RATNI HUŠKAČI, VOLOVSKA KOLA I VREMENSKI ZID, (I) i (2) dio, piše dr. Tomislav Dragun

Prilažem sliku hrvatskih velikana od prvog hrvatskog Karlja Tomislava do prvog hrvatskog velikana Poglavnika dra. Ante Pavelića. Trebalo bi sada nadodati u PLEJADU hrvatskih velikana i dra. Tomislava Draguna. Otporaš.
——— Forwarded message ———
Šalje: Tomislav Dragun <tomislav.dragun@gmail.com>
image.pngDate: uto, 23. velj 2021. u 12:00
Subject: RATNI HUŠKAČI, VOLOVSKA KOLA I VREMENSKI ZID (1. dio)
To: Ante Baraba <babuljcity@gmail.com>, Ante Nazor <ante.nazor@centardomovinskograta.hr>, Anđelko Kaćunko <crodonangelo@gmail.com>, Zrinka Dragun <zrinka.dragun@gmail.com>, Annie Boban <froate@hotmail.com>, dk babic <dkbabic@gmail.com>, jelena vitezica <jelena.vitezica@gmail.com>

RATNI HUŠKAČI, VOLOVSKA KOLA I VREMENSKI ZID (1)

Ratni huškači: Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, bezidejna bića, željni krvi, rado se vraćaju u prošlost, ne bi li tamo našli nekakvu inspiraciju.

Kreću s onim što imaju: s volovskim kolima.

Tako Aleksandar Vučić uspijeva stići do 1942. Ne može dalje, volovi lipsali. A i onako se ne može dalje, tu je vremenski zid, početak: “Dara iz Jasenovca”.

Zoran Milanović ima Rudonju, pa uspijeva vremenski zid pomaknuti za još jednu godinu. U 1941. pronalazi bunovnog ustašu, koji bunca: “Za Dom Spremni!”

Gotovo?

Nije gotovo.

Mi imamo elektromotornu vuču, pa vozimo i dalje.

 

* * *

 

 


SELO MOGORIĆ, OPĆINA MEDAK, SREZ GOSPIĆ, BANOVINA HRVATSKA – 8. FEBRUARA 1940.

Banskoj Vlasti u Zagrebu, Odjeljku za državnu zaštitu, javlja 11. februara 1940. komandant pukovnik Josipović:

Letak “SRBI NA OKUP”

u selu Mogoriću,

pronađen izveštava.

Komandir žandarmeriske stanice Gornja Ploča sa Pov. Br. 102 od 10. februara 1940 godine dostavio je sledeći izveštaj:

8. februara 1940 godine seljak Djaković Mane, iz Mogorića, općine Medak, srez Gospić, Banovine Hrvatske, predao je na ovoj stanici jedan letak pod naslovom “Srbi na okup!” potpisan sa “Odbor Srba Krajišnika“, sa izjavom da je ovaj letak dobio od seljaka Radakovića Samojla iz istog sela, koji da je isti navodno našao u selu Metku.

Letak je štampan u nepoznatoj štampariji – u ćirilici.

U pomenutom letku kritikuje se sporazum Cvetković-Maček, rad Ministra finansija g. Juraja Šuteja, njegov dolazak u jedan Beogradski lokal u kome je dao uhapsiti po žandarima neke omladince, što su pjevali “Oj, Srbijo mila mati“, zatim navadja kako se može to desiti u sred Beograda u današnje vrijeme, kad se takova pjesma pjevala i za vrijeme Austrije u Beču i Budimpešti. Kritikuje progon Srba u Hrvatskoj, napade na sokolske domove te mnoga ubistva, zatim je ispjevana pjesma na postupak Ministra g. Šuteja “Ne čačkaj u obaraču“.

Potom završava sa detaljima na putu kroz Liku g. Bana Dr. Šubašića, kritikuje što je tobože položio venac Senjskim žrtvama u Gospiću u mrkoj noći i u Rakovici na Kvaternikov spomenik i pitaju u letku g. Bana, zašto nije položio venac na spomenik prolazeći kroz Udbinu Kralju Mučeniku kao svome ratnom drugu.

Nakon toga pominje i Srgjana Budisavljevića i Samostalce i kritikuje njihov sporazum, napominje konferenciju pretsednika vlade u Ogulinu, kako je bilo jednodušno ogorčenje protivu današnjeg sporazuma   Cvetković – Maček od 26 augusta 1939 godine, te završava sa potpisom “Odbor Srba Krajišnika“.

Vodjenim izvidjajem do sada se nije moglo utvrditi rasturača ovog letka, te se u ovom pravcu i dalje vodi istraga.

Letak je sa izveštajem predan sreskom načelstvu u Gospiću, na daljnji zakonski postupak.

Prednje se dostavlja s molbom na znanje.”

Primljeno:

Banska Vlast Banovine Hrvatske

Broj 8237, dne 13. II. 1940.


———- Forwarded message ———
Šalje: Revizija Ustava <revizijaustavarh@gmail.com>
Date: uto, 23. velj 2021. u 13:43
Subject: RATNI HUŠKAČI, VOLOVSKA KOLA I VREMENSKI ZID, 2. dio
To: <zlovrencic@nsk.hr>

RATNI HUŠKAČI, VOLOVSKA KOLA I VREMENSKI ZID (2)

ŽELJKA LOVRENČIĆ U (HRVATSKOJ) NACIONALNOJ I SVEUČILIŠNOJ KNJIŽNICI U ZAGREBU

Ili Nina Obuljen Koržinek, ili Radovan Fuchs, ili Zlata Hrvoj-Šiper, ili Ivan Klešić, ili Đuro Sessa, ili Miroslav Šeparović, ili … (zašto ne?) Gordan Jandroković

Dr. sc. Željka Lovrenčić radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Bavi se (koliko je meni poznato) dostignućima Hrvata u Južnoj Americi. Osobno ju ne poznajem.

Trebao sam neke informacije o Hrvatima u Argentini. Nisam ih od nje dobio. Drugih kontakata, kamo i sporova, s njom nisam imao.

Ovih dana Ivan Valek (s razlogom, poslije Vučićeve ofanziva zvane “Dara iz Vukovara”) aktualizirao je pitanje t.zv. “žrtava srbske nejači” u Jasenovcu. Pridružio sam se raspravi, više usput, nego li s nekim ciljem.

Iznenada, javila mi se Željka Lovrenčić i zatražila obustavu mojih poruka. Ponovila je to danas kad sam počeo govoriti o izvorištu “27. jula”.

Očito, ova tema smeta Željki Lovrenčić, možda zbog nje ne može spavati.

U pravu je.

Ali,

Moje pitanje: Može li netko raditi u hrvatskoj nacionalnoj instituciji (osim ako je Akademik u Hrvatskoj Akademiji Znanosti i Umjetnosti, te je navikao piti “bistru vodu s izvora” poznatog kao Hrvatski Državni Proračun), a ne zanimati se za patnje, rane i boli Hrvatskog Naroda?

Moj odgovor: Ne može!

Moja preporuka: Neka Željka Lovrenčić osnuje svoje trgovačko društvo (kao, na primjer, JA), neka radi što je volja, ali i neka se skine s (hrvatskih) državnih jasala.

Moj zaključak: Vratite nam poreznu desetinu protiv koje se je borio (naivni) Matija Gubec.

Moj zavjet: Kupit ću sliku Željke Lovrenčić, uokviriti je i darovati Miloradu Pupovcu (pardon: Hrvoju Klasiću, djeluje hrvatskije).