PRVO PISMO MILE BOBANA GENERALU LUBURIĆU 1960. I NJEGOV ODGOVOR MENI 1962.
PISMO MILE BOBANA GEBERALU LUBURIĆU 1960. I NJEGOV ODGOVOR MENI 1962.
Bog! poštovani gospodine i dragi prijatelju,
Stavio sam kao naslov “Jedno zaboravljeno pismo” kako bih dao neka pojašnjenja ovom generalovu pismo kojeg dolje niže iznosim. Reći ću ukratko ono čega se još uvijek dobro sjećam.
Dr. Andrija Ilić, koji je živio u Londonu, na povratku iz Madrida gdje je bio na Poglavnikovoj sahrani, navratio se je i kod nas u Pariz, društvo HOP-a “DR. IVAN EVEN. ŠSRIĆ”. Društvo je mene zadužilo da pratim Dra. ministra Andriju Ilića sve do Pas de Calais, odakle će Dr. Ilić uzeti parabdor do Londona. Za vrijeme naše vožnje u vlaku prve klase, naravno da sam ja to sve platio iz vlastitog džepa, Dr. Ilić se najviše okomio na generala Drinjanina, kojeg je nazivao svakojakim pogrdnim riječima. Kako sam ja tada bio mlad, i po godinama i novi politički emigrant, mnoge mi stvari nisu bile jasne ni poznate. Skoro sam doslovno povjerovao pričama Dra. Ilića.
Kada sam se vratio u Pariz, kući, nisam bio lijen i napisao sam pismo generalu Luburiću, za kojega sam znao i čuo još od kuće da je bio jedan dobar borac i dobar Hrvat, a sada, priča Dra. Ilića me potpuno zbunila, te iz te zbunjenosti sa 53 ili 54 pitanja žučljive naravi pišem pismo generalu Luburiću. Za dugo mi nije odgovorio, što mene nije smetalo da mu i dalje pišem, i osim toga, na moje zagovaranje preporučim Dra. Miljenka Dabu Peranića 1962. da svoje radove hrvatske povijesti pošalje u Madrid generalu Luburiću, što je Dr. Peranić i učinio. Tako je počela suradnja između Dra. Peranića i generala Drinjanina.
I tako sada dolazi do ovog “zaboravljenog” pisma. Osim toga, kasnije sam saznao da je dr. Andrija Ilić je bio glavni tajnik kod generala Luburića koji je vodio organizaciju Hrvatski Narodni Odpor, HNO. Bio je generalova osoba visokog povjerenja, tako da je general upravo njega, dra. Andriju Ilića izabrao da mu bude vjenčani kum. Vjenčanje je bilo 19 studenoga 1953. godine. Prilažem sliku vjenčanja Vjekoslava Maksa Luburića 19 studenoga 1953.
Kasnije je došlo do razlaza između njih dvojice, što je, moglo bi se danas reći moglo utjecati i na razlaz između Poglavnika i generala Maksa Luburića. Prilažem sadržaj generalova pisma meni.
Otporaš, Mile Boban, Otporaš.
general DRINJANIN
13. III. 1962.
Bratu Mile Boban
France
Dragi brate !
(Ovo pismo se nalazi u knjizi PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA 1952-1969. NA STRANI 125., mo. Mile Boban.)
Hvala na pismu. Mene veseli svako pismo, svako mišljenje, svaki stav, pa mi se svidjao ili ne. Glavno je, da netko još nešto radi, da živi, da ima mišljenje i da ga brani. Znači, da još ima ljubavi za Hrvatsku.
Adresu Jerkinu (Jerko Boban (1934-1994) moj kolega, moj sumještanin, iz istog sela, zajedno smo prešli granicu i došli u emigraciju, dijelili sve tegobe i nedaće zajedno, on branio mene ja branio njega, o tom Jerki general govori, mo. Otporaš.) su mi poslali Hercegovci, mislim Pavo Gagro i Hercegovci iz Sydneya.
Ja sam general i organiziram vojsku. Ta će biti Hrvatska. A neka se hrvatski političari slože gdje i kako hoće. Meni je svejedno, ako hoće i u HOP, ali neće. Eto i oni, koje je Poglavnik ostavio, svadjaju se. Pa sada i opet ista priča : Hefer zove Markovića izdajnikom, a Marković Hefera. Kud ćemo tim putem? Vojska se ne može tako voditi, ni borba za oslobodjenje. Eto šta je napravio HOP? Proglasio izdajnikom svakoga, tko nije u HOP-u, pa sada se kolju i medju se.
Da je Ranko Boban živ, bio bi danas isto izdajnik, kao i skoro svi živi stari zapovjednici, generali, ministri, pukovnici. Tako je i Maks postao izdajnik, a bio je Ustaša kada svi ti razni viećnici nisu znali ni šta je Ustaša. Tako je i Andrija Artuković, i Lovre Sušić, i stotinjak pukovnika, generala, viših ust. dužnostnika utučeno. Ali mene neće. Ja imam tvrdu ćivericu, i idem vojničkim putem i prihvatiti ću svakoga bez razlike. (Potrebno je ovdje reći da je general već sebe pripremao za PORUKA IZMIRENJA USTAŠA I HRVATSKIH PARTIZANA koja je izišla u Istarskoj DRINI br. 3/4 1964, strana 18-21. To govorim zato što je ovo pismo pisan upravo dvije godine prije spomenute Poruke Izmirenja. Mo. Otporaš.) Tko bude dobar, upotrebit. Tko bude lopov, toga treba objesiti, a ne u novinama ga blatiti.
U svietu vlada demokracija. Neće Washington razgovarati sa drom Heferom, jer da ga je Poglavnik ostavio. Treba imati od naroda i demokratskih izbora mandat. Hefer nije Ustaša bio, nije ni sada, a osim toga NIJE ISTINA DA IH JE POGLAVNIK OSTAVIO. To su izmislili sami. Sada jedni druge optužuju. Nema medju njima nijednog starog borca, kao što smo bili Francetić, Boban, Maks, Artuković, Dumandžić i drugi. Eto, pa ti razmisli i slušaj šta ti vele oni sami zadnjih dana. A kad ti srdce rekne, da vjeruješ starom Maksu, onda mi se javi.