Putinova agresija na Ukrajinu, nema opravdanja! Ovo je poraz čovječanstva! Piše Lili Benčik.
Laži i obmane?
Što o tome misle Hrvati?
Iz komentara na FB, kao najbrojnijoj društvenoj mreži, vidi se na koji način Hrvati razmišljaju i doživljavaju invaziju ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina na Ukrajinu kao suverenu državu.
Najveći dio, njih 90% osuđuje agresiju, ubijanje i razaranje. Smatra da svaki narod ima pravo u svojoj državi odlučivati o svojoj sudbini.
Začuđujuće je kako jedan, ipak manji dio Hrvata, koji se deklariraju kao domoljubi, u kontekstu da smo mi Hrvati bili žrtve velikosrpske agresije, nalaze opravdanje u širini raznih geopolitičkih zbivanja. Zanimljivo je na koje se sve teorije pozivaju da bi opravdali putinovu agresiju na Ukrajinu.
Začuđuje i nedostatak suosjećanja za žrtve, a sami smo bili žrtve agresije u daleko nepovoljnijem položaju od Ukrajine, razoružani, bez vlastite države i vojske.
Veliko je razumijevanje za „ugroženost“ Rusije i sigurnost njenih granica, uz odobravanje Putinu, ali nema razumijevanja za stradavanje i ubijanje nedužnih civila.
Naprosto je nepojmljivo da Hrvati koji su prošli brutalnu velikosrpsku agresiju prije samo 30 godina, podržavaju ili nalaze bilo kakvo opravdanje za isto tako barbarsku putinovu agresiju na Ukrajinu. Osobito me pogodilo mlako suosjećanje sa patnjama djece, na koje sam kao majka i baka izrazito osjetljiva. Za sliku uplakane ukrajinske djevojčice puno je manje zanimanje, nego za Putina.
1.Pravo naroda na samoopredjeljenje i samoodlučivanje
Za rat i agresiju koju je Putin započeo rano ujutro 24.veljače 2022.godine na drugu suverenu državu u današnje vrijeme nema opravdanja.
Time se ruši teško izboreno pravo svakog naroda da sam odlučuje o svojoj sudbini, pravo na samoopredjeljenje, pravo na svoju državu i pravo na samostalno odlučivanje o svojoj sudbini.
Niz je različitih opravdanja, od objašnjavanja geopolitičke situacije, povijesnih prava Rusije, do krivice NATO, politike SAD, politike EU, Masona, Hazara, da bi neki zaključili kako se Ukrajina ipak trebala pokoriti Putinu i njegovim teritorijalnim apetitima da bi izbjegla rat.
Za Putina Ukrajinci ne postoje kao narod, oni su Rusi
Bit svega je u ruskoj hegemoniji, u Putinovu negiranju Ukrajinaca kao naroda, te samim time i prisvajanje ukrajinskog teritorija, jer po Putinu Ukrajinci su Rusi i teritorij Ukrajine je automatski ruski teritorij.
A evo i zašto? Ukrajina je zemlja sa puno prirodnog bogatstva: urana, titana, mangana, žive, željezne rudače, ugljena, plina i naravno ogromnih poljoprivrednih površina. Ukrajina je prva na svijetu po izvozu suncokreta i suncokretova ulja, kukuruza, krumpira, pšenice, raži, sira, može prehraniti 600 milijuna ljudi.
Za uzeti takvo bogatstvo strah od NATO je odlično pokriće.
Znači zakon sile! Zakon jačega! To je u današnjem stupnju razvoja civilizacije nedopustivo. Ljudska prava i svijest o pojedincu, čovjeku ne podrazumijeva više roba, slugu pokornog jačemu! Toga mora svatko biti svjestan! Ni jedna sila nije dovijeka, ali oholost, vlast, snaga i moć koju vlast donosi, pomute zdravo rasuđivanje! Putin je nemilosrdno krenuo u zločin, zločin protiv čovječnosti i tu nestaju sva opravdanja!
1.1.Povijest rusko-ukrajinskih odnosa
Postoji sličnost sa hrvatsko-srpskim odnosom kroz povijest. Sličnost u dominaciji, negiranju posebnog identiteta i jezika, kao i postojanja kao naroda koju Rusi nameću Ukrajincima, kao što Srbi nameći Hrvatima.
Mnogo su u toj dominaciji Rusi zla nanijeli Ukrajincima, kao što su Srbi Hrvatima, premda i Rusi i Srbi prijetvorno tvrde da su oni žrtve!
Rusi i Ukrajinci dva su različita naroda, dvije kulture i dva slična, ali u biti različita jezika, kao kod Hrvata i Srba.
1.2.Ukrajinski narod
https://hr.wikipedia.org/wiki/
U 17. stoljeću su veći dijelovi današnje Ukrajine postali dio ruskog carstva. Ruska carska administracija u koloniziranoj Ukrajini sustavno je gušila svaki oblik ukrajinske kulture i ukrajinskog jezika. Valujevim cirkularom 1863. godine, zabranjen je ukrajinski jezik, knjige na ukrajinskom jeziku nisu se smjele tiskati i prodavati, a ukrajinska sveučilišta, škole i kazališta trajno su zatvorena. Čak su brojni državnički dokumenti iz Ukrajine prevedeni s ukrajinskog na ruski jezik, kao i veliki broj knjiga različitog sadržaja.
Ta metoda zatiranja jednog naroda preko zabrane njegova jezika, Hrvatima je dobro poznata, kako u vrijeme Austro-ugarske monarhije, tako i u vrijeme Mussolinijeve vladavine u Istri. U Istri su Talijani čak i davno umrlima mijenjali prezimena na nadgrobnim spomenicima. Ni mrtvi nisu smjeli biti Hrvati!
Godine 1876. Emskim ukazom cara Aleksandra II. zabranjen je uvoz bilo kakve literature na ukrajinskom jeziku i uopće korištenje ukrajinskog jezika u svim društvenim sredinama. Provodila se uhodana, brza i prisilna rusifikacija ukrajinskog stanovništva popraćena raseljavanjem Ukrajinaca i naseljavanjem Rusa, događaji koji su bitno mijenjali etnički sastav ukrajinskog društva.
Ukrajinski pisci i intelektualci poput Tarasa Ševčenka, Pantelejmona Kuliša, Marka Vovčuka i Vladimira Antonoviča bili su nadahnuti duhom narodnog preporoda koji je zahvatio narode pod jarmom velikih europskih carevina (kao i Hrvate) i bili su odlučni u svojoj namjeri oživljavanja starog i zasebnog ukrajinskog jezika, kulture, tradicije i državnosti. Rusko Carstvo nametnulo je stroge zakone protiv samog spomena ukrajinskog jezika i kulture, zabranjujući njegovo korištenje u bilo kakvoj djelatnosti Mnogi ruski pisci, skladatelji, slikari i arhitekti 19. stoljeća bili su porijeklom Ukrajinci. Najpoznatiji je Nikolaj Vasiljevič Gogolj, jedan od najvećih pisaca ruske književnosti. Ukrajina je ostala u sastavu carske Rusije sve do njenog raspada u veljači 1917. godine.
Razdoblje između 1917. i 1920.godine u kojem su raspad doživjela dva moćna carstva Rusko i Austro-Ugarsko, otvorilo je priliku za osamostaljenje ukrajinske države. Godine 1918. proglašena je Ukrajinska Narodna Republika. Već 1921. godine, stvorena je Ukrajinska Sovjetska Socijalistička Republika pod vlašću ukrajinskih i ruskih boljševika. Ukrajina je postala federalnom jedinicom Sovjetskog Saveza. Ukrajina, a posebice Ukrajinci su i dalje u rusko-sovjetskom režimu bili na udaru ruske hegemonije.
Od ukupnog broja ratnih i poslijeratnih žrtava u Sovjetskom Savezu, Ukrajinci su činili najmanje 40 posto. Usporedbom službenih popisa stanovništva iz 1941. i 1945. godine, broj stanovnika smanjen s 41,9 na 27,4 milijuna., 14.5 milijuna Ukrajinaca manje.
1.2.Holodomor ili gladomor
Kušnja za Holodomor stvorila je provaliju između Ukrajine i Rusije , koja nikada nije premoštena. Unatoč naivnosti i neumjerenosti današnjeg ukrajinskog nacionalizma, ne može se kriviti one koji misle i govore da, da nije bila dio SSSR-a, Ukrajina ne bi znala uništavajuće iskustvo poput istrebljenja izgladnjivanjem milijuna. miroljubivih i vrijednih poljoprivrednika
https://hr.maisonjardin.net/
Kad je Staljin došao na vlast u SSSR-u, u Sovjetskoj Ukrajini je pod njegovim režimom bilo još gore. 1930. godine su staljinisti započeli deportirati i na silu utjeravati seljake u kolhoze. Posebno je stravično bilo izgladnjivanje stanovnika umjetno izazvanom glađu 1932. i 1933. godine, kad se je oduzimanjem uroda poljodjelcima temeljem nerealno postavljenih proizvodnih kvota i još nasilnijim otimanjem i kažnjavanju seljaka koji su skrivali urod i hranu da bi uopće preživjeli dovelo stanovnike Ukrajine do masovnog umiranja od gladi. Taj događaj danas je poznat pod imenom Holodomor ili Gladomor. Sovjetski je režim tim izgladnjivanjem 1932. i 1933. godine pobio nekoliko milijuna nevinih stanovnika Ukrajine. Temeljitost progona i uništavanja Ukrajinaca išla je toliko u dubinu da su rusko-sovjetske vlasti sustavno ubijale ukrajinsku inteligenciju i svećenstvo radi zaustavljanja i uništavanja razvitka Ukrajine unutar SSSR-a. Ovaj je zločin desetljećima bio prikrivan. Tek 1988.godine prepoznat je kao genocid.
Bio je to gigantski i nečuveni zločin koji se morao sakriti pod svaku cijenu. Staljin i sovjetska država učinili su sve da ga sakriju. Šutnja je trajala dugo, sve do Gorbačova , jer se čak i Hruščov među Staljinovim zločinima ograničio na prokazivanje čišćenja unutar Komunističke partije. Da se znalo da su sovjetski seljaci ostali gladni, mit o SSSR-u bi se jadno srušio
Rušenjem Berlinskog zida 1989.godine i padom komunizma raspale su se Jugoslavija i SSSR. U raspadu Jugoslavije Srbija je vidjela priliku za stvaranje Velike Srbije, a Hrvatska za svoju samostalnost. Rezultat je poznat: Hrvatska se uspjela osamostaliti i uz velike žrtve koju je izazvala velikosrpska agresija, postati članica UN, EU i NATO.
25. prosinca 1991. čelnik Sovjetskog Saveza Mihail Gorbačov je u direktnom TV prijenosu objavio svoju ostavku. Nakon izlaska iz Kremlja uklonjena je sovjetska zastava sa srpom i čekićem, a podignuta je ruska trobojnica čime je simbolično obilježen kraj SSSR-a. Rusija je izgubila kontrolu nad 14 bivših republika kojima je do tada dominirala.
Raspadom SSSR-a Ukrajina se počela približavati Europi, a Rusija je stalno sprečava i zadržava pod svojim patronatom.
U srpnju 2021. Putin je objavio esej pod imenom „O povijesnom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca“ u kojem je još jednom potvrdio svoj stav da su Rusi i Ukrajinci “jedan narod”. Zamislite, ukrajinci su Rusi, samo to oni ne znaju, jer im je“ ispran mozak“
To je tipičan stav svakog osvajača sa teritorijalnim pretenzijama, kojemu poništavanjem jednog naroda služi samo kao opravdanje za osvajanje njegova teritorija.
U tom svom približavanju zapadnoj civilizaciji uz pomoć tadašnjeg američkog predsjednika George Busha, 2008.godine, Ukrajina je pokušala ući u program za prijem u NATO. Ruski premijer Putin tada se žestoko usprotivio i poručio da Rusija nije spremna u potpunosti prihvatiti neovisnost Ukrajine.
Kako nije uspjela ući u NATO, Ukrajina se pokušala povezati sa Zapadom i uz pomoć Sporazuma o približavanju Europskoj uniji. U ljeto 2013.godine, samo nekoliko mjeseci prije potpisivanja tog dokumenta, Moskva je izvršila ogroman ekonomski pritisak na Kijev i blokirala je uvoz robe iz Ukrajine. Ni taj pokušaj približavanja EU nije uspio, zbog ruskog namještanja izbora predsjednika Janukovića, koji je zbog velikih prosvjeda pobjegao u Rusiju.
1,4.Narančasta revolucija
Narančastom revolucijom naziva se niz prosvjeda i političkih događaja u Ukrajini koji su se odvijali od kraja listopada 2014.godine do siječnja 2015.godine. Uslijedili su nakon drugoga glasačkog kruga za izbor novoga predsjednika, kad su ustanovljene nepravilnosti prilikom brojanja glasačkih listića. Žarište Narančaste revolucije bila je ukrajinska prijestolnica, Kijev, u koji su se svakodnevno slijevale tisuće demonstranata, držeći stranu oporbenom proeuropskom kandidatu Viktoru Juščenku.
Putinove pristaše tvrde da je Narančastu revoluciju organizirala CIA i to potkrepljuju dokazima da Amerikanci u svojoj potrazi za naftom, nakon što su rasturili Arapski svijet, intervencijama u Iraku, Egiptu, Siriji, Tunisu, Libiji, to čine i u Istočnoj Europi, zemljama koje su izašle iz Varšavskog pakta i osamostalile se od SSSR-a.
Činjenica je da je Jeljcin raspustio 19. kolovoza 1991.godine, komunističku partiju SSSR-a, i da je Mihail Gorbačov raspustio Varšavski pakt kao relikt hladnoga rata, i praktično završio Hladni rat u vjeri i nadi u mirniju budućnost svijeta.
Međutim nije ga htio raspustiti bez ugovora i garancija Georgea Busha i NATO-a, nego su u Budimpešti 1994.godine potpisani i sporazumi o tome da se NATO neće širiti na područje bivših država Varšavskog pakta i da se neće približavati ruskim granicama.
Ukrajina koja je po tom sporazumom ostala bez nuklearnog naoružanja, i bez garancija o nepromjenjivosti granica, željela se osigurati ulaskom u EU i NATO, ali je time kršila sporazum sa Ruskom federacijom o nepribližavanju NATO-a ruskim granicama.
Ukrajinski demonstranti preplavili su kijevski Trg nezavisnosti, Majdan, sakupilo ih se oko pola milijuna ispred sjedišta Verhovne Rade. Podignuto je šatorsko naselje na Majdanu i blokirana je glavna kijevska prometnica. Svijet je promatrao ta napeta zbivanja, pitajući se hoće li izbiti građanski rat između Juščenkovih pristaša na zapadu zemlje i istočne polovice zemlje, gdje žive ukrajinski Rusi. Prosvjednici okruženi kordonima specijalaca pružali su samo pasivan otpor, a mnogi su nosili simbole Juščenkove kampanje: narančaste zastave i vrpce.
Januković je pobjegao u Rusiju, a ni izbor Jušćenka nije se pokazao kao dobar. Novi je predsjednik smijenio Juliju Timošenko, vrlo popularnu premijerku, i njezin kabinet. Tada je uslijedila niska optužbi zbog korupcije sa svih strana. Ustvari radilo se o tome tko će kroz izabranu vlast kontrolirati Ukrajinu. Snažna ukrajinska dijaspora, oko 3 milijuna u SAD, htjela ja prozapadnu vlast i uspjela na Majdanu da se izabere Jušćenko. Ikonografija se nije svidjela Putinu i zato on optužuje da je vlast nacistička i nikako ne može oprostiti ukrajincima Majdan!
Mediji na sve načine prikazuju bojnu Azov kao neku neonacističku jedinicu koja samostalno i izvan ustroja djeluje na bojištu Ukrajine. Baš kao što rade u Hrvatskoj sa HOS-om u obrani Vukovara, Bogdanovaca, Dubrovnika, Škabrnje i drugih.
U tim nesređenim prilikama vlasti u Ukrajini Putin je u ožujku 2014.godine, anektirao Krim u nikad proglašenom rata. Ruski separatisti u Donbasu, regiji na istoku Ukrajine poznatoj po velikim rudnicima ugljena, i Donjecku proglasili su „narodne republike“. Na njihovom čelu su – Rusi. Vlada u Kijevu je čekala sve do završetka predsjedničkih izbora 2014. godine da pokrene velika vojnu ofenzivu, koju je tada nazvala „antiterorističkom operacijom”.
Započeo je rat širih razmjera u kojem je Ukrajina gubila, a Rusija negirala sudjelovanje svojih regularnih postrojbi. Rat je okončan potpisivanjem sporazuma u Minsku u veljači 2015. u glavnom gradu Bjelorusije.
Glavni uvjeti sporazuma bili su: prekid vatre, povlačenje teškog naoružanja s prve crte bojišnice, njezino nadgledanje od strane OESS-a, ponovno uspostavljanje ekonomskih i socijalnih veza između sukobljenih strana i dogovor oko organizacije lokalnih izbora. Prije toga trebale su se povući sve strane vojne snage, vratiti kontrola ukrajinskoj vladi na granici s Rusijom, a također provesti i ustavna reforma koja bi uvela stanovitu autonomiju područjima Donbasa, koja nisu pod kontrolom Kijeva. Rusija jest bila potpisnica Sporazuma, ali u tekstu se ona nigdje ne spominje. Rusija se tu postavila samo kao “promatrač” i posrednik, iako je bilo očito da podržava separatiste. Ruske aspiracije i neiskrenost potpuno su ogoljene ovom invazijom na Ukrajinu.
Početkom 2015. godine separatisti su ponovno pokrenuli ofenzivu, u kojoj je po navodima iz Kijeva sudjelovala i ruska vojska, ali bez službenih oznaka. Moskva je i to demantirala. Ukrajinci su pretrpjele još jedan poraz, kod strateški važnog grada Debalceva, iz kojeg su doslovno morali pobjeći.
Uz posredovanja Zapada, tada je potpisan Minsk-2, sporazum koji je do danas temelj svih mirovnih napora, ali i sporazum koji nikada nije realiziran u praksi.
Putin se do daljnjega ne želi osobno susresti s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskijem, jer kako tvrdi Moskva, ne ispunjava ono što je dogovoreno sporazumom iz Minska.
Od prosinca 2021. godine ruski predsjednik Putin od SAD-a otvoreno zahtijeva da Ukrajina nikada ne smije postati članica NATO-a, odnosno da Kijev ne smije dobiti nikakvu vojnu pomoć Zapada. Ukrajina je te zahtjeve odbacila. Putin se odlučio da ratom prisili Ukrajinu na poslušnost i sada traži ispunjavanje svih svojih uvjeta za prestanak ratnih operacija.
Putinov glavni cilj je ulazak u Kijev, zauzeti zgrade vlade, parlamenta, a vrhovni cilj je doći na Majdan, simbol ukrajinskog otpora. Izvjesiti ruske zastave na Majdanu! Ništa ih drugo ne zanima, srušiti simbol otpora i samostalnosti Ukrajine, jer Ukrajincima ne mogu oprostiti što su na Majdanu 2014.godine srušili proruskog predsjednika Janukovića i izabrali svoju vlast! ( Putin Janukovića ima namjeru imenovati za predsjednika, ako stigne do Majdana )
1.5. Stanovništvo Ukrajine
Stanovništvo Ukrajine većinom čine Ukrajinci s 77,8% (popis 2001.) od ukupnog broja stanovnika u Ukrajini.( novijih podataka nema)
Najbrojnije manjine su: Rusi 17,3% (većinom na istoku Ukrajine) te 0,9% Rusini. Važno je napomenuti, da ukrajinska vlada ne priznaje Rusine kao zasebnu manjinu, već ih smatra Ukrajincima, a njihov jezik smatra dijalektom ukrajinskog jezika. Hrvatska i Srbija priznaju Rusine kao zasebnu etničku skupinu. Ostale manjine u Ukrajini čine Rumunji i Moldavci (0.8%), Bjelorusi (0,6%), Krimski Tatari (0,5%), Bugari (0,4%) i ostali.
Službeni jezik u Ukrajini je ukrajinski jezik, ali od velike važnosti je poznavanje ruskog jezika. Ukrajinski jezik govori oko 55% stanovništva, dok 45% govori ruski kao prvi jezik.
Oko jezika svakako je važno napomenuti stoljećima zabranjivan i onemogućavan ukrajinski jezik i umjesto njega nametnut ruski jezik.
2.Kako je Ukrajina izigrana sa nuklearnim naoružanjem
Američki predsjednik Bill Clinton, ruski predsjednik Boris Jeljcin i ukrajinski Leonid Kravčuk potpisali su u Moskvi 1994.godine sporazum kojim se Ukrajina odrekla nuklearnog naoružanja. Ukrajina je za uzvrat tražila jake sigurnosne garancije.
Sporazum, poznat kao Budimpeštanski memorandum, sklopljen u nastavku 1994.godine, određivao je da nijedna od država neće upotrijebiti silu ili prijetnje protiv Ukrajine i da će svi poštivati suverenitet i postojeće granice. Sporazumom je zaključeno da će, ako dođe do agresije, zemlje potpisnice zahtijevati brzu reakciju Vijeća sigurnosti UN-a za pomoć Ukrajini.
Ukrajina nije dobila obvezujuće garancije koje uključuju sporazum kojeg bi ratificirale sve strane potpisnice sporazuma, pa je Putin nakon aneksije Krima 2014.godine proglasio Budimpeštanski memorandum nevažećim. Čudno kada se uzme u obzir da je još 19. studenog 1999.godine Rusija potpisala Povelju o europskoj sigurnosti, gdje je „ponovo potvrdila inherentno pravo svake države sudionica da bude slobodna da izabere ili mijenja svoja sigurnosne dogovore, uključujući ugovore o savezu, kako se razvijaju”
Tako je Ukrajina ostala i bez nuklearnog naoružanja i bez garancija o nenapadanju, otvorena za Putinovu divljačku agresiju.
Ukrajina nije prekršila Ugovor o neširenju nuklearnog oružja.
3. Putin opravdava agresiju na Ukrajinu, a preko Ukrajine ucjenjuje i vodi rat protiv čovječanstva
https://www.dw.com/hr/rusija-
U svom obraćanju javnosti ujutro nakon što je 24.veljače 2022.godine, krenula invazija na susjednu državu, ruski predsjednik Vladimir Putin se obratio javnosti i naveo razloge za napad koji je u njegovim očima zapravo čin obrane. On govori o tome da se Rusija samo „brani“ i želi zaustaviti „genocid“ i „de-nacificirati“ Ukrajinu! Denacifikacija, demilitarizacija i neutralnost Ukrajine.
3.1.Putin govori o „proširenju NATO-a na istok, prema granicama Rusije.
Rusija ima dugu povijest teritorijalnih prisvajanja okolnih zemalja
1939. Finska, 1939.Poljska, 1940. Baltičke zemlje, 1940. Rumunjska, 1945. Istočna Europa, 1956.Mađarska, 1968.Čehoslovačka, 1979.Afganistan, 1994.Čečenija, 2008.Gruzija, 2014.Krim ( Ukrajina), 2022.Ukrajina
Invazija na Ukrajinu, podsjetila me na invaziju SSSR-a na Čehoslovačku tijekom “Praškog proljeća” (1968.) Tada se u znak protesta spalio student Jan Palach. Baš kada je invazija počela krajem kolovoza 1968,godine trebali smo otputovati na maturalno putovanje u Prag, koje je naravno odgođeno. Još su se vidjeli tragovi tenkovskih gusjenica na praškim ulicama i oštećene fasade, kada smo mi u svibnju 1969.godine došli u Prag.
I tada je Amerika bila glavni krivac, kao sada NATO, jer se vodstvo Varšavskog pakta uplašilo da će se Praško proljeće preliti i u druge zemlje. Sve zemlje istočnog bloka bojale da će SSSR nastaviti invaziju i na njih, kao i sada. Veliki je strah bio zavladao u Jugoslaviji i Rumunjskoj. Sastali su se Tito i Causescu u Vršcu, ali sve je završilo odvođenjem češkog rukovodstva ( Dubček i Svoboda ) u Moskvu na „ preodgajanje“ postavljanjem marionetske vlade u Pragu i ostankom ruske vojske u Pragu.
Putin samo nastavlja politiku SSSR-a. odbija svaku mogućnost Ukrajini da sama odlučuje o svojoj sudbini, kao što je Leonid Brežnjev tada onemogućio Čehoslovačkoj.
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 14 zemalja istočne Europe primljeno je u NATO. Četiri od njih graniče s Rusijom. Kao što sam prije navela i Ukrajini je 2008.godine obećano članstvo, ali je do daljnjeg stavljeno na led.
NATO u svojim istočnim članicama proveo pripreme za brzo premještanje postrojbi, tek nakon što je Putin 2014. godine okupirao Krim.
NATO se drži temeljnog dogovora s Rusijom iz 1997.godine o zabrani trajnog stacioniranja vojnika u novim članicama.
Koja realna prijetnja može biti Rusiji, kada Rusija ima atomsko naoružanje i pravo veta u UN?
3.2.Govor predsjednika Putina uperen je protiv “onih koji teže svjetskoj dominaciji”, odnosno protiv “Straussijanaca” u američkoj strukturi moći. Bila je to prava objava rata protiv njih.
http://www.lookingglassnews.
(6.ožujak 2022)
Straussijanci su politička skupina koju je okupio njemački filozof Leo Strauss, koji je zbog hitlerovih progona Židova u Europi, pobjegao u SAD i postao profesor filozofije na Sveučilištu u Chicagu. 1972.godine formirao je malu skupinu vjernih polaznika kojima je dao usmenu poduku. Nema pisanih tragova o tome. Objasnio im je da je jedini način da Židovi ne postanu žrtve novog genocida bio da formiraju vlastitu diktaturu. Nazvao ih je Hoplites (vojnici Sparte) naučio ih je da djeluju u potpunoj diskreciji( plemenita laž) i utječu na svjetsku politiku. Ono što im je važno je infiltrirati se u moć, bez obzira na ideologiju. Skupina je nastavila raditi po njegovim uputama i nakon njegove smrti 1973.godine.
Povezali su se sa CIA-om, a ženidbenim vezama sa korporacijama vojno-industrijskog kompleksa. Također su u Jeruzalemu 2003.godine sklopili savez sa cionistima.
Straussijanci i njujorški intelektualci bili su sudionici mnogih operacija od Gvatemale do Nikarague , širom svijeta.
Nujorški intelektualci stvorili su Nacionalnu zakladu za demokraciju (NED) i Američki institut za mir, koji su organizirali mnoge pokušaje promjene vlasti počevši od Kine s pokušajem državnog udara premijera Zhao Ziyanga i naknadnom represijom na trgu Tiananmen.
Paul Wolfowitz je bio dizajner “Pustinjske oluje”, operacije uništenja Iraka koja je omogućila Sjedinjenim Državama da promijene pravila igre i organiziraju jednostrani svijet, sve pod konceptom “promjene režima” i “promocije demokracije“ izmišljajući argumente za nove ratove protiv Iraka i Irana (“plemenita laž” Lea Straussa), kao na pr. bojne otrove Sadama Huseina.
Zahvaljujući napadima 11.rujna Richard Perle i Paul Wolfowitz nametnuli su strategiju “beskrajnog rata”: američke oružane snage ne trebaju dobivati ratove, već što je moguće duže održavati stvoreni kaos i time uništavati stanovništvo i sve političke strukture ciljanih država, kako bi bile ovisne od SAD.
Straussijanci su ušli u washingtonske trustove mozgova. Godine 1992., William Kristol i Robert Kagan (suprug Victorije Nuland) objavili su članak u vanjskim poslovima u kojem žale zbog plašljive vanjske politike predsjednika Clintona i pozivaju na obnovu “dobronamjerne globalne hegemonije”.
Puno je Straussijanaca utjecalo na svjetsku politiku, ovdje ću navesti samo one vezane uz Ukrajinu:
-1994.godine, trgovac oružjem, Richard Perle (također poznat kao “Princ tame”) savjetnik Alije Izetbegovića u Bosni i Hercegovini. Perle je čak bio član bosanskog izaslanstva na potpisivanju Daytonskog sporazuma u Parizu.
U Obaminoj administraciji Straussijanci su pronašli put do kabineta potpredsjednika Joea Bidena. Njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost Jacob Sullivan odigrao je središnju ulogu u organizaciji operacija protiv Libije, Sirije i Mjanmara, dok se drugi njegov savjetnik Antony Blinken usredotočio na Afganistan, Pakistan i Iran. Upravo je on vodio pregovore s vrhovnim vođom Alijem Khameneijem koji su rezultirali uhićenjem i zatvaranjem ključnih članova tima predsjednika Mahmouda Ahmadinejada u zamjenu za nuklearni sporazum.
Promjenu režima u Kijevu 2014. organizirali su Straussijanci. Victoria Nuland došla je podržati političare desnog sektora i nadzirati izraelski komandos “Delta” na trgu Maidan. Telefonsko presretanje otkriva njezine rečenice „Tko jebe Europu. To je “partnerstvo” u tradiciji Wolfowitzovog izvješća iz 1992.godine.
Sullivan i Antony Blinken namjestili su sina potpredsjednika Bidena, Huntera, u upravu jedne od najvećih plinskih tvrtki, Burisma Holdings, unatoč protivljenju državnog tajnika Johna Kerryja. Hunter Biden je nažalost samo narkoman, služio je samo kao paravan za gigantsku prijevaru na račun ukrajinskog naroda. Imenovao bi, pod nadzorom Amosa Hochsteina, nekoliko svojih prijatelja kamenjara da postanu drugi frontmeni na čelu raznih tvrtki i da opljačkaju ukrajinski plin. To su ljudi koje je predsjednik Vladimir Putin nazvao “klikom ovisnika o drogama”. Otkako se Joe Biden vratio u Bijelu kuću, ovaj put kao predsjednik SAD-a, Straussijanci „ kolo vode“.
Sullivan i Blinken oslanjali su se na oligarha Ihora Kolomoyskog, trećeg po bogatstvu u zemlji. Kolomoïsky je iskoristio svoje veze kako bi preuzeo vlast unutar europske židovske zajednice, ali su se njegovi suvlasnici pobunili i izbacili ga iz međunarodnih udruženja.
Podtajnik Nuland nametnuo je Dmitrija Yarosha predsjedniku Zelinskyju, televizijskom glumcu kojeg je financirao oligarh Ihor Kolomoysky, da Yarosha imenuje posebnim savjetnikom na čelu vojske. General Valerij Zaluzhnyij se u početku bunio ali je konačno prihvatio. Yarosh je dao punu podršku pukovniku Andreyju Biletskom i njegovom Azovskoj pukovniji koji je na zlu glasu navodno zbog mučenja i ratnih zločina. Azovska pukovnija uključena je u Nacionalnu gardu Ukrajine . Svi pripadnici pukovnije, koji dolaze iz 22 zemlje i različitog su porijekla, su vojnici po ugovoru koji služe u Nacionalnoj gardi Ukrajine. . Upravo je njihovu skupinu predsjednik Vladimir Putin nazvao “klikom neonacista”.
https://hr3.wiki/wiki/Azov_
Viktoria Nuland, koju je Blinken uzeo uz sebe, otišla je u Moskvu u listopadu 2021.godine i prijetila da će slomiti rusko gospodarstvo ako se ne bude pridržavalo uvjeta koje postavlja SAD. To je bio početak trenutne krize.
Predsjednik Vladimir Putin nazvao je 25. veljače vodstvo Kijeva “klikom narkomana i neonacista”
Tijekom noći 25. i 26. veljače predsjednik Volodimir Zelenski poslao je Rusiji prijedlog o prekidu vatre preko kineskog veleposlanstva u Kijevu. Putin je odmah odgovorio iznoseći svoje uvjete:
-
uhićenje svih nacista (Dmitro Yarosh i Azovski bataljun itd.)(Denacifikacija)
-
uklanjanje svih imena ulica i uništavanje spomenika koji veličaju nacističke suradnike tijekom Drugog svjetskog rata (Stepan Bandera, itd.),
-
Polaganje oružja.(Demilitarizacija)
Naravno da su pregovori propali. Kao što se odrekla nuklearnog naoružanja Putin od Ukrajine traži da se odrekne svoje nacije, svog identiteta i vojske, pa da bude prepuštena njemu na milost i nemilost da s njom upravlja kako god želi.
3.3.Nije nam ostavljena nikakva druga mogućnost obraniti Rusiju i naš naroda osim one da sami napadnemo…republike Donbasa su od Rusije zatražile pomoć i u svezi s tim sam shodno Poglavlju 7 članku 51. Povelje UN-a donio odluku o pokretanju izvanredne vojne operacije”, rekao je Putin.
Ne stoji ni tvrdnja da se Rusija mora „obraniti” od Ukrajine niti da se pritom može pozivati na Povelju UN-a.
Rusija nije podnijela nikakve dokaze da Ukrajina priprema vojnu akciju protiv nje. Putinovo slanje vojnika u Donbas kao „mirovne postrojbe” je zapravo nastavak ruske okupacije ovog područja na istoku zemlje. Serija dokazano insceniranih napada ukrajinske strane na ciljeve u Donbasu, Putinu su trebali poslužiti kao dokaz o ukrajinskoj agresiji.
Pravo na samoobranu uvjetuje prethodni napad protivne strane što se u slučaju Ukrajine nije dogodilo.
Ova putinova retorika podsjeća na Miloševićevu retoriku zaštite srpskog naroda u Hrvatskoj 90-tih godina prošlog stoljeća.
3.4. Putin je svoju vojnu akciju opravdao i tvrdnjom da se rad o „zaštiti građana koji su već osam godina podvrgnuti teroru i genocidu”.
Pojam genocid definiran je Konvencijom UN-a o genocidu iz 1948.godine kao „zločin namjernog istrebljenja neke nacionalne, etničke ili vjerske grupa ili pripadnika neke rase”. Izvješća o zločinu ovakve vrste u Ukrajini nema iako su sve civilne žrtve od 2014.godione precizno registrirane. Ni misije OESS-s koje, i uz privolu Moskve, redovito vrše istrage u separatističkim područjima, nisu pronašle nikakve temelje za tvrdnje o genocidu.
Prema podacima UN-a iz 2021.godine, u sukobima u istočnoj Ukrajini je do sada život izgubilo oko 3.000 civila. Prema izvještaju OESS-a najveći broj civilnih žrtava poginuo je u artiljerijskim napadima.
I ta retorika o genocidu podsjeća na srpsku retoriku o genocidu Srba, a u stvarnosti su Srbi počinili genocid u Srebrenici i ratne zločine sa elementima genocida u Hrvatskoj.
3.5.Kako bi se zaustavio „genocid” Rusija se mora „potruditi oko demilitarizacije i de-nacifikacije” Ukrajine, tvrdi ruski predsjednik.
U svom govoru održanom 21. veljače, Putin je optužio ukrajinsko društvo da je postalo neonacističko, dodajući da je cilj Rusije demilitarizati i „denacificirati” Ukrajinu. Tipična SSSR retorika koju Putin koristio za opravdanje ruskog napada na Ukrajinu. U vladi, vojsci ili biračkom tijelu nema široke podrške ideologijama krajnje desnice, a niti jedan kandidat krajnje desnice nije osvojio niti jedno mjesto u Verhovnoj Radi, državnom zakonodavnom tijelu, tijekom parlamentarnih izbora 2019. godine. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij i ukrajinski premijer Denis Šmihalj su Židovi što čini Ukrajinu jednom od dvije države svijeta koje imaju židovskog predsjednika države i predsjednika Vlade (druga je Izrael).
Zelenskij je izjavio da se njegov djed, sovjetski pješadinac, borio protiv nacista; izgubivši tri člana obitelji u holokaustu. Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Američkih Država osudio je invaziju i Putinovu zloupotrebu povijesti holokausta kao opravdanje za rat.
Putinova izjava je čista propaganda koju je već ponavljao nekoliko puta za koju međutim nema nikakvih temelja. Ruski predsjednik ovdje koristi pojam koji su saveznici nakon Drugog svjetskog rata koristili u Njemačkoj čije društvo je trebalo biti „očišćeno” od pripadnika nacionalsocijalističkog režima.
U Ukrajini postoje desno ekstremne snage koje su u usporedbi s ostalim europskim zemljama minorne. Na posljednjim izborima je desno ekstremna stranka Jedinstveni front osvojila svega 2,15 % glasova. U samoj Rusiji desno orijentirane stranke snažnije su nego u Ukrajini.
Na isti način Milorad Pupovac optužuje Hrvatsku za fašizaciju i izjednačava je sa NDH.
3.6.„Onima koji razmišljaju o miješanju u ovo – ako to učinite, suočiti ćete se sa većim posljedicama od svih sa kojima ste se suočili u povijesti”.
Putinove riječi zvuče kao direktna prijetnja nuklearnim ratom! U tom obraćanju, Putin se nije ponašao kao gospodar Ruske federacije, već kao gospodar planete zemlje!
Nekoliko je puta izjavio: Ako nema Rusije, zašto nam je planeta potrebna?“ A prijetnjom da će sve biti uništeno, ako se prema Rusiji ne postupa kako on želi, sada ucjenjuje cijeli svijet!
Time je rat u Ukrajini postao rat Vladimira Putina protiv čovječanstva!
Ako ostvari vojne ciljeve, budućnost Ukrajine kao nezavisne države je upitna.
Ako ne uspije i bude mnogo žrtava, strahuje se da bi mogao povući očajničke poteze i odvesti cijelo čovječanstvo na put bez povratka!
4.Laboratoriji za razvoj biološkog oružja u Ukrajini
To je jedan od argumenata odobravanja putinove agresije, kao da na teritoriju Ruske federacije nema laboratorija!? Koliko li Rusi imaju raketa sa biološkim punjenjem?
To nije prvi put. Mora se naći opravdanje za ovo što se čini. Samo se sjetite Collina Powella u UN-u s epruvetom u kojoj se navodno nalazilo biološko oružje i izjave Tonyja Blaira da su Saddamove rakete za 45 minuta u Londonu.
https://staronormalno.com/sto-
https://newsaf.cgtn.com/news/
Bugarska istraživačka novinarka Dilyana Gaytandzhieva napisala je detaljan članak o američkom istraživanju biološkog oružja u 25 različitih zemalja. Gaytandzhieva je napisala da američka vojska redovito proizvodi smrtonosne viruse, bakterije i otrove, čime izravno krši Konvenciju UN-a o zabrani biološkog oružja. Američki znanstvenici koriste diplomatsko pokriće za testiranje umjetnih virusa u biolaboratorijima Pentagona u 25 zemalja svijeta. Ove biolaboratorije financira Agencija za smanjenje prijetnji obrane (DTRA) u okviru vojnog programa vrijednog 2,1 milijardu dolara pod nazivom Cooperative Biological Engagement Program (CBEP), a nalaze se u zemljama kao što su Ukrajina, Kazahstan, Uzbekistan, Gruzija, Azerbajdžan, Jordan, Irak , Afganistan i dr.
U travnju 2018.godine, Dilyana Gaytandzhieva izbačena je iz konferencije o biološkom oružju u Europskom parlamentu u Bruxellesu nakon što se suočila s pomoćnikom američkog tajnika Robertom Kadlecom. Kadlec je kategorički zanijekao postojanje američkog programa biološkog oružja, kao i da su podaci oko dotičnih laboratorija povjerljivi. Iako je Kadlec zanijekao postojanje laboratorija, njezin je članak impresivna zbirka informacija koje otkrivaju mrežu ustanova za istraživanje biološkog oružja, kao i misteriozne epidemije u njihovoj blizini. SAD ima više od 200 bioloških laboratorija osnovanih diljem svijeta.
Po novim informacijama Putin je uništio 11 američkih biolaboratorija, 4 njemačka otrovna kemijska centra, 3 švicarska nanotehnološka centra, 1 francuski biotehnološki laboratorij, 3 izraelska laboratorija koja su radili na oružju bjesnoće koje se prenosi zrakom. Također, ruske snage su izvršile precizne udare na mobilni biolaboratorije koji su pokušavale prenijeti smrtonosne patogene preko ukrajinske granice u Poljsku. Ruski zrakoplovi SU-35 koristili su laserski navođenu municiju za eliminiranje lutajućih laboratorija.
(7.ožujka 2022)
5.Putin kao osloboditelj kršćana od Masona, Hazara i sličnih zala
E taj argument mi je doista diskutabilan, jer ne znam po kojim kriterijima su putinove pristaše zaključile da je on „osloboditelj“ od Masona, Hazara i sličnih zala?
Normalan čovjek koji se nije susreo u životu sa ovom temom, reći će da su to sve tlapnje i teorije zavjere. A mistici tu teoriju vladanja civilizacijom dokazuju događajima u kojima stradava čovječanstvo, epidemije, ratovi, kataklizme …
Hazari, pripadnici nomadskih plemena turkijske jezične skupine živjeli su u stepama sjevernoga Kavkaza i na prolazu između Crnoga mora i Kaspijskog jezera organizirani u prilično moćnu državu. 740. godine kralj, dvor i vladajuća vojna klasa prigrlili su židovsku vjeru, te je judaizam postao državnom religijom Kazara. Nakon što je njihovo Carstvo razoreno u 12. ili 13. stoljeću, oni su najvjerojatnije migrirali prema istočnoj Europi, pa je tako moguće, da su Židovi, naseljeni na tom području, zapravo hazarskoga podrijetla.
Hazari – 13. židovsko pleme? / Arthur Koestler ; preveo Dragutin Hlad
Oni nisu izabrani sinovi Abrahama kako se predstavljaju tj. pripadnici 12 Božjih plemena, već su oni 13. nadodano pleme zla. Koestler je nakon objave knjige ubijen pod sumnjivim okolnostima. Navodno su se on i supruga otrovali, ali postoji opravdana sumnja da su ubijeni. Unatoč tome njegova uzbudljiva knjiga puna arheoloških i povijesnih dokaza otvorila je mlađim židovskim naraštajima novi pogled na vlastitu prošlost. Iako su u javnosti govorili kako je to laž židovski genetičar Erma Elhka potvrdio je navode iz knjige “Trinaesto pleme” te je iznio tezu u kojoj je potvrdio na uzorku od 1282 osobe židovskog porijekla u usporedbi s nežidovima da su njihovi geni najbliži turkmenskim plemenima na Kavkazu.
Židovi vladaju cijelim svijetom! U svojim rukama imaju svjetske financije, moćne bankarske obitelji, poput Rothchilda, Rockefellera, Soroša umiješani su u sve pore država i društava te time u život svakog čovjeka današnjice. To je informacija o kojoj se ne smije govoriti, kao što se nigdje ne smije spominjati kako je davno otkriveno da svijetom ne vladaju izvorni židovi odnosno preci Abrahama i njegovih 12 plemena, već lažni židovi.
U tajnosti su hazarski židovi ovladali Ukrajinom i pretvorili je u drugu židovsku državu Hazariju I to je po njima pravi razlog čitavog ukrajinskog problema., jer Hazarija je nevidlljiva prijetnja Rusiji.
(7.ožujka 2022)
6. Sveta Rusija (Putin) protiv Hazarije
Tatiana Vasilievna Gracheva, pisac, učitelj i politolog, bila je zaposlenica u Centru za strateške studije Glavnog stožera Oružanih snaga RF. Sada je izvanredni profesor, a također je i voditelj Odjela za strane jezike u Glavnom stožeru Oružanih snaga Ruske Federacije. Dobila je čin pukovnika Ruske Federacije.
Napisala je knjigu „ Nevidljivi hazari“ u kojoj novostvorena Hazarija na teritoriju Ukrajine predstavlja nevidljivu opasnost po Rusiju
Glavni teme njenih razmišljanja kao ruskog domoljuba i politologa temelji se na tvrdnji da ruska duša mora izdržati borbu protiv nevidljivog agresivnog neprijatelja – Khazarije. Ili, točnije, nasljednici Hazara, u čijim planovima je spriječiti Rusiju da živi po svojim zakonima, koje su utemeljili slavenski preci.
Napisala je više knjiga :„Nevidljivi Khazaria” – 2009.”Sveta Rusija protiv Hazara” – 2010, “Kad moć nije od Boga …” – 2010, “Sjećanje na rusku dušu” – 2011
“Posljednje iskušenje Rusije: za što bi se Rusija trebala pripremiti” – 2013
“Kina u zmajeve ruke” – 2013, “Projekt” Demokracija “- pravo na ubijanje” – 2015. Godine 2011. ponovno je izdana prva knjiga T. Gracheve, posvećena pitanjima sigurnosti Rusije – “Nevidljivi hazariji” (objavljeno je još tri tisuće primjeraka).
To je doista diskutabilno, okriviti nevidljive Hazare, za vlastite propuste, jer svatko može birati hoće li živjeti po Božjim, vjerskim zakonima ili svjetovnim. Tu doista nisu krivi nevidljivi Hazari, nego svaki pojedinac, država i društvo.
Religija vlada svijetom, a politika joj je podređena, pa prema tome, analiziramo li duhovnu komponentu, možemo zaključiti da je ona na Zapadu lišena kršćanske osnove. To je djelomično točno, jer u nekim je zemljama još uvijek jaka, ali činjenica je da je EU ukinula Križ, i da je pred sam Božić izašao kao probni balon rječnik koji bi se trebao koristiti u EU Parlamentu u kojem se ne bi koristile riječi Božić, spominjalo Mariju i Ivana. Prijedlog nije prošao jer se pobunio Antonio Tajani:
“Nema referiranja na ‘božićni period’ i nema korištenja kršćanskih imena poput ‘Marija i Ivan’ kako bi se izbjeglo vrijeđanje osjećaja nekih ljudi. To su apsurdne indikacije iz dokumenta Europske komisije. Inkluzivnost ne znači negiranje kršćanskih vrijednosti EU.”
https://www.vecernji.hr/
Za razumijevanje ovih stavova potreban je povijesni kontekst ruskog imperija. Da ne idem duboko u prošlost Rusija je nakon Oktobarske revolucije izašla bez kršćanskih vrijednosti, jer komunizam i vjera nikako ne idu zajedno. Ali Putin je 2018,godine unio Boga u preambulu Ustava, nije prihvaćena Istanbulska konvencija i ojačao je ulogu Ruske pravoslavne crkve, tako da su ga i mnogi Hrvati prihvatili kao čuvara kršćanskih vrijednosti.
Rusija kao država, ne želi nikakvu ugrozu u blizini svojih granica. A ona sama, odnosno Putin, oružanom silom ugrozila je susjednu državu, razara, ubija, ucjenjuje, uvjetuje, ima pravo veta u Vijeću sigurnosti UN i sa tim pravom veta Putin postaje svemoćan, gospodar svijeta! Totalitarno, sa cenzurom i progonima neistomišljenika, kako upravlja Ruskom federacijom, crno nam se piše ako zagospodari svijetom!
Tatiana Vasilievna Gracheva na stranicama svoje knjige postavlja pitanja, kako sačuvati identitet ruskog naroda i sama daje odgovor: raditi na ujedinjenju crkve, vojske i naroda, pojačavajući sve to nacionalnim tradicijama. Uvodeći pojam “svijeta iza kulisa”, autorica pretpostavlja da upravo ona vrti kotač povijesti Ruske Federacije.
https://orbitabanket.ru/hr/
Zaključak
Dobar nam je primjer Istambulska konvencija, koju je Sabor RH ratificirao 13. travnja 2018. godine. Za ratifikaciju je glasalo 110 zastupnika, 30 protiv, a dva su bila suzdržana. Konvencija je u Hrvatskoj stupila na snagu 1. listopada 2018. godine, da bi članak o rodu odmah bio implementiran u sve zakone RH. Vladajući i Sabor nisu se osvrtali na najveće prosvjede od kada postoji samostalna hrvatska država, jer je narod shvatio da je IK protivna svim božjim i prirodnim zakonima, a mi kao glasači, umjesto da kaznimo one koji su za nju glasali, mi ih ponovno biramo da nam kroje zakone. Dakle tko je tu kriv? Mi, ili nevidljivi Hazari? Mi!
Zašto Putina smatraju osloboditeljem kršćanstva od Hazara!? Ne znam po čemu, kako i čime on to ratom oslobađa kršćanstvo,? Putin je bio komunist, KGB-ovac, znači pripadnik najopakije komunističke tajne službe i ateist. Poslije se povezao sa Ruskom pravoslavnom crkvom i postao vjernik. Ali kao vjernik ne može biti spasitelj ratom, ubijanjem?
Čitajući sve te materijale i komentare o Hazarima, ne mogu se oteti dojmu da je trebalo pronaći nekog neprijatelja na kojeg treba svaliti krivicu za sve naše neuspjehe i promašaje. A Hazari su pogodni, jer su zločesti Židovi otpadnici od Židovstva. Antisemitizam nije dovoljno jak, pa su u pronašli Hazare – mržnja se nečim mora hraniti. Oni su krivi za Francusku revoluciju, za pojavu komunizma, Oktobarsku revoluciju, za CIA-u, za korupciju po svijetu, pandemije i ratove!?
Znači nije krivo zlo u čovjeku, udaljavanje od Boga, nepoštivanje Božjih zakona, okultizam, sotonizam, nego su krivi Hazari? To je čisto pranje savjesti, prebacivanje krivice i bježanje od odgovornosti svakog čovjeka na ovoj planeti Zemlji.
Imamo vlast kakvu biramo, imamo korupciju jer je dopuštamo, imamo previše nepravde, jer se protiv nje ne borimo, sami smo krivi, nikakvi Masoni i Hazari, nego naša inertnost, komocija i nedjelovanje. Umjesto nas kršćanstvo bi trebao vratiti, neki novi Mesija ili osloboditelj? Zašto uvijek čekamo da netko drugi odradi naše spasenje, umjesto da se sami spasimo? Zar to treba učiniti netko drugi? Putin zasigurno nije taj!
Lili Benčik/hrvatskepravice
https://orientalreview.org/
(5.ožujak 2022.)
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.