“PRVI KORAK” – OKRUŽNICA HRVATSKOG NARODNOG ODPORA – PROČITAJ I ŠIRI DALJE!

Editorial “DRINA”
Apartado 5024
MADRID – ESPANA

” P R V I K O R A K “

H R V A T S K I V O J N I C I!

(Kako sam i rekao kada pronađem Okružno Pismo “Prvi Korak” da ću ga iznijeti i dati na uvid hrvatskim povijestničarima na raspolaganje, kako sami tekst, ideje istoga, tako i isto i način generalova pokatkada pisanja riječi korijenskog pravopisa NDH. Pronašao sam ga danas 20 veljače 2014. te ga dajem Hrvatima na čitanje, študiranje, razglabanje ali uvijek tako da se svaki pojedinac kod čitanja ovog Okružnog Pisma “PRVI KORAK” stavi u odraz vremena kada je general Drinjanin ovo Okružno Pismo pisao 3 veljače 1962., dakle dvije godine i 5 tjedana poslije Poglavnikove smri. U ta vremena kada su Hrvati bili podjeljeni u dva tabora, da ne kažem i u više tabora, jedni koji su oplakivali Poglavnikovu smrt, drugi koji su se radovali i veselili, a bilo je i treći, četvrti itd. koji su stali po strani kao da ih ama baš ništa ne tiče, general Drinjanin i pukovnik Ibrahim Pjanić pišu ovo Okružno Pismo “PRVI KORAK” i daju iseljenim i zarobljenim Hrvatima na znanje da se sa borbom nastavlja za oslobođenje Hrvatske i ponovne Obnove Hrvatske Države. Otporaš)

Danas je 3. veljače 1962.g., niže podpisani legalizirali smo pred osnovnim španjolskim vlastima statute “DRINE” – dioničkog društva za promicanje hrvatskog tiska. Podpisani su po nama i po našim španjolskim prijateljima dokumenti o postanku i radu “DRINE”, te je, “DRINA” vlastničtvo Vaše, tj. hrvatskih vojnika i hrvatskih emigranata u slobodnom svijetu. Time je stavljena točka na pripremni rad i ovim okružnim pismom mi Vas pozivamo, da nas moralno i materijalno pomognete u izvršenju onoga diela našeg sveopćeg plana, kojeg nazivamo “PRVI KORAK! –

1.) Editorial “DRINA” je djelo Vaše. kao što smo Vas nekada zvali da za svoju Domovinu dadnete svoj obol krvi, tj. DIONICU KRVI, mi smo Vas pred nekoliko mjeseci pozvali, da dadnete i svoj obol u ZNOJU, svoju DIONICU ZNOJA. Mi smo bili sigurni u hrvatske vojnike i ostale rodoljube, jer oni, koji su bili voljni dati svoju krv, uvijek će biti voljni dati i sve ostalo. Bili smo uvjereni u sviest hrv. vojnika i hrvatske emigracije, uopće. hvala Vam na povjerenju i na sviesti. tri su “DRINE” već izišle, kao i desetak okružnih pisama i još neke stvari za domovinu, – a četvrta “DRINA” se dovršava, i peta sprema. I još mnogo toga. prema tome su i opipljivi rezultati Vaše žrtve, a mi se nadamo u Vašu sviest i u Božiju pomoć, da ćemo uskoro moći obaviti i dio plana “PRVI KORAK”, a onda redom, vojnički, staloženo, i ostale “Korake”, pa i onaj zadnji, a to je sprovodjenje hrvatskog narodnog ustanka u porobljenoj domovini.

2.) Mi smo se savjetovali sa velikom brojem hrvatskih zapovjednika; hrvatskih časnika, dočasnika i vojnika, kao i velikim brojem slobodnih gradjana, civila, najraznijih političkih i ideoločkih smjerova. kako iz domovine, tako i iz emigracije stiže nam jednodušno mišljenje, da bez solidne HRVATSKE VOJSKE, bež oružanog ustanka i borbe, nema nama ni slobode, ni života, pa ni same časti. Dok i mali, neznatni pa i poludivlji narodi postižu svoju slobodu i medjunarodno priznatu državnu i nacionalnu nezavisnost, stari hrvatski narod, baštinik tisućugodišnje kulturne tradicije, ostaje u dvostrukom ropstvu: tielo mu je sapeto u okove beogradskog velikosrpstva i jugoslavenske državne ideje, a duša u okove bezbožnog komunizma.

Politički dogadjaji krajem godine 1961. u redovima hrv. politike dokazali su, da naša politika, tj. naše političke stranke, ne samo da nisu kadre sprovesti djelo oslobodjenja iz dvostrukog ropstva, nego da na to uopće i ne misli, jer niti su osjetili zov krvi i duha iz domovine, niti su pokušali uopće izići pred slobodni zapadni sviet sa programom, koji bi bio u isto vrieme i državotvoran i prihvatljiv po svietu. Zato mi, hrvatski vojnici, sviestni odgovornosti i pozivanja, uzimamo sudbinu Domovine u svoje ruke.

3.) Mi hrvatskim vojnicima smatramo svakog hrvatskog sina, koji je sposoban za oružanu borbu. Hrvatska Vojska mora biti oružani dio svog naroda, koji će uz djelatno sudjelovanje svih narodnih snaga, preuzeti na sebe zadaću koja joj i pripada: oslobodjenje svoje Domovine i čuvanje reda i sigurnosti Države iza oslobodjenja. Hrvatski vojnik, zato, mora biti svaki hrvatski gradjanin, koji na vojničku dužnost bude pozvan. To je načelna stvar, pa zato se hrvatskim vojnicima smatra svaki gradjanin, koji je bilo gdje, bilo kada, bilo u čijoj vojsci, bilo pod kakvim okolnostima, služio u miru i ratu, ili je to pozvan učiniti. Tako je to u svim civiliziranim državama, tako je to svuda na svietu, tako je to, nekada, bilo i u Hrvatskoj Državi. To je norma, zakon, običaj i potreba, pa se iz toga nitko ne može izvući.

4.) Mi unaprijed i načelno nikoga ne izključujemo. Mi to i ne možemo, niti smiemo učiniti, jer bi time nesamo nanieli uvredu izključenom, nego bi učinili i zločin protiv interesa hrvatske oslobodilačke borbe, protiv Domovine, koja nas sve zove i treba. Radi nesretnih prilika u našoj politici, radi težkog geopolitičkog smještaja našega prostora i radi skrajnjeg egoizma naših mnogobrojnih susjeda, mi smo kroz našu poviest bili križari i janjičari, krajišnici i panduri, legionari i askari, domobrani i ustaše, partizani i zaštitari. Ali, sada već u atomsko doba, zaista je već došlo vrieme, da budemo samo i jedino HRVATSKI VOJNICI, u službi hrvatskih stratežkih i političkih ciljeva, a sa hrvatskim oznakama, hrvatskim zapovjedničtvom i hrvatskim i Božjim blagoslovom. Nas je premalo, a da uredjujemo sviet, ali nas je upravo dosta da oslobodimo svoju zemlju, povratimo čast našim stjegovima, i osiguramo slobodu i sreću svom narodu. zato nikog ne izključujemo, jer će svi trebati. treba samo svakog postaviti na mjesto, gdje može biti koristan svojoj domovini.

5.) Mi nismo “pučisti”. Mi ne mislimo imitirati nikoga iz hrvatske ni strane političke pozornice. Mi ne želimo biti “pukovnička liga”. Mi nismo “hrvatski militaristi”. Mi se ne mislimo igrati diktatora, ni diktatorčića. Mi nismo neka nova ni stara stranka. Nismo ni nastavak ijednog pokreta, ideologije, organizacije. nas ne veže nikakva osoba, grupa osoba, ni bilo kakvi javni ili tajni politički program. Mi nismo ni u čijoj službi, mi nemamo obveze prema nikome. Mi se ne mislimo vezati za rep bilo kome. Nas ne vode osobne ambicije. Mi želimo samo i jedino služiti ideju oslobodjenja i očuvanja države. hrvatski vojnici nisu zatajili ni 1914., ni 1918., ni 1928., ni 1941., pa ni 1945., jer smo u svim tim poviestnim zgodama bili spremni dati život na oltar Domovine.

Ako smo, ipak, stigli u ropstvo i u Bleiburg, bilo je zato, jer smo dobili zapovjedi od svoje Vlade i Vrhovnog zapovjedničtva, da se predamo zapadnim saveznicima. Tada su bile pogažene naše zastave, tada su oskvrnuti grobovi palih, tada su heroji vezani žicom i poklani kao janjci. I zato: više nikada hrvatski vojnici nećemo propustiti nikome drugome svoju sudbinu!

6.) Mi nismo došli na zapad zato da spasavamo naše glave. Mi smo te glave davno založili i samo čekamo priliku, da pošteno i koristno izkupimo naš zalog. Ljubav za domovinu natjerala nas je, da ispitujemo i razloge našega pada. tako smo došli do uvjerenja, da i na nama ima grieha za naše jade. Ako budemo sve krivnje stavljali na zapadne saveznike, a pri tome ne budemo imali pameti i hrabrosti uvidjeti i vlastite pogreške, onda nemamo prava zahtijevati od ostalih, da uvide svoje pogreške, koje se djlomično na zapadu priznaju, a pokazuje se i nešto volje, da se pogrešeke izprave. Zato i hrvatska politika mora ispitati svoju savjest. Mi se neizmjerno veselimo kada čujemo Dra. Krnjevića, da će i On zgrabiti pušku u ruke i pohiti u Hrvatsku boriti se, ali mi bi bili još sretniji, ako Njegova stranka DANAS oda počast onima, koji su godine 1941. tu pušku uzeli u ruku i pali u vršenju dužnosti. Mi smo sretni da čujemo: postoje organizacije, pokreti i stranke, koje u riečima nikome ne daju predase, ali bi bili sretniji, kada te rieči ne bi izgovorili ljudi, koji su gods. 1941. dezertirali, proglasili se talijanskin državljanima i dočekali Ruse u Beču sa cviećem i šljivovicom. (Ovo se za sigurno odnosi na dra. Andriju Ilića, jer je u pismima svojim suradnicima general pisao baš o tome kako je dr. Andrija Ilić dočekao kao talijanski državljanin Ruse u Beču. Da se zna i da se ne zaboravi, dr. Andrija Ilić je u početku pokretanja Hrvatskog Narodnog Odpora i tiskanje prvih “DRINA” početkom pedesetih godina prošlog stoljeća radio skupa sa generalom Drinjaninom. I ne samo to, nego je jedno vrijeme dr. Andrija Ilić bio tajnik generalu Drinjaninu, te uzevši to u obzir, svakako da je general vrlo dobro upoznao dra. Ilića kroz taj zajednički rad. I ne samo to, dr. Andrija Ilić je bio vjenčani kum Maksu Luburić 19 studenoga 1953., a fra, Branko Marić ga je vjenčao. Mo. Mile Boban, Otporaš.) Mi bi bili sretni, kada bi se zaista skupljalo nove vitezove, a ne raztjeravalo ono malo preživjelih, koji su zaista bili na svom mjestu “kad je grmilo”.

7.) Mi se ogradjujemo od sve vrste vjerskih ispada. Mi osudjujemo sve vrsti vjerskih nesnošljivosti. Medju hrvatskim vojnicima nije nikada bilo, nema danas, i sve ćemo učiniti, da ne bude problema vjerske naravi. Mi uopće i ne razumijemo kako do tog može i doći medju braćom i u ova zla vremena. To samo može želiti dušmanin, neprijatelj i Hrvatske i Krista i Allaha! Mi bez kompleksa govorimo o Kristu i Allahu, mi smo vjernici i vjerujemo, da treba ići putem, kojeg su nam ostavili veliki ljudi, umovi, vjernici i patrioti. “DRINA” će ostati vjerna ideji snošljivosti, ljubavi, odanosti bez rezerve Bogu i Vjeri, i mi molimo i ostale, da razmisle o svemu, jer moraju, ako iskreno misle, doći do uvjerenja, da sloboda jednih prestaje tamo, gdje počima sloboda drugih, – a ako se ova izgubi, gubi se, za sve, a ne samo za jedne! Ima danas mnogo i pravoslavnih i židova, koji se nisu u kominističkoj Jugoslaviji bojali napisati da si pravoslavci Hrvati, da su židovske vjere a hrvatske narodnosti, i to potvrdjuju službeni komunistički izvori. Eto na razmišljanje duhovnoj djeci nadbiskupa Šarića i reis – ulme Čauševića!

8.) Jedan stari borac ovako definira rad “DRINE”: “Drina” je naš top, a njene stranice su šrapnele. Top – tiskara je dobro smještena u zemlji generala Franka, koji je pobjedio medjunarodni komunizam topom i istinom. Prvi pogodci ukazuju na uspjeh. A svi ste Vi “osmatračnica”, pa gdje vidite, da nismo pogodili, a Vi ispravite naše kalkulacije. Mi smo voljni prihvatiti razloge. Svi smo sudionici jednog pohoda, svi se žrtvujemo za isti ideal, za istu Hrvatsku. Ona jedna čarkarima i generalima! Neka svatko izvrši svoj dio. Mi smo stroj sastavljen iz stotine tisuća sviestnih dielova. Zato da mašina može dobro djelovati, svaki sviestni dio mora biti u stanju. “PRVI KORAK” počimlje današnjim danom i mi smo uvjereni da pišemo jednu zlatnu stranicu hrvatske vojne poviesti. Mi zato đivimo. taj rad daje značenje našem životu, daje mu smisao. Pripreme su završene, udjimo smjelo u prvi dio plana naše akcije. Uspjeh ovisi o nama. Šta može vojska bez duha? Bajunete se nošene ne samo rukom, nego i duhom. Šta je Vojska bez generala? Šta su generali ostavljeni od svojih vojnika? Šta su Vojska, Borci i Generali bez plana rada? Šta su svi, ako nije dobro postavljen cilj?

9.) Znamo, da će i opet biti prigovora, da radimo na svoju ruku. Znamo, da će biti predbacivanja sa strane političara. Ali još jednom:

a.) neka hrvatski političari stvore HRVATSKO NARODNO PREDSTAVNIČTVO, ili bilo kakav forum, i neka postave osobu ili osobe, Odbore, za vojničke poslove i tada će se uvjeriti, da smo mi stegovni, pošteni i požrtvovani vojnici, koji jedva čekamo, da nam hrvatska politika dokaže, da nam ima tko zapovijedati, da nam ima tko davati ciljeve, bodriti nas i braniti nas pred svietom.

b.) mi ćemo, tada, postaviti temelje budućoj hrvatskoj vojsci, organizirati njene zakone, pravilnike, vježbovnike, stručne i administrativne odsjeke i riešavati tehničke probleme. tada ćemo postrojiti i odjele, koji će voditi brigu o tome, da se medju nas ne uvuku neprijateljski agenti, da se pošteni borci ne tjeraju u očaj i oduzimlje im se čast po stranačarskim kortešima (agitatori, provokatori i sl., mo. Otporaš.) koje nismo vidjeli tamo, gdje je trebalo dokazati svoju povezanost. A tako dugo, nas neće s puta svratiti, jer ne želimo, da se ponovi ni Odesa, (Odesa gdje su za vrijeme prvog svjetskog rata srpski vojnici na desetke tisuća poubijali hrvatskih vojnika koji nisu htjeli stupiti u tada novu stvorenu jugoslavensku vojsku, koji je predstavljao Jugoslavenski Narodni Odbor, mo. Otporaš.) ni Bleiburg.

10.) Mi Vas pozivamo, da izgradjujete svoja društva, svoje stranke, svoje pokrete, da svaki sliedi osobu, program ili skupinu, koja mu je najbliža. Ali da ne zaboravi, da HRVATSKA VOJSKA mora biti samo jedna: bez razlike na vjersku pripadnost, pokrajinu, stranku ili ideologiju. HRVATSKA DRŽAVA JE JEDNA I ZATO I HRVATSKA VOJSKA MORA BITI JEDNA!

Mi ćemo u tom pravcu nastaviti i voljni smo sve od sebe dati, pa i život, da se postave zdravi temelji HRVATSKOJ VOJSCI!

Tako nam Bog pomogao!

U Madridu 3. veljače 1962.

general Drinjanin v.r.

pukovnik Ibrahim vitez Pjanić v.r.