“PTT” ZNAČI: POGLAVNIKOVA, TITOVA ILI TUĐMANOVA HRVATSKA, polemika između Ivana Valeka i Mile Bobana

 

Priložena slika je zemljovidna karta povijesne Hrvatske i Slike Hrvatskih Velikana.

Ovaj dolje niže opis sam dobio od Ivana Valek kao komentar na moj priloženi naslov koji se nalazi ispod ovog opisa:

“DALI HRVATI VOLE OVAKVU HRVATSKU, ILI TITINU ILI TUĐMANOVU HRVATSKU”?

Mikijev arhitekt: Projektirao je fontane, a sada ga ovršuju... | 24sata

PTT Hrvatska ili HRVATSKA HRVATSKA

Za Kuću spremni,

Dragi prijatelju i brate Ustašo Mile,
JA USTAŠA I ĆAĆA MI BIO, ĆAĆA SINU ZANAT OSTAVIO!
                       image.png
Za Kuću spremni nije moj pozdrav a ni drugova (kojih drugova? onih iz rata, partije SKJ ili onih s kojima se spava, mo. Mile.) budući kuća i Dom imaju različita značenja, (poznato je da skoro svaki hrvatski predmet ima dvojezično značenje, pa tako i DOM za koju riječ danas se Hrvati krivično progone; prijatelju Ivane ako meni ne vjeruješ, pitaj tvog prijatelja Plenkovića i one koji su uz njega i misle kao on, dok spomenuta riječ KUĆA koja često puta ima isti krov i iste potrebe kao i DOM, te oni Hrvati koji podjednako koriste i uživaju i u KUĆI i u DOMU, za njih je to ista stvar, ali, izgleda za Hrvate koji u sebi nose mržnju i šire ju dalje, za njih je to ista stvar, kao ni za labave i oprana mozga Hrvate i, mo. Mile.) no hvala ti na uvažavanju.
Meni ne smeta pozdrav Za Dom Spremni ako se povezuje sa Domovinskim ratom, (prijatelju Ivane neću ići od 626. kada su se Hrvati doselili na obale Jadrana i našu povijesnu Hrvatsku, nego ću samo spomenuti našeg prvog Hrvatskog Kralja Tomislava iz 925 godine. Koliko smo mi od tada pa do 1991. godine imali bitaka, a sve te bitke su prozvane ratovima, tako da su kroz taj milenij i više godina Hrvati imali mnogo i mnogo ratova a da niti jednog jedinog nisu prozvali “domovinskim ratom”, jer bi se tim zaboravili svi prijašnji ratovi u kojima su ginuli Hrvati da obrane svoju hrvatsku KUĆU. Ja bih tu riječ promijenio u: DRUGI RAT ZA DRUGU DRŽAVU HRVATSKU U 20-esetom stoljeću, mo. Mile.)                         
ali tvrdim i tvrditi ću da šteti interesima Hrvatske ako nas i pozdrav povezuje sa gubitničkom tvorevinom fašizma i nacizma NDH. (Tada, travnja mjeseca 1941. mogle su sve države svijeta priznati našu Prvu Hrvatsku Državu da su htjele. Nitko njima nije branio priznati novorođenu i još u pelenama Hrvatsku Državu. Ipak bilo je preko 27 država u svijetu koje su priznale našu Hrvatsku Državu. To se zove savezništvo isto kao što se zove savezništvo svih onih zemalja koje danas pomažu ugroženu državu Ukrajinu. Hrvatska je tada bila ugrožena. One države koje nisu htjele priznati Ugroženu Hrvatsku Državu povijesno su poznate da su se svrstale u savezništvo sa Staljinom i njegovim mokunizmom, i što je povijesno poznato da još ni danas, poslije 8 desetljeća nitko te zemlje nije nazvao niti prozvao komunističkim saveznicima – iako su bili – a nas Hrvate su prozvali i fašistima i nacistima samo zato što smo u potrebi bili s njima ratni saveznici a nismo bili ni fašisti ni nacisti. A kad se je povoljna prilika ukazala 10 rujna 1943. god., Poglavnik je poništio sve silom i prisilom potpisane ugovore sa fašističkom Italijom, i otvorenih i izbuljenih očiju gledao i čekao kada će mu se pružiti pogodna prilika da poništi i svako savezništvo sa nacističkom Njemačkom.
Dragi moj prijatelju Ivane ti si potkovan s mnogim činjenicama a ponajviše iz onih izvora koji su za svoje osobne račune uvijek pisali lažno, neistinito i nepovoljno o našoj Hrvatskoj. To me čudi od tebe! Mo. Mile Boban.)
Upravo ponovo uletavamo u srbočetničku i boljševičku zamku i to neki rade za škude a neki iz neznanja a neki iz uvjerenja. Nisi mi odgovorio, šta bi bilo sa Hrvatskom da 1941. godine Pavelić nije sa vragom tikve sadio. (Danas kada postoji Savez Država Europe mi bi za cijelo bili tu pod nekim drugim imenom, po svoj prilici komunističkoj Jugoslavija kao što su to i druge države istočnog bloka koje su prije bile komunističke države. To bi bilo zato jer bi srpska kraljevska Jugoslavija, za koju je Stjepan Radić 1918 godine rekao NE SRLJATE KO’ GUSKE U MAGLU, preživjela, ušla u drugi svjetski rat kako saveznik KPJ, gdje bi se posvadili tko će biti prvi, tko drugi, tu Hrvata kao državotvornih Hrvata ne bi bilo, Churchill i njegovi saveznici bi priznali Tita a odbili svaku pomoć srpskom kralju Petru, i tako bi nastala, a i nastala je tako komunistička Jugoslavija, mo. Mile.)
Nebi bilo Blaiburga ni Križnih puteva ni stradanja ni progona. (Dragi prijatelju Ivane ti si spominjao NDH koja ti smeta, a ta ista sa tri (3) inicijala NDH je postala Deseti Travnja 1941. god., dakle kada se nije znalo za Tragediju Bleiburga. Za te 4 godine Hrvati su se borili za opstanak Hrvatske Države. Povijesne, ideološke i političke prilike dirigirale su tako, a ja govorim o koncu rata, da je HDV napisala Memorandum upravi Savezničkih Snaga koje su se tada nalazile u Italiji, predale im taj Memorandum, te koliko se zna i koliko je  poznato, bilo je dogovoreno da se HOS-e povuku prema Austriji, predaju se Saveznicima itd. Ostalo, brate Ivane ti je poznato: Tko je prekršio riječ, tko je izručio HOS-e i civile Titi, gdje je to bilo, kada je to bilo na Bleiburgu, tko ih je pobio i zašto? Pitaj Milku Planinc

                Milka Planinc titova miljenica i velika zločinka

               image.png
i Simu Dubajića koji je pred smrt rekao da mu je Tito poslao “depešu” u kojoj je bilo naređenje: POBIJ TU BANDU, pitaj još uvijek živog ubojice Hrvata Jožu Manolića koji je jedne prilike jednom novinaru koji ga je pitao: koliko ste vi Hrvata pobili, on je nekako ovako odgovorio: Mi smo znali protiv koga smo se borili. Sada ti je Ivane jasno tko je pripremao Bleiburg, tko je vršio zločine na Bleiburgu, tko je poklan na Bleiburgu i tko je najviše kriv za Bleiburg. A ja odgovaram da su najmanje krivi za Bleiburg oni Hrvati koji su stvarali, branili i svoje živote davali u temelje Hrvatske Države sa tri (3) inicijala NDH. Tebi je Ivane poznato da je NDH imala dvije vojske, regularnu vojsku Domobrane i dobrovoljačku Ustaše, i obe te vojske su se borile za Hrvatsku Državu. Poznato ti je također da su Srbi imali samo četničku vojsku, jugoslaveni partizansku vojsku. Ti si mene svrstao u Ustaše i Velika ti Hvala za to! Ti si poslijeratno djete, mislim da si rođen 1946 ili 1947. Ja sam 7 ili 8 godina stariji od tebe. Ivane, gdje ćemo sada tebe svrstati u Domobrane gdje je bio i moj otac Petar Poban. Prilažem sliku.
                        Evo kako sam ja kao dečkić napustio moje selo, moju rodnu grudu koja mi se  je zalijepila za tabane i kuda god koračam/hodam, tragovi hrvatstva ostaju
Moj otac Petar je drugi s lijeva u stojeem stanju. Slika uzeta u zimsko doba 1942. na Kozari, dok se je borio za Hrvatsku Državu sa 3 inicijala NDH, u četnike ili u partizane. Četnici i partizani su se borili protiv Hrvatske Države, borili se za kraljevsku Srbiju i za Jugoslavije. Počenjeni zločini nad hrvatskim narodom i jednih i drugih su ti poznatimo. Mo. Mile.)
Hitler bi nakon raskomadanja Jugoslavije raskomadao Hrvatsku i podijelio je izmedju Italije,Madjarske i Njemačke. (Ivane poznato je  URBI ET ORBI  da Hitler nije obožavao Poglavnika. Zato je Hitler poslao svojeg izaslanika kod V. Mačeka i ponudio mu vodstvo tada u Hitlerovu planu raskomadane Hrvatske. Tada je Hitlerov izaslank ostavio Hitlerov poklon Mačeku na stol, a to je bio samokres uklesanim slovima “Poklon Adolfa Hitlera”. Pametnome dosta! Mo. Mile.)
Možda bi Hitler organizirao neku tvorevinu kao i u Srbiji.
Četnici nebi zaratili ni sa Nijemcima ni Talijanima a partizani bi vodili rat protiv  njih a ne protiv neutralnih Hrvata. (Da nije bilo tog savezništva o kojem ti govoriš, tj: četničkog, partizanskog, talijanskog, njemačkog, uvjeravan te brate Ivane da tada ne bi bilo ni rata na području NDH i baš zato je Poglavnik dr. Ante Pavelić, još u emigraciji dok je bio dao hrvatskoj državi ime “NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA”, jer sama riječ “Nezavisna” značila je da će Hrvati biti nezavisni i neće se trebati boriti, ne znajući tada kroz koje će klance jadikovce i kalvariju proći hrvatski narod i Hrvatska Država koja jetada bila u dječijim pelenama, što je za reći da nije bila fizički jaka da se odapre unutarnjim i vanjskim neprijateljima, mo. Mile.)
Maček je znao da će Hitler izgubiti rat i cilj mu je bio sačuvati svoj Hrvatski narod. (Šta bi ti Ivane danas za Mačeka rekao da je sila osovine pobijedila. I moja nepismena mater je znala reći kada se o takvim izgubljenim stvarima priča: e, lako je sada govoriti, a gdje ste prije bili, sakrli se u vučije špilje…, mo. Mile.)
Ako bi se vratio srpski kralj obnovila bi se Banovina Hrvatska a ako bi Tito preuzeo vlast postali bi Republika bez većih žrtava i u većim granicama nego danas. (Ivan, pobogu brate i tisuće puta Ivane i u jednom i u drugom slučaju, tj. Mačekovu i Titovu, ta njihova Hrvatska bi uvijek bila u sastavu Jugoslavije koje je glavni grad uvijek bilo Beograd a kojom su oni, i Maček i Tito zavaravali hrvatski narod i tim zavaravanjem su uspjeli razdvojiti, podijeliti,  zavaditi i svaditi Hrvate, tako da su jedni ginuli da sačuvaju i obrane svoju Državu Hrvatsku, dok su se drugi borili protiv te hrvatske države i ginuli za FNRJ, što je “Federativna, Narodna Republika Jugoslavija”, i svoje potpise s ponosom potpisivali “Smrt Fašizmu Sloboda Narodu”! Mo. Mile.)
Hvala ti na odgovoru.
Ivan
(Bog! brate Ivane, nadam se da sam barem 1 posto odgovorio na tvoja pitanja.
Veliki pozdrav, kako se mi ti nazvao “od Ustaše Mile Boban.
Za Dom Spremni!)
———————————————
Komentar na ovaj opis je napisao dr. Tomislav Djurasović
pon, 31. srp 2023. 08:45 Dr. T. Djurasovic <t.djuras@gmx.de> je napisao:

Mile, moj dragi!

Čitam ovo jalovo prepucavanje i sam si sebi zamjeram zašto nisam postupio po kratkom postupku i usmjerio sve „SPAM=smeće“.

A, nisam samo poradi toga jer mi to ti šalješ.

Osjećam koliko se naprežeš nekome na tebi tipičan uljudan način dokazati da je aktivno neznanje najopasnije za nas Hrvate, ali moj Milane, zaludu je gluhu šaptati, ćoravu namigivati, a, onima koji znaju, a ne će da znaju, dokazivati.

Jer, dokazivati onima, koji i poslije atentata na Stjepan Radića 1928. i kralja Aleksandra 1934. ta dva simbola Hrvata i Srba, nema zajedničkog suživota ova dva naroda, to je gubljenje vremena.

Piši i izvješćuj i dalje, dokle te zdravlje služi, piši u prezentu, ali sa srčikom koja se odnosi na prošlost i uvijek u najboljoj nakani za buduće naraštaje.

Ostani dosljedan onoj staroj hercegovačkoj: Znati da znaš ono što znaš i da ne znaš ono što ne znaš – to ti je, brate, najveće znanje!

A, za utjehu i tebi i meni i drugim nama istomišljenicima, prisjetimo se one Starčevićeve: „Dok budemo imali domaćih izdajicah, dotle ćemo imati tudjinacah gospodarah. Izdajicah ćemo imati dok se narod ne osviesti“.

Neka mi te dragi Bog čuva.

Pozdrav iz München-a,

Tomislav Djurasović

—————————————

DALI HRVATI HOĆE OVAKVU HRVATSKU, ILI TITINU, ILI TUĐMANOVU HRVATSKU?!

17 TOČAKA HRVATSKIH USTAŠKIH NAČELA

HRVATSKA I USTAŠTVO (8) (javno.com 2010. Portal javno.com više ne postoji.)

Kako sam rekao u prošlom opisu da ći iznijeti HRVATSKA USTAŠKA NAČELA, što sada to i činim.

Mnogo koješta se može prigovariti Poglavniku Dru. Anti Paveliću, ali za sigurno mu ne ne može ama baš ništa prigovariti glede ovih Ustaških Načela. Donosim ih ovdje za sve Hrvatice i Hrvate da pročitaju, da razmisle i da stave kakova bi oni pravila stavili godine 1933 kada su se Hrvati borili da se oslobode srpsko/jugoslavenskog jarma. Hajde, točku po točku, analizirajte i stavite onako kako vi mislite da bi najbolje bilo tada, i što je najvažnije je to da pronađete dali ova Hrvatska Ustaška Načela govore o ikakvome fašizmu ili nacizmu. To je vrlo važno da se to obradi i razjasni, danas, nakon punih više od 80 godina. Otporaš.

Načela Hrvatskog Ustaškog Pokreta

§ 1.

Hrvatski narod je samosvojna narodna (etnička) jedinica; on je narod sam po sebi, te u narodnostnom pogledu nije istovjetan s ni jednim drugim narodom, niti je dio pleme bilo kojega drugoga naroda.

§ 2.

Hrvatski narod ima svoje izvorno poviestno ime HRVAT, pod kojim se je pojavio u davno poviestno doba, pod kojim je prije 1.400 godina došao u današnju svoju postobinu, te pod kojim živi sve do danas. To ime ne može i ne smije zamieniti ni jedno drugo ime.

§ 3.

Svoju današnju postojbinu učinio je hrvatski narod već u pradavna vremena svojom DOMOVINOM, u njoj se trajno nastanio, s njome srastao i dao joj izvorno i naravno ime HRVATSKA. To se ime ne može i ne smije zamieniti ni jednim drugim imenom.

§ 4.

ZEMLJA, koju je u pradavno doba hrvatski narod zaposjeo, te koja je postala njegovom domovinom, prostire se na više pokrajina, koje su imale svoja posebna pokrajinska imena dielom još prije dolazka Hrvata, dok su druga pokrajinska imena nastala poslije, nu sve te pokrajine sačinjavaju jednu JEDINSTVENU DOMOVINU HRVATSKU, te nitko nema prava, da ikoju od tih pokrajina svojata za sebe.

§ 5.

Hrvatski je narod došao u svoju domovinu Hrvatsku kao podpuno SLOBODAN NAROD i to u vrieme seobe naroda VLASTITOM POBUDOM, te je tu zemlju osvojio i svojom za uviek učinio.

§ 6.

Hrvatski je narod u svoju domovinu Hrvatsku došao podpuno IZGRADJEN (organiziran) ne samo obiteljski, nego i vojnički, te je odmah po dolazku osnovao svoju vlastitu DRŽAVU sa svima obilježjima državnosti.

§ 7.

Svoju vlastitu državu Hrvatsku, osnovanu već onda, kada su mnogi drugi narodi živjeli još podpuno nesredjeno (neorganizirano), hrvatski je narod održao kroz sve vjekove pa do konca svjetskog rata, a nije je se, kao ni prava na nju nikada a ni koncem svjetskog rata bilo kojim činom bilo kojom zakonitom odlukom odrekao ni to svoje pravo na koga drugoga prenio. Tek mu je koncem svjetskog rata tudjinska sila spriečila, da dalje vrši svoja VRHOVNIČKA (suverena) prava u vlastitoj svojoj državi u Hrvatskoj.

§ 8.

Odstranivši putem ustanka tudjinsku silu sa svog narodnog i poviestnog područja, hrvatski je narod oživotvorio svoje pravo vrhovničke (suverene) vlasti podpuno samostalnu i NEZAVISNU DRŽAVU HRVATSKU. On imade pravo tu svoju vrhovničku vlast proširiti na cielo svoje neprekinuto narodno i poviestno područje. Hrvatski narod ne vežu nikakve medjunarodne niti državopravne obveze iz prošlosti, koje nisu u podpunoj suglasnosti s ovim načelima pa se na njih u svojoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj niti ne obazire.

§ 9.

Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto takvo pravo ima i svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline. Ta sreća i to blagostanje mogu se oživotvoriti i ostvariti za narod kao cjelinu i za pojedince kao članove cjeline jedino u posve samostalnoj i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, pa stoga ona ne smije i ne može biti sastavnim dielom u ni jednom obliku ni jedne druge države niti ikakve druge državne tvorevine.

§ 10.

Hrvatski narod ima svoje vrhovničko pravo (suverenitet), po kome on jedini ima vladati u svojoj državi upravljati sa svim svojim državnim i narodnim poslovima.

§ 11.

U hrvatskim državnim i narodnim poslovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne smije odlučivati nitko, tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskog naroda. Isto tako ne smije o sudbini hrvatskoga naroda i hrvatske države odlučivati ni jedan strani narod ni država.

§ 12.

SELJAČTVO JE TEMELJ I IZVOR SVAKOGA ŽIVOTA, PA JE KAO TAKAV PRVI NOSILAC SVAKE DRŽAVNE VLASTI U HRVATSKOJ DRŽAVI. I kraj toga svi staleži hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali staleži u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korijen i porijeklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom. Tko u Hrvatskoj ne potječe iz seljačke obitelji, taj u devetdeset slučajeva od stotine nije hrvatskoga porijekla ni krvi, već je doseljeni stranac.

§ 13.

Sva tvarna (materijalna) i duhovna dobra u hrvatskoj državi vlasničtvo su naroda, te je on jedini vlastan njima razpolagati i njima se koristiti. Prirodna bogatstva hrvatske domovine, napose njezine šume i rude ne mogu biti predmetom privatne trgovine. ZEMLJA MOŽE BITI VLASTNIČTVO SAMO ONOGA, KOJI JE OBRADJUJE SAM SA SVOJOM OBITELJI, TO JEST SELJAKA.

§ 14.

Temelj svake vriednosti jest samo rad, a temelj svakog prava jest dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje stupanj vriednosti svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnosti narodnog blagostanja. Nitko ne može imati nikakvih posebnih prava, nego svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićen život.

§ 15.

Vršenje svih javnih dužnosti (funkcija) vezano je za odgovornost. Svatko, tko u ime naroda države vrši javne poslove bilo kakve vrste, odgovara sa svojim dobrom i sa svojim životom za sva djela propuste. Nu dužnost i odgovornost prema cjelini imadu biti temeljem i svakoj djelatnosti u posebničkom (privatnom) životu svakog pojedinog člana hrvatskoga naroda.

§ 16.

Težište ćudoredne (moralne) snage hrvatskoga naroda leži u urednom i vjerskom obiteljskom životu, njegova gospodarska snaga u seljačkom gospodarstvu, zadružnom životu i prirodnom bogatstvu hrvatske zemlje, obranbena snaga u sredbotvornim (organizatornim) i prokušanim vojnim vrlinama. Prosvjetni kulturni napredak hrvatskoga naroda temelji se na prirodnoj narodnoj darovitosti i prokušanoj sposobnosti na polju znanosti, prosvjete i umjetnosti. Industrija, obrt, kućno rukotvorstvo i trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnoga rada i vrelo dostojnoga života radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara (kapitalista).

§ 17.

Skladno gojenje, promicanje i usavršivanje svih narodnih vrlina i grana narodnoga života zadaća je svih pregnuća javnoga rada i državne vlasti kao takve, jer one daju podpuno jarnstvo obstanka, vjekovnog bivstvovanja i blagostanja sadašnjih i budućih pokoljenja i cjelokupnog hrvatskog naroda, te obstojnosti i sigurnosti Nezavisne Države Hrvatske.

Dano u Glavnom Ustaškom Stanu dne 1. 1933. i dne 16. travnja 1941.

Poglavnik: DR. ANTE PAVELIĆ, v. r.