RADI ČEGA JE NASTAO USTAŠKI POKRET 5. DIO
Nastavljamo s kronološkim opisom velikosrbskih zločina nad hrvatskim narodom u periou između 1918. i 1941. Zločinima koji su bili glavni uzrok za osnutak Ustaškog pokreta.
Ako netko misli kako je ovo neka davna prošlost koju treba zaboraviti, ljuto se vara, jer, ovo su zločini koji nikad ne zastarjevaju, monstruozni zločini koji se nikad ne smiju zaboraviti. Iako su počinjeni prije skoro 100 godina oni ne samo da nisu nimalo različiti od onih koji su, radi iste ideologije, počinjeni tijekom 2. svj. rata, te tijekom 45 godina srbokomunističke vladavine po njegovom završetku i ,također, tijekom ovoga Osloboditeljskog rata sve do završetka Operacije Oluja 1995.
Ovo je dio naše krvave poviesti koja nikad neće zastarjeti, koja se nikad ne smije zaboraviti, koju bi svaki Hrvat i Hrvatica trebali znati.
Jer, kako reče poznati poviestničar prof. Thomas Johnston, – Ako nisi znao povijest nisi znao ništa. Bio si list koji nije znao da je jednom bio dio jednoga stabla.
- siječnja 1925. = Dr Milovan Žanić opet zatvoren.
Policija u Varaždinu pokušava spriječiti HRSS da lokalnom sudu preda popis kandidata za izbore i napada stranačke vođe, dra Uršića i druge.
U Delnicama uhićen i zatvoren pekar Nikola Šeparović iz Vele Luke. Obtužen je da je vrijeđao beogradski režim.
- veljače 1925. = U Lukavcu žandari premlaćuju 4 seljaka. Dva od njih su teško ozlijeđena.
- veljače 1925. = Dan izbora. Policija, žandari i vojska diljem Hrvatske, Bosne i
Hercegovine uključeni u zastrašivanje nesrbskih glasača.
Mnogi članovi lokalnih izbornih odbora napadnuti i uhićeni. Brojni sukobi između birača i žandara u kojima je puno osoba ozlijeđeno i nekoliko ubijeno.
U sukobu između glasača i žandara u Velikom Trgovišću jedan seljak ubijen, a dva žandara ranjena. Idući dan 20 seljaka uhićeno i, poslije dugog mučenja i batinanja, 11 ih pušteno, a 9 zadržano u zatvoru i kasnije osuđeno.
U Stajnici (Lika) žandari pucaju i ubijaju 4 seljaka, (uključivši i jednu 80 godišnju staricu) puno seljaka je ranjeno. Gradonačelnik Sušaka suspendiran ( bez plaće ) jer nije glasao za Srbsku radikalnu stranku. U Stražnjevcu kod Varaždina žandari vežu i gone u zatvor 10 seljaka zato što su izvjesili zastavu na kojij je pisalo “Vjera u Boga i Seljačka Sloga” i zato što su spriječili žandare koji su htjeli uhititi odbornike HRSS-a. Zadržani su u zatvoru i , poslije dugog batinanja, osuđeni na 4 mjeseca zatvora. Diljem Hrvatske, Hercegovine i Bosne policija, vojska i žandari zabranjuju članstvu i pristašama HRSS-a slaviti pobjedu na izborima.
- veljače 1925. = U Osijeku opet zabranjene novine “Hrvatski list”.
- veljače 1925. = U Osijeku zabranjene novine “Hrvatski glas”.
- ožujka 1925. = U beogradskoj skupštini fizički napadnut dr Albert Bazala vodeći intelektualac i hrvatski narodni zastupnik od strane srbskih poslanika.
- svibnja 1925. = Sušak/ Rijeka – Zabranjen dnevnik “Novi list”.
- srpnja 1925. = Stjepan Radić pušten iz zatvora. On i njegova stranka
pristaju raditi s vladom u Beogradu. Od tada iz imena njegove stranke HRSS odstranjen je pridjev ‘Republikanska’ i ona postaje HSS.
Svibanj 1926. = U srijemskoj Mitrovici pokušan atentat na Stjepana Radića.
Siječanj 1927. = Na otoku Krku zabranjeno izlaganje hrvatske zastave.
Učitelj i drugi državni službenici podvrgnuti specijalnim pritiscima jer su se uskoro ( 23. siječnja ) održavali lokalni izbori. U Varaždinu uklonjeni gradonačelnik i sva gradska uprava, a upava je stavljena pod kontrolu jednog žandara. Na otoku Korčuli svi kandidati HSS-a uhićeni i zatvoreni. U Bačkoj i Baranji kandidati i suporteri HSS-a pod silnim pritiskom da odbace vjernost toj stranci.
23.siječnja 1927. = Dan lokalnih izbora u Zagrebu. Policija batina i raztjerava oko 2.000 članova HSS-a koji su čekali kako bi pozdravili Radića pred njegovom kućom, velik broj osoba ozlijeđen.
- lipnja 1928. = Za vrieme zasjedanja u srbijanskoj “Skupštini” u Beogradu Aleksandrov krvnik, crnogorski posrbica Puniša Račić puca u hrvatske zastupnike i ranjava dra Ivana Pernara, ubija Pavla Radića i dra Đuru Basaričeka, a smrtno ranjava Stjepana Radića.
- – 22. lipnja 1928. = Masovne demonstracije diljem Hrvatske. UZagrebu žandari otvaraju vatru na demonstrante, 5 osoba ubijeno i više od 50 ranjeno U mukama od zadobivenih rana Radić živi dva i pol mjeseca. Umire 8. kolovoza1928. Nu iako je poslije svih uhićenja, zatvaranja i proganjanja koje je sam pretrpio i on išao u Beograd, prije nego je izdahnuo sa smrtne postelje upućuje svojim nasljednicima onu poznatu oporuku : “Nikad više u Beograd”.
Svima je poznato da su se njegovi nasljednici na čelu s Vladkom Mačekom na to ne samo oglušili, nego su pohrlili u Beograd da bi tamo u – leglu hijena – nastavili raznim doskošicama i uobičajenom retorikom o “hrvatskim pravicama”. Ni sva poniženja, batinanja, progoni, pljačke, ranjavanja umorstva, ni odnarođavanje i otvoreno nijekanje postojanja Hrvata kao naroda nisu spriječili Radićeve nasljednike Vladka Mačeka, Juru Krnjevića, Juru Šuteja, Ivana Šubašića, Branka Pešelja i mnoge druge da s krvnikom i zatornikom svoga naroda vode dijalog o demokraciji i pravednosti, a neki od njih rado primaju fotelje koje im je ponudio isti onaj tiranin koji je nad njihovim narodom izvršio monstruozne zločine..
A kako je Radić i mogao očekivati da se netko drži njegove oporuke kad je na zahtjev iz Beograda 3 godine ranije ‘modificirao’ ime svoje stranke kako bi izašao iz zatvora i, poslije svega što je njegov narod i on sam pretrpio, otišao u Beograd nastaviti verbalna prepucavanja s čoporima divljaka koji nikad nisu razumjeli ništa drugo osim nasilja, hajduka, lopova i kradljivaca kojima su demokratski procesi bili, i ostali, oprečnost i anatema svih njihovih izopačenih svetinja. Nitko iz Radićeve stranke nije imao kuraži ustati i osvetiti smrt svoga vođe. Ta ‘dužnost’ pasti će na nekoga drugog.
4.prosinca 1928. = U Zagrebu demonstracije studenata. Žandari pucaju na demonstrante – nekoliko mrvih i velik broj ranjenih.
6.siječnja 1929. = Aleksandar Karađorđević preuzima svu vlast u svoje ruke, razpusta parlament, suspendira konstituciju i zabranjuje sve političke stranke ( sve osim onih srbskih, naravno. m. op. ) i mijenja naziv njegove države iz “Kraljevina SHS” u “Kraljevina Jugoslavija”.
Sutra dan, 7. siječnja 1929., u Zagrebu dr Ante Pavelić osniva pokret za oslobođenje Hrvatske “UHRO” ( Ustaša – Hrvatska Revolucionarna Organizacija ) koji se temelji na percepciji da se – ‘ljuta rana liječi ljutom travom i da više vriedi jedna mala bomba bačena u gnijezdo ubojica i jedan mali naboj izpaljen u srce tiranina i njegovih sluga u Hrvatskoj, nego stotine tisuća velikih memoranduma, peticija i demonstracija. Poslije osnutka dr Pavelić i neki drugi vodeći ljudi Pokreta: Gustav Perčec, dr Branimir Jelić i dr., odlaze u emigraciju gdje uzpostavljaju veze s vođama organizacije makedonskih Bugara VMRO ( Vatrešna makedonska revolucionarnata organizacija ) na čelu s Ivanom “Vančom” Mihailovim i s albanskim nacionalistima, drom Jusufom Luzayem i drugim.
Teror nad hrvatskim narodom se nastavlja punim tempom, ali Kara-tiranin je zabrinut jer je od ustaša dobio poruku da su mu dani odbrojeni. Poruku koja je kako reče jedan pjesnik glasila :
Kud god kreneš zatrti su puti.
Nema druge, moraš mrijeti Aco kruti !
Nastavak u idućoj emisiji – Zaslužene kazne “kraljevim novinarima”, Velebitski ustanak i Marseljski atentat.
Za Dom Spremni ! Zvonimir Došen
Hrvatski Inf. Radio Program u Torontu, nedjelja 22. srpnja 2012.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.