RASNI ZAKONI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ SU TEMELJ ZA VELIKO ŠTUDIRANJE I PROUČAVANJE

Državljanin je državni pripadnik arijskog porijetla, koji je svojim držanjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno služiti hrvatskom narodu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

Točka 3.

Državljanin je nosilac političkih prava prema odredbama zakona.

Točka 4.

Ministarstvo unutarnjih poslova izdati će naredbe potrebne za provedbu i nadopunu ove zakonske odredbe.

Točka 5.

Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941.

Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem
ZAKONSKU ODREDBU O RASNOJ PRIPADNOSTI

Točka 1.

Arijskog porijetla je osoba, koja potječe od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potječu od potomaka te zajednice izvan Europe.
U koliko za stanovite službe ne postoje druge odredbe, arijsko se porijetlo dokazuje krsnim (rodnim) i vjenčanim listom predaka prvog i drugog koljena (roditelja te djedova i baka). Kod pripadnika islamske vjerske zajednice, koji ne mogu pridonijeti navedene isprave, potrebno je pismeno posvjedočenje dvojice vjerodostojnih svjedoka, koji su poznavali njihove predke, da među njima nema osoba nearijskog porijetla.
U dvojbenim slučajevima donosi odluku ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog rasnopolitičkog povjerenstva.

Točka 2.

Osobe, koje pored arijskih predaka imaju jednog predka drugog koljena Židova ili drugog europskog nearijca po rasi izjednačuju se obzirom na sticanje državljanstva s osobama arijskog porijetla.
Osobe sa dva predka drugog koljena Židova po rasi također mogu biti obzirom na državljanstvo izjednačene s osobama arijskog porijetla, u koliko to u točki 3. nije drugačije određeno.

Točka 3.

1. Kao Židovi u smislu ove zakonske odredbe vrijede:
2. Osobe, koje potječu barem od troje predaka drugog koljena (djedova i baka), koji su Židovi po rasi. Djedovi i bake vrijede kao Židovi, ako su mojsijeve vjere ili su se u toj vjeri rodili.
3. Osobe, koje imaju dva predka drugog koljena, koji su Židovi po rasi, i to u ovim slučajevima:

a) ako su bile 10. travnja 1941. pripadnici mojsijeve vjere ili ako su kasnije na tu vjeru prešli;
b) ako imaju bračnog druga, koji vrijedi kao Židov u smislu 1.;
c) ako su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe sklopili brak s osobom, koja ima dvoje ili više predaka drugog koljena Židova po rasi, i potomci iz takvog braka;
d) ako su nezakonita djeca sa Židovom u smislu 1., a rode se poslije 31. siječnja 1942.;
e) ako ministarstvo za unutarnje poslove na obrazloženi prijedlog rasnopolitičkog povjerenstva odluči, da vrijede kao Židovi.

3. Osobe, rođene izvan teritorija Nezavisne Države Hrvatske od roditelja, koji ne potječu iz Nezavisne Države Hrvatske ako su bile 10. travnja 1941. mojsijeve vjere ili imaju najmanje dvoje predaka dugog koljena Židova po rasi, ili vrijede kao Židovi u smislu zakona zemlje, iz koje potječu.
4. osobe, koje su poslije stupanja na snagu ove zakonske odredbe sklopile obilaženjem zakonske odredbe o zaštiti arijske krvi brak, koji je zabranjen i njihovi potomci.
5. Osobe, koja su nezakonita djeca Židovki u smislu 1.

Točka 4.

Kao Ciganin u smislu ove zakonske odredbe vrijedi osoba, koja potječe od dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi.

Točka 5.

Kod ministarstva unutarnjih poslova osniva se rasnopolitičko povjerenstvo, koje donaša mnijenja i prijedloge u svim dvojbenim slučajevima rasne pripadnosti.
Konačno rješenje o dvojbenim slučajevima rasne pripadnosti donaša ministarstvo unutarnjih poslova.
Propise o ustrojstvu i djelokrugu rada toga povjerenstva izdat če ministarstvo unutarnjih poslova posebnom naredbom.

Točka 6.

Osobama, koje su se prije 10. travnja 1941. iskazale zaslužnima za Hrvatski narod, napose za njegovo oslobođenje, kao i njihovim bračnim drugovima, s kojima su sklopile brak prije stupanja na snagu ove zakonske odredbe i potomcima iz takvog braka, u koliko bi se na te osobe mogla odnositi ova naredba, može poglavar države izvan propisa ove naredbe priznati sva prava, koja pripadaju osobama arijskog podrijetla.

Točka 7.

Provedba ove naredbe povjerava se ministru unutarnjih poslova.

Točka 8.

Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama. U Zagrebu, 30. travnja 1941.

Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

* Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941. 

Na prijedlog ministra unutarnjih poslova propisujem i proglašujem
ZAKONSKU ODREDBU O ZAŠTITI ARIJSKE KRVI I ČASTI HRVATSKOG NARODA

Točka 1.

Brak Židova i inih osoba, koje nisu arijskog porijetla s osobama arijskog porijetla, je zabranjen. Isto tako je zabranjen brak osobe, koja pored arijskih predaka ima jednog predka drugog koljena po rasi Židova ili drugog europskog nearijca s osobom, koja je po rasi jednakog porijetla.
Koje osobe vrijede kao Židovi ili nearijci određuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.

Točka 2.

Posebna dozvola za sklapanje braka potrebna je u slijedećim slučajevima:
1. za brak osobe sa dva predka drugog koljena Židova po rasi s osobom, koja imade jednog predka drugog koljena europskog nearijca po rasi, ili s osobom, koja je arijskog porijetla;
2. za brak osobe, koja imade medu predcima pripadnike drugih neeuropskih rasa s osobama isto takvog porijetla, ili s osobom, koja imade jednog ili dva predka drugog koljena Židova po rasi ili jednog predka drugog koljena Ciganina po rasi, ili s osobom arijskog porijetla;
3. za brak između državljana i državnih pripadnika, ukoliko nije po točki 1. zabranjen.
Dozvolu za takav brak izdaje ministarstvo unutarnjih poslova po saslušanju rasnopolitičkog povjerenstva.

Točka 3.

Izvanbračno spolno općenje Židova ili ine osobe, koja nije arijske krvi, sa ženskom osobom arijskog porijetla je zabranjeno.
Muška nearijska osoba, koja se ogriješi protiv ove zabrane počinja zločin oskvrnuća rase, te se kažnjava sa zatvorom ili tamnicom U naročito teškim slučajevima, napose ako se radi o silovanju nevine djevojke, može se izreći smrtna kazna.

Točka 4.

Židovi ili ine osobe, koje nisu arijskog porijetla, ne smiju zaposliti u kućanstvu ženske osobe arijskog porijetla ispod 45 godina starosti.
Nearijcima i državnim pripadnicima je zabranjeno izvješanje hrvatske državne i narodne zastave i isticanje hrvatskih narodnih boja i emblema.
Sve promjene židovskih prezimena koje su izvršene poslije 1. prosinca 1918. stavljaju se izvan krijeposti, te se imaju zamijeniti sa prvotnim prezimenima.

Točka 5.

Tko je Židov određuje zakonska odredba o rasnoj pripadnosti.

Točka 6.

Ministar za unutarnje poslove izdati će naredbe o provedbi ove zakonske odredbe.

Točka 7.

Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u Narodnim novinama.
U Zagrebu, 30. travnja 1941.

Poglavnik: Dr. Ante Pavelić, v. r.

* Narodne novine, br. 16 od 30. travnja 1941. 

TUMAČENJE RASNIH ZAKONSKIH ODREDBI

Zagreb, 2. svibnja

Narodna država osniva se na dosljednom provađanju principa narodnosti. Narod je skup ljudi sa zajedničkom tradicijom, zajedničkim duhovnim dobrima i voljom za zajedničkim promicanjem tih dobara. Kod narodnosti igraju uz ekonomske, političke i ine komponente bitnu ulogu duševni momenti. Duhovnost imade svoj izvor u psihi pojedinaca, koja je uvelike izraz njegovih nasljednih duševnih svojstava. Rasa je skup ljudi, koji se podudaraju u bitnim nasljednim svojstvima. Duhovna bit naroda je dakle uglavnom funkcija njegove rasne građe. Na izgrađivanju samoniklih, kulturnih dobara naroda mogu uspješno surađivati samo pripadnici rasne zajednice, koji sačinjavaju narod. Samo oni mogu biti punopravni državljani narodne države, a ne one osobe, skupine i narodi, koje su po rasi tuđe narodnosti drukčije karakterne i duševne strukture. Rasno tuđi elementi ne smiju se uplitati u pitanja upravljanja naroda i promicanja narodne kulture, jer če djelovati razorno i skretati život narodnim pravcem, narodno stranim i protivnim njegovoj tradiciji i duhovnosti. Zato narod, koji želi očuvati svoj narodni individualitet, ne može dati osobama, tuđima po rasi, ista ona prava, koja daje osobama, koje su jednake porijeklom i rasnom strukturom. Arijskom narodu može se asimilirati samo pripadnik drugog arijskog naroda, jer mu je po rasi i duhovnosti istovjetan.

U hrvatskom narodu žive kao manjine dvije rasne zajednice, koje se po svoim rasnim komponentama bitno razlikuju od hrvatskoga naroda. Jedna na socijalno visokom stupnju — Židovi, a druga na niskom socijalno stupnju — Cigani. Kada govorimo o Židovima, onda ne mislimo na pripadnike mojsijeve vjere, nego na pripadnike židovske rasne zajednice, jer vjera ne sačinjava bit židovske zajednice, nego njena rasna struktura i biološka baština iz daleke prošlosti.

Volja za samoodržanjem nalaže svakoj narodnoj državi, da raščisti i točno odredi odnose sa tuđim rasnim zajednicama, pogotovo sa onima, koje su u neznatnim, vremenskim razmacima kao gosti i prolaznici u mnogom pogledu sudbonosno i negativno utjecali na sudbinu naroda. Rasni zakoni zapravo su samo u Njemačkoj dosljedno biološki osnovani. U rasnom zakonodavstvu ostalih država vjerska pripadnost igra bitnu ulogu, što naravno ne može dovesti do zadovoljavajućeg riješenja rasnog pitanja. Da Madžarska, Slovačka i Rumunjska imaju velike poteškoće s riješavanjem rasnog problema, razumljivo je, jer Židovi sačinjavaju veliki postotak pučanstva. U Madžarskoj na pr. imade 6 posto (Budimpešta 23 posto!) Židova mojsijevaca, a uz to još sigurno 2 posto Židova kršćana i 4 posto mješanaca.

Država Hrvatska se nalazi u istom povoljnom položaju kao i Njemačka, jer ima relativno malen postotak nearijskih elemenata. Prema statistici od god. 1921., koja omogućuje najjasniji uvid, jer je provedena prema teritorijalnoj podjeli prije svjetskoga rata, bilo je:

U Hrvatskoj, Slavoniji i Međimurju 2.739,593 stanovnika, od toga mojsijeve vjere 20.338. U Bosni i Hercegovini 1.889.929 stanovnika, od toga mojsijeve vjere 12.028. U Dalmatinskoj Hrvatskoj 621.429 stanovnika, od toga mojsijeve vjere 322. Ukupno 5.250.941 stanovnika, od toga mojsijeve vjere 32.688 stanovnika, što u postotcima iznosi 0,62 posto Židova mojsijeve vjere, uz valjda nekih 0,2 posto Židova kršćana i mješanaca. To su joj manji postotci, nego u Njemačkoj prije god. 1935. (0,8 posto Židova mojsijeve vjere).

Time, što značenje rase dolazi do izražaja u zakonu o državljanstvu, fiksirano je jedam-put zauvijek, da je Nezavisna Država Hrvatska nacionalna država i da samo Arijci imaju pravo, da u njoj zauzimaju odgovorne položaje i da ravnaju njezinom sudbinom.

Često se govori o rasizmu kao nauci koja je protivna shvaćanju katoličke vjere i kao takva u suprotnosti s jednim od temelja hrvatske duhovne kulture. Rasizam je shvaćanje, daje stanovita rasa uzdignuta iznad svih ostalih rasa, od nje manje vrijednih, i da je kao takva od sudbine pozvana, da vlada nad svima drugim rasama. Ovakovo shvaćanje nema temelja u biološkim činjenicama. Biološka nauka uopće ne diferencira po vrijednotama, nego samo konstatira postojeće činjenice. Svako biće je za okolinu i uvjete, pod kojima živi, što bolje prilagođeno, a tako i svaka ljudska rasa za svoje životne uvjete što bolje prilagođena i sama po sebi jednako vrijedna, kao svaka druga.

Postoji na pr. nordijski rasizam, koji nordijsku rasu uzdiže i prikazuje kao jedino pozvanu, da vlada svijetom. Ali o tom nordijskom rasizmu nema u njemačkim rasnim zakonima ni truna. Ti zakon idu samo za time, da spriječe, da jedna njemačkom narodu tuđa rasna manjina djeluje na narod destruktivno i da svojata za sebe vodstvo u kulturi i privredi.
Pravi rasizam je razvije samo kod Židova. Njihove vjerske knjige, koje su ujedno i temelj njihovog nacionalnog života, označuju Židove kao od Boga izabrani narod, kojemu će biti podvrgnuti svi ostali narodi.

Posljedica takvog životnog naziranja je omalovažavanje i uzdizanje iznad drugih rasa i njihovo iskorišćavanje.

Nitko neće poricati, da je Židov Mendelssohn bio veliki glazbenik, da su Židovi Ehrlich, Willstadter, Wassermann bili veliki učenjaci, svatko će odati priznanje vještini Heineove lirike, diviti se vojničkom geniju Japanca Kurokija i cijeniti zasluge velikog bakteriologa Japanca Kitosato-a, ginekologa Ogina ili biologa Tojame. Ali zato što cijenimo spomenute japanske duhove ili se divimo brzom razvitku japanskog naroda, ne ćemo dozvoliti, da veliki dio liječnika i odvjetnika bude kod nas Japanaca i da japanski privrednici omalovažavajući hrvatski narod eksploatiraju njegova ekonomska dobra i utječu na njegovu duhovnu kulturu.

Rasne zakone ne diktira rasističko omalovažavanje i prezir drugih tuđih naroda, nego samo volja našega naroda, da bude i na kulturnom i na privrednom polju vraćen sam sebi i da se prema svojoj duhovnosti dalje razvija i usavršava. Zakonske rasne odredbe samo su izraz težnje, da Država Hrvatska, njena sudbina, duhovna i gospodarska kultura bude upravljena u duhu narodnom i na isključivu dobrobit Hrvatskog naroda.

OPASKE POJEDINIM ZAKONSKIM TOČKAMA

1. ZAKONSKA ODREDBA O DRŽAVLJANSTVU

Ova zakonska odredba je priređena prema njemačkoj zakonskoj odredbi. Njemački zakon govori o “deutsches oder artverwandtes Blut”, a talijanski zakon o “razza italiana”. “Hrvatska ili srodna krv” lako bi se krivo shvatilo. “Krv” u hrvatskom jeziku ne znači “porijetlo” baš u tolikoj mjeri kao u njemačkom. “Krv” u smislu “porijetlo” je mataforički izraz, jer krv u biološkom smislu nema baš nikakve veze s nasljeđivanjem. Specialna hrvatska rasa ne postoji, jer su Hrvati, kao uopće svi europski narodi, mješavina nordijske, dinarske, alpske, baltijske i mediteranske rase s malim primjesama drugih rasa. Najbolji izraz je dakle arijsko porijetlo. Arijska rasa bi također bilo krivo, kako to proizlazi iz definicije u čl. 1. zakonske odredbe.

2. ZAKONSKA ODREDBA O RASNOJ PRIPADNOSTI

Ova zakonska odredba sadrži definicije, kojima će se služiti sve specijalne naredbe, koje če se po potrebi izdavati.

Točka 1. sadrži definiciju arijskog porijetla. O tome što je “deutsches oder artverwan-dtes Blut” kaže komentar njemačkog zakona: “Artverwandt sind in der Hauptsache die An-gehorigen der europaschen Volker ausser Juden und Zigeunern, auch soweit sie sich reinrassisch ausserhalb Europas erhaltem haben”. Govoriti o europskoj rasnoj zajednici još je razumljivije. Europska rasna zajednica jasno označuje skup onih rasa, koje se već vjekovima u Europi medu sobom miješaju: nordijske, dinarske, alpske, baltijske i mediterane. Židovi, a tako i Cigani, sačinjavaju svaki za sebe drugačije rasne zajednice. Kod Židova prevladava orijentalna i prednjeazijska rasa s primjesama mongolske i crnačke rase, ali Židovi imaju kojih 20% primjese europske rasne zajednice. Cigani su smjesa indidne i iranske rase s paleonegridnim elementima, s orijentalnim i mnogolidnim primjesama i opet sa kojih 20% rasnih elemenata europske rasne zajednice. Židovi su radi svoje vjerske i rasne isključivosti, a Cigani radi svoga socijalnog položaja ostali izvan europske zajednice, jer su se vjekovima samo među sobom ženili.

Krstni list se ne traži radi vjerskog momenta. Krstni list je najsigurniji kriterij, da su djedovi i bake predci drugog koljena bili pripadnici arijske rasne zajednice, jer se u doba naših djedova Židovi gotovo uopće nisu miješali sa Arijcima. Bolje bi bilo tražiti i krstne listove predaka trećeg koljena, ali je to kod nas praktički teško provedivo, jer često nema upisa u krstnim knjgama iz onoga doba ili su krstne knjige iščeznule.

Točka 3. Ova definicija Židova nije stroga, jer dopušta, da netko, tko je polužidov, još vrijedi kao Arijac. Jednaku definiciju imadu i njemački i talijanski zakon. Slovački i madžarski zakon previše uzimaju obzira na vjersku pripadnost. Zakonska odredba govori o mojsi-jevoj, a ne o židovskoj krvi, jer se hoće naglasiti, da Židov znači pripadnika židovske rasne zajednice bez obzira na vjeru. Značenje vjerskog momenta kao kriterija za rasnu pripadnost leži u činjenici, da u doba naših djedova uopće nije bilo Arijca mojsijeve vjere, a i danas ćemo ih vrlo rijetko naći.

Točka 3, 2) Polužidov može više naginjati arijskoj ili židovskoj ćudi, kod njega se mogu više ispoljavati arijske ili židovske osebine. Ako je mojsijeve vjere, pokazuje, da ga više privlači židovstvo, a tako isto, ako je oženio Židovku. Kao Arijac može vrijediti samo onaj polužidov, koji više naginje arijskoj zajednici. Ako polužidov i poslije stupanja na snagu ove naredbe sklopi brak s polužidovkom, pogotovo jasno dokumentira, da u njemu dominiraju židovski rasni elementi. Naredba je blaga, jer polužidovu vjenčanom s polužidovkom prije stupanja na snagu ove naredbe, dopušta, da ga se prizna Arijcem.

Točka 3, 3) ima smisao, da se Nezavisna Država Hrvatska riješi stranih polužidova odnosno doseljenja židovskih mješanaca, koji su u drugoj zemlji smatrani Židovima, ali se nadaju, da bi mogli biti kod nas priznati Arijcima.

Točka 3, 4) je sankcija za one, koji bi pokušali mimoići naredbu o zabrani braka između Židova i Arijca. Njemačka zakonska odredba proglašuje takav obilaznim putem (u “demokratskom” inozemstvu i si.) sklopljeni brak ništatnim. To je u Njemačkoj, gdje postoji civilni brak, moguće, dok nama nije moguće proglasiti ništetnim brak sklopljen u crkvi između Židova katolika i katoličke Arijke. Ova sankcija ima da spriječi obilaženje zabrane rasno mješovitog braka.

Točka 3,5) Kod vanbračne djece teško je ustanoviti pravog oca, koji je kod Židovske vjerojatno Židov. Uz to su vanbračna djeca upućena gotovo isključivo na odgoj majke i njene rodbine, koja utječe na dijete u smislu židovske duhovnosti. Sličnu odredbu ima i talijanski zakon.

Točka 4. Ciganska rasna obilježja ističu se kod mješanaca više nego židovska kod židovskih mješanaca. Osim toga se sa Ciganima uglavnom miješaju Arijci, koji su kriminalni tipovi. Zato je na mjestu, da već poluciganin vrijedi kao Ciganin, da se tako što više eliminiraju kriminalna nagnuća.

Točka 5. Biti će dvojbenih pitanja u pogledu rase, jer stanoviti broj ljudi neće moći pribaviti potrebne dokumente. Imade slučajeva ilegitimne djece Židova, makar u dokumentima figurira arijski otac ili obrnuto. Biti će i slučajeva nezakonite djece, gdje je otac nepoznat. U takvim slučajevima može jedino antropološka pretraga, proučavanje karakternih i duhovnih kvaliteta i nagnuća, preslušavanje svjedoka, koji raspolažu s podacima o roditeljima i djedovima dotičnika i.t.d. dovesti to stalnog zaključka. Takvo povjerenstvo bi nadalje imao proučavati i predlagati naredbe, koje se tiču rasnog pitanja i davati mnijenja u svim pitanjima zakonodavstva, koje zasjecaju u rasnu biologiju.

Točka 6. Sličnu odredbu sadrži “Ersto Verordnung zum Reichsbiirgergesetz vom 14. November 1935.” i to u čl. 7. “Der Fuhrer und Reichskanzler kann Befreiungen von den Vorschriften des Ausfiihrungverordnungen erteilen”.
Mogućnost, da se osobu sa jačim primjesama židovske krvi ili dapače čistog Židova — u najiznimnijim slučajevima prizna Arijcem, je i biološki opravdana, jer su Židovi rasna zajednica, koja sadrži 22% primjesa arijska rasne zajednice. Kod križanja rasa i daljeg rasplođivanja križanaca dolazi do svih mogućih kombinacija nasljednih faktora. Te kombinacije nasljednih faktora unutar rasne zajednice može najbolje predočiti slijedeći primjer: ako 20 hiljada bijelih i 80 hiljada crvenih kuglica u jednoj posudi sasvim ispremiješamo i onda bez biranja vadimo po 48 kuglica (čovjek imade u svojim stanicama 48 kromosoma, t. j. onih tjelešaca, koja su nosioci nasljednih svojstva) pa tako vadimo recima 1000 **** po 48 kuglica i svaku od ovih 1000 grupa kuglica smjestimo pred sebe na veliki stol, onda ćemo većinom naći po 40 crvenih i 8 bijelih kuglica u izvađenim grupama, ali će biti i grupa sa još više crvenih i manje bijelih kuglica i obratno. Moguće je dapače, da je-damput izvučemo samo 48 bijelih kuglica. Ako crvene kuglice reprezentiraju izvaneuropsku, a bijele arijsku primjesu židovske rasne zajednice, onda te grupe od 48 kuglica pokazuju podjelu tih osebina kod pojedinaca unutar židovske zajednice.

Ako se stanoviti Židov ili polužidov godinama žrtvovao, trpio oskudicu u domovini ili u progonstvu i stavljao svoj život na kocku za jednu uzvišenu ideju umjesto da udobno živi i da stiče materijalna dobra, onda je prošao najbojli eksperimenat, koji dokazuje, da posjeduje moralna svojstva, koja odlikuju arijsku zajednicu, daje dakle onakav pojedinac, u kojem su se u većoj količinu udružili arijski nasljedni faktori primješani židovskoj rasnoj zajednici. Takav pojedinac odgovara grupi od 48 kuglica, koje su posebnim sticajem bioloških okolnosti u velikoj većini bijele. On je u biološkom smislu bar toliki Arijac, kao i onaj pojedinac, koji pored tri arijska djeda imade jednog djeda Židova i koji po ovoj zakonskoj odredbi vrijedi kao punopravni Arijac.Ne radi se dakle o pojedincu sa većim ili manjim nearijskim primjesama, koji je radio za oslobođenje Hrvatskog naroda, nego o konstataciji, da je dotični pojedinac dokazao da posjeduje pretežno arijska svojstva i da po većini svojih kromosoma (nosilaca nasljednih faktora) nalikuje čovjeku arijskog porijetla.

3. ZAKONSKA ODREDBA O ZAŠTITI ARIJSKE KRVI I ČASTI HRVATSKOG NARODA

Konačni cilj svake arijske nacionalne države mora biti, da se riješi nearijskih elemenata, napose Židova, koji stalno nastoje, da dođu do uplivnih položaja i da na narod utječu svojim političkim i moralnim nazorima i da ga materijalno iskorištavaju.Da se taj cilj postigne potrebno je onemogućiti biološku vezu između Arijca i nearijca.

Tome cilju u prvom redu služi zabrana mješovitih brakova. Istiskivanje i čišćenje onih nea-rijskih elemenata, koji su već biološki pomiješani s Hrvatskim narodom, može se postići jedinom metodom takozvanog “Verdrangungszuchta”, to jest tako, da se mješanac stalno križa sa čistom rasom, a tako i njegovi potomci, njegovi unuci i.t.d. i to tako dugo, dok tuđi rasni faktori nisu u takoj maloj količini zastupani u pojedincima, da uopće više ozbiljno ne dolaze do izražaja. Židovske nasljedne faktore u Hrvatskom narodu treba dakle sukcesivno križanjem tako raspršiti, da praktički ništa više od njih ne ostane.

Točka 1. Zabraniti se mora svaki brak, iz kojeg bi izašli potomci s istim postotkom nearijske krvi, kao što ga imaju roditelji. Tročetvrtinski Židovi vrijede kao Židovi i kao takvi ne dolaze u obzir. Polužidovi, ako sklope brak s polužidovima, vrijede po točki 3. zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti kao Židovi, pa kao takovi također ne dolaze u obzir. Ostaju dakle brakovi između jednočetvrtinskih Židova, jer bi njihova djeca imala 2 židovska pradjeda t.j. opet 1/4 židovske krvi. Takav brak se dakle mora zabraniti, kako to predviđa čl. 1.

Točka 2. osobama, koje imaju 1/2 židovske krvi ili se među njihovim predcima nalaze Cigani, Crnci, Malajci, Kinezi i.t.d., treba brak s Arijcima što više otešćati, a ako već hoće sklopiti brak, treba da ga vlast kontrolira. No njima je omogućen brak i bez kontrole državne vlasti, jer se polužidovi mogu bez daljnjega ženiti sa Židovkama ili polužidovkama, samo što onda vrijede kao Židovi, kako to određuje Zakonska odredba o rasnoj pripadnosti u čl. 3. pa se time eliminiraju iz Hrvatskoga naroda.

Točka 3. Izvanbračno spolno općenje moglo bi biti stalan izvor priliva nearijskih elemenata Hrvatskom narodu pa bi se tako barem djelomice osujetio koristan efekat propisa o zabrani mješovitih brakova. Da to ne bude moguće, mora se izvanbračno spolno općenje Nearijca s Arijevkama najstrože zabraniti, a onoga, koji se ogriješi strogo kazniti. Provedbena naredba još će točnije precizirati te kazne, napose za slučaj, da se takav zločin ponovi. S biološkog gledišta je takvo izvanbračno spolno općenje zločin, jer se u slučaju začeća Hrvatski narod za sve buduće generacije optereti s tuđim rasnim elementima.

Točka 4. spriječava mogućnost, da Nearijci zloupotrijebe žensko kućansko osoblje u svrhu vanbračnih spolnih veza i eventualnih vanbračnih začeća, koja kod ženskog osoblja iznad 45 godina jedva dolaze u obzir.
Točka 5. Isto tako je protivno časti Hrvatskog naroda, ako se narodni simboli i narodna prezimena upotrebljavaju u svrhu prikrivanja tuđeg rasnog porijetla, pa se zato ovom zakonskom naredbom svi takvi pokušaji zabranjuju.

* Hrvatski narod, Zagreb, broj 80., 3. svibnja 1941.

ZAŠTITA ARIJSKE KRVI I ČASTI HRVATSKOGA NARODA

osigurana je nadopunom kaznenoga zakonika po kojoj se strogo kažnjava sklapanje brakova osoba koje nijesu arijskog podrijetla U »Narodnim Novinama« je proglašena Zakonska odredba o nadopuni kaznenog zakonika od 27. siječnja 1929., koja glasi:

§ 1.
Kazneni zakonik od 27. siječnja 1929. dopunjuje se u slijedećem:
1. Iza § 291. dodaje se novi § 291a.,koji glasi:

§ 291a.
Osobe, državljani odnosno pripadnici Nezavisne Države Hrvatske, koji sklope ženidbu protivno propisu točke 1. zakonske odredbe o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda od 30. travnja 1941. broj XLTV-67-Z. p. 1941., proglašene u 81. broju »Narodnih Novina« od 30. travnja 1941., kao i osobe, koje sklope ženidbu bez posebne dozvole, propisane toč. 2. spomenute zakonske odredbe, kaznit će se strogim zatvorom od najmanje šest mjeseci i gubitkom državljanstva i državnog pripadništva.

2. Iza § 399. dodaje se novi § 899a., koji glasi:

§ 899a.
Državni službenik, pred kojim osobe, navedene u § 291a., sklope ženidbu, kaznit će se strogim zatvorom od najmanje šest mjeseci i gubitkom službe.

§ 2.
Ova zakonska odredba stupa na snagu danom proglašenja u »Narodnim Novinama«.

U Zagrebu, 23. listopada 1941.
Broj: CCCLXV-1847-Z-1941.