“…psujte me, grdite se na mene, ljutite se na mene, samo me nemojte tući…”,piše Maks Luburić

Bog veliki i dragi moj Fra. Andrija Nikić,

Naš dragi i nikad zaboravljeni Maks Luburić je pisao svojim nekim saradnicima pismo negdje početkom 1960-esetih godina, u kojem im je rekao”…psujte me, grdite me, ljutite se na mene, samo me nemojte tući što vam pišem i tako vam dosađujem. Meni se ne da mirovati jer me savjest goni da ostavim što više zapisano mojih uspomena kako me nadolazeći naraštaji ne bi okrivila da sam bio lijenčina…”

Tako je nekako i sa mnom. Kada sam pisao peti (5) nastavak moje Anice Dnevnik gdje ona spominje novinarku iz uredništva Boutique Villager, potražio sam kutiju, sve istresao, tražio i pronašao kopiju i sliku tog opisa. Prilažem sliku materijala iz te kutije.

Ako se dobro zagledate u priložen slike i ostalo, teško će to biti objesniti bez mene šta je što. Ali ipak dolje skoro na dnu na lijevo u crnu vidjet ćete jednu sliku i čovjeka sa dvije ruke i nešto drži u ruci, izlazi kroz vrata. To je bila zgrada Dom Hrvatskih Udružitelja na adresi 415 Grand Avenue, South San Francisco, kojeg sam ja i moje građevinsko poduzeće izgrađivalo za 19 mjeseci. Kada sam za našu Hrvatsku Stvar bio na sudu u Njujorku od 16 veljače do 15 svibnja 1982. godine, dakle puna tri (3) mjeseca, tada je na tom sudu državni odvjetnik Amerike Stuart Baskin pred porotom iznio tu sliku kako bi mene poroti prikazao da sam ja taj vođa hrvatske terorističke grupe, tj. organizacije.

Da ne idem u detalje, jer kako neki misle da detalji umaraju čovjeka, a na suprot tih mene detalju potpuno odmaraju. Zato ću staviti naslov ovog mog pisma Vama: Tri Hrvata, tri Hercegovca, General Maks Luburić, Fra. Andrija Nikić, Građevinar Mile Boban.

Bog! i sve najbolje.

Građevinar Mile Boban.