RADNICI ZAGREBAČKE ČISTOĆE: PRIMJER ZAJEDNIŠTVA
Slike za upit pjesnik ivica jurjević sa zrimanje
U našem malom narodu ima malo bisera, ali ih ima.
Ovih dana su to radnici Čistoće.
Kao jedan, rame uz rame stoje po kiši i traže svoja prava, i dobiće i više od traženog.
Kad bi takvi bili djelatnici u drugim sektorima, bilo bi malo pravde na ovoj crnoj zemlji.
Kad ćemo su ustati protiv velikih plaća ministara, menadžera i ostalih parazita.
Kad ćemo se ustati protiv IT sktora, koji putem tehničkih igrica, uzimaju zadnji sviježi novac od naše male države.
Dosta je toga šepurenja.
Kad bi se komunisti ustali iz groba, da vide koje su to razlike u primanjima, oduzeli bi ponovo život.
Tu su oni bili male bebe, prema današnjoj tehnokraciji.
Moramo maštati o danu, kad moramo podignuti ustanak za pravo radnika, i postizanje zemaljske uravnoteženosti.
Zašto će tamo neki podzemljar, da uporabim riječ kardinala Kuharića, imati primanje deset puta više od brata iz susjedstva.
Pa ne školuju se ljudi da imaju velike plaće, već da služe narodu za opće dobro, i to svatko po svojijm talentima.
Spinoza je tvrdio da se mi rađamo da krize dostojno podnosimo, a ne da zarađujemo.
Ponavljamo komunisti su tu imali mjeru, ali su izgubili kontrolu nad slobodom.
Gušili su slobodu, i Sartrovski ljude obmanjivali od metafizike, od ontologije, od bitka, da ne govorimo o suzbijanju prave Vjere u Spasitelja.
Danas takvih nema, na greškama se naučili.
Pustimo ideologije, današnji čovjek mora imati mjeru u svemu.
Resurse i Božje plodove moramo ravnomijerno trošiti, a da ne govorimo o rasporedbi dobara.
Zato su zlatni primjer radnici zagrebačke Čistoće, uspravni su, od nikoga ne traže ništa, već mole sve druge da im njhova prava ne uzimaju.
Uzimajući njihov kruh, drugi sebi peku pogače.
E, TO NEBU IŠLO!
Ivica Jurjević