBI. Pokazali su svoje papire, badževe kojima su se ponosili kao i Milan Bandić što se je ponosio titinim badžom na svojem revere, skaznice i ozboljnim tonom tom državotvornom Hrvatu rekoše da imaju sa njim obaviti jedan ozbiljan razgovor. (To sam bio ja Mile Boban, Otporaš. To je bilo u Vacaville-u, blizu glavnog grada Kalifornije Sacramenta, kada sam tu gradio 96 stanova. Mo. mile Boban.) 

Da bi se taj “ozbiljni” razgovor nesmetano obavio, pozvali su tog Hrvata u Restaurant za ručak. Tu u tom Restaurant su se smjestili u jednu posebnu sobu tako da su bili samo ona trojica. Odmah jedan od njih započe svoj razgovor time da je odmah naglasio dotičnom Hrvatu da su oni vlast i da predstavljaju vlast te ako taj Hrvat bude išta lagao i izbjegavao istinu govoriti, da ga po zakonu i u ime zakona mogu odmah uhapsiti. Dotični je, kako mi je pričao, pristao na razgovor iako je odmah bio siguran da se oko svake istine može zaobilaziti.

Prvo što su učinili je to da su tom Hrvatu pokazali jedan papir standardne veličine i kopiju slike Mire Barešića. Dotični Hrvat je vrlo dobro i osobno poznavao Miru Barešića. Oni mu pod nos donesu taj papir i sliku Mire Barešića s vrlo ozbiljnim pitanjem. Prvo (1) pitanje je bilo: DA LI JA ZNAM TKO JE TONI ŠARIĆ? Negirajući glavom taj Hrvat je rekao da nikada u životu nije poznavao niti vidio niti znao niti čuo za Toni Šarića. Drugo (2) pitanje je bilo: DA LI SAM GA IKADA VIDIO? U mislima tog Hrvata pitanje je bilo da li je on ikada vidio Toni Šarić. Taj Hrvat je i na to pitanje niječno odgovorio. Treće (3) pitanje je bilo: DA LI STE IKADA VIDJELI OVU SLIKU. Odmah je taj državotvorni Hrvat negirajući glavom rekao da nikada u životu nije vidio tu sliku.

Konobarica je donijela njima trojici naručeni ručak. Svak je jeo svoje a razgovor se je produljio preko dva sata o Miri Barešiću. Oni, profesionalni službenici američke narodne sigurnosti tog Hrvata uvjeravaju da je Toni Šarić uistini Miro Barešić koji je vrlo opasan, te ako išta o njemu saznadnem, da im odmah javim, što je taj državotvorni Hrvat potvrdno odgovorio državotvornim Amerikancima, a u sebi misleći: AKO STE VI DRŽAVOTVORNI AMERIKANCI, IMA I NAS HRVATA DRŽAVOTVORNIH HRVATA.

I što je najzanimljivije iz ove priče tog Hrvata je to, da su za Mirom Barešićem tragale mnoge međunarodne sigurnosne službe, a on uz pomoć državotvornih Hrvata vrcao se amo-tamo kao ispod kapi kiše dok konačno nije stigao u Paragvaj. To se je postiglo tako da je taj državotvorni Hrvat otišao na benzinsku pumpu, sa javne govornice nazvao nekoga, sada pokojnoga MM (Mile Markić, mo. Mile Boban, Otporaš.) i sa njim se dogovorio šta se sve plete i gdje on može primiti 25 krpa (tj. tisuća dolara koje smo nabrzinu, bez velike galame skupili i poslali gdje je trebalo…, mo. Mile Boban, Otporaš.) da se Mira i Ivana Vuičevića prebaci na sigurno mjesto. Zahvaljujući tim 25 krpa dva državotvorna Hrvata su se tog puta spasila, Miro Barešić i Ivan Vuičević.