PUT I CILJ-NEKOLIKO MISLI ZA DESETI TRAVNJA 1968., piše general Drinjanin

PUT I CILJ – (NEKOLIKO MISLI ZA DESETI TRAVNJA 1968.) piše General DRINJANIN

“OBRANA” br.85-86, DSETI TRAVNJA 1968., početna strana.

(Mnogi Hrvati i veliki dio hrvatskog općinstva je upoznat sa povijestnim govorom Maksa Luburića Hrvatima za proslavu DESETOG TRAVNJA 1968. godine; ali za sigurno nisu upoznati kako je i zašto došlo do tog skoro jedan sat na vrpci snimljen povijestni govor “ŠTO JE ZNAČIO DESETI TRAVNJA” za hrvatski narod. Ovaj člank daje malo svijetla kako je i zašto došlo do tog govora u isto vrijeme dok je general ovoj članak pisao. Otporaš.)

Poznati njemački vojni teoretičar i pisac Karl von KLAUSEVITZ postavio je jedno stratežko načelo prihvaćeno po svim nacijama i školama: “NE SMIJE SE DATI PRVI KORAK AKO NISMO U STANJU PREDVIDITI I ZADNJI”.

Vladar nad 800 milijuna Kineza, pjesnik, filozof i strategy Mao Tse Tung stavio je u svim savojim djelima načelo, koje ni jedan revolucionarni vodja ne smije prekršiti, ako želi pobjediti u revoluciji: “SA REVOLUCIJOM SE MOŽE I ČEKATI, ALI KAD SE JEDNOM ZAPOČME, MORA SE NASTAVITI. BOLJE JE NE POČIMATI, NEGO POČETI I RADI POMANJKANJA UVIJETA, STATI.”

Eto, na usta jednog klasika vojnog umjeća i jednog revolucionarnog vodje odgovor onima, koji vele, da se treba na neprijatelja baciti iz visine i bez padobrana. To se, doduše, može učiniti, ali to nije strategija, nego samoubojstvo.

****

Mnoge će naše ljude začuditi činjenica, da u DESETOTRAVANJSKOJ “OBRANI” donosimo misli hrvatskog Srbina Svetozara Pripičevića i crnogorskog nationaliste Save Štedimlije. (U istoj “OBRANI” na drugoj stranici donešen je jako zanimljiv članak Svetozara Pribičevića: BEOGRAD I POLITIKA PREMA HRVATIMA I SRBIMA IZVAN SRBIJE., mo. Otporaš

Njima razjašnjenje: Svetozar Pribičević, vodka “prečanskih Srba” i Sekula Drljević, vodka crnogorskih nationalist, tjerali su i Radića i Mačeka, da povedu rat na Beograd. Oni to nisu učinili. Dio hrvatskih Srba i većina Crnogoraca slijedili bi bezuvjetno svoje vodje Prebičevića i Drljevića. Krivi su bili hrvatski političari, da do tog nije došlo.

Pouka: Prebičević je morao bježati iz države koju je stvarao u Prag, a pristaše Sekule Drljevića bili su pod mojim zapovjedništvom na Ljevče Polju. Ostavljene pristaše Prebičevića poveli su hrvatski komunisti ne za rušenje Jugoslavije, nego na rušenje HRVATSKE DRŽAVE u kojoj njima nije bilo mjesta. Dali hrvatski nacionalisti i hrvatski komunisti smiju danas počiniti iste pogreške?

****

Prenijeli smo sastavke listova i ljudi koji ne misle kao mi. To ne činimo zato da pripadnici Odpora prihvate kao svoja ta gledišta, nego zato, da se nauče i priuče slušati, poštivati i uvažavati ta gledišta zato, da bi ovi sutra poslušali, cijenili i eventualno slijedili naš stav. Iznositi smo ono što mislimo mi, je monolog, a preduvjeti za uspiješnu oslobodilačku borbu mogu se upoznati samo u dialozima više partnera. Onaj tko nije uz nas, biti će protiv nas, jer snage komunističke ideologije rijetko ostavljaju drugčiju alternative. Madjarski komunisti su jurišali na rusko-sovjetske (jesenska mađarska revolucija 1956. god., mo.) tenkove sa “Coktail-Molotovima”, a ostatak desničara je u pokrajinama klao svoje ideološke protivnike nosioce iste vlasti, koja je jurišala na svoje ideološke srodnike.

Ako mi Hrvati ni u XX. stoljeću gismo kadri razlikovati pojmove Državnost od pojma Stranke, ideologije i osoba, onda nismo politički zero narod i nezaslužujemo imati svoju Državu, nego služiti uvijek nekome od svojih susseda.

****

Hrvatski Metropolita Šeper postao je br. 2. ili u najgorem slučaju br. 3. u hierarhiji Vatikana. Medjunarodni tisak zove taj dogadjaj “vatikanskom revolucijom”. Nije bilo barikada, gerile, bomb i izgreda. Moglo se taj čin nazvati “EVOLUTIVNIM” a ne “REVOLUCIONARNIM”, nu nitko još nije bio kadar postaviti sasma figurine definicije tih riječi. Evolucija je napredak, polagano okretanje, sistematizirani normalni razvitak. Revolucija pak ne pozna normi, sistema, calendar, ni data. Ona gaze preko staroga i stvara novo.

Mi smo na čelu sa Poglavnikom, Vladom, Saborom, Glavnim Ustaškim Stanom, Glavnim Stanom Poglavnika, Glavnim Stožerom, Generalitetom, sa organiziranim Hrvatskim Oružanim Snagama, 17 divizija i pola milijuna naroda napustili HRVATSKU i ostavili je na milost-nemilost okupatora i njegovih saveznika: HRVATSKE LJEVICE (i ne samo hrvatskih komunista).

Sada ta HRVATSKA LJEVICA pomalo i evolutivnim putem uzima kormilo državnog broda i vodi ga hrvatskoj državnosti. U tom poslu smetati će im velikosrpska koalicija monarhista, komunista, demokrata, četnika i teologa, predvodjena Rankovićem. Ali neće biti sama. Pomagati će im oni, koji poistovjećuju svoju stranku ili ideologiju sa Državom Hrvatskom, odnemažu.

****

Mnogi mi znaju predbacivati da “baš ja”, koji sam bio predstavnikom radikalizma naše dinarske rase, pružam ruku hrvatskim komunistima. (Dokaz tome je njegova “PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA”, Istarska DRINA, br. 3-4, st. 18-21, mo) To čine oni koji su je pružali četničkim koljačima Dalmacije, Sandžaka, Bosne i Hercegovine. (Za cijelo ovdje general misli na čelnike HSS-e koji su sjedili u srpsko/četničkoj vladi u Londonu i preko jugoslavenskog radia pozivali hrvatski narod da se priključe titanium partizanima i četnicima Draže Mihailovića, mo. Otporaš.) Pružali su ruku srpskim gazdama Stojadinoviću, Pašiću, niškom ciganinu Dragiši, (Cvetkoviću, mo) fašisti Ljotiću, koljačima “Sirotice Istre” Talijanskim fašistima, najizrazitijim predstavnicima njemačkog imperijalizma i nacizma.

To su obi, koji nikada nisu razmišljali o tome što je u šumu na Kordun otjeralo pjesnika hratskih kraljeva Vladimira Nazora i po četnicima priklanog pjesnika Ivana Gorana Kovačevića.

To su “profesionalni antikomunisti” koji bi bili kadri navijestiti rat Americi i Vatikanu zato, jer nisu dovoljno aktivni antikomunisti. Ima dosta ljudi koji su tek onda postali pravi komunisti, kada im se na to nijekalo pravo.

Mi nismo komunisti. Prošlost je tome dokaz, ali gismo ni izključivo, samo i jedino “antikomunisti”, koji nemaju drugog životnog cilja, do suzbijati komunizam u bilo kojoj formi. Nema tako “slabog Hrvata” sa kojim ja ne bih rušio i “najbolju Jugoslaviju”, i nema tako “dobrog Srbina” s kojim bih ja “čuvao Jugoslaviju”. (Ja pomastio i podvukao. I neka ova generalova izreka bude dio njegovih izreka. Otporaš.)

Neka ne optužuju, jer smo svi mi već davno na optužničkoj klupi, pa iako nam se eventualno neće suditi, jer će smrt preteći ovozemaljske sudce, suditi će nam svima BOG I POVIJEST, i mnogi će od nas završiti na djubrištu te povijesti. Optuženi i tužitelji podjednako! Mi smo bili sudionici dogadjaja i nismo pozvani ni sebi davati svjedodžbu pameti ni poštenja, ni drugima je nijekati.

General DRINJANIN.