PROTESTNO PISMO JEDNOM KONGRESMENU, PIŠE DRINA IVA BOBAN, I LIPNJA 1987.
Pročitati pomno i pažljivo ovo “Protestno pismo Kongresmen J.J. Pickle iz Austina, Texas, čitatelj će nedvojbeno shvatiti da je tadašnja američka politika bila za Jugoslaviju i da Amerika nije htjala uzeti nikakovu odgovornost kako se nebi sukobila sa Jugoslavijom.
Mile Boban.
Časni J.J. Pickle
Predstavnika Doma
Kongresa Sjedinjenih Država
Washington D.C., 20515
Drina Iva Boban
3605 Rivercrest Drive
Austin, Texas 78746
Poštovani gospodine. Pickle,
Pišem vam u svezi pisma kojeg ste poslali mojem ocu Mili Bobanu 21. svibnja 1987. prije samo nekoliko dana. Moram vam se zahvaliti što ste poslali ovo pismo. Moram se vam zahvaliti iz nekoliko razloga, ali uglavnom vam se moram zahvaliti jer sada imam ono što milijuni Amerikanaca nemaju. Imam dokaz da me moja zemlja, moja domovina, moja draga Amerika diskriminirala, Drinu Ivu Boban i moja tri mlađa brata: Rafael, Stjepan i Mile Jr …
Citat: “… Vlada SAD-a ne može intervenirati ili jamčiti sigurnost vaše djece na ovom putovanju. “…” Odluka i odgovornost za putovanje u određenu zemlju leži na putniku … ”
Povrijeđena sam, gospodine Pickle. Povrijeđena sam i sram me je što me, ja američka državljanka, rođena i odrasla u Sjedinjenim Američkim Državama, tretira kao građanina drugog reda. Ja nemam drugu zemlju osim ove! Ne govorim tečno druge jezike, osim američki! Ne volim drugu zemlju osim ove!
Možda ste pomalo zbunjeni na ono što vam mislim reći. Dopustite mi da vas podsjetim. Prije nekoliko mjeseci, moj otac vam je pisao pismo tražeći od vas kao predstavnika američkog naroda da zaštitite moju trojice mlađe braće i mene tijekom odmora u rodnoj zemlji mojeg oca u Hrvatskoj.
Ja sam Pomogla ocu napisti to pismo i osjećala sam se ponosna i uvjerena da će moja vlada zaštititi bilo kojeg drugog Amerikanca u inozemstvu, jer je zaštitila Sama Halla koji je uhićen 12. prosinca u zračnoj bazi Punta Huete u Nikaragvi u špijunskoj misiji, kao što biste to sigurno učinili za svoje nećakinje ili svoju rodbinu i bilo kojeg stanovnika Austina, Bostona ili Kalifornije itd.
Kad mi je otac prije tjedan dana pokazao vaše pismo, bila sam uvrijeđena! Bila sam uvrijeđena, gospodine Pickle, i još uvijek sam uvrijeđena, jer jednostavno nisam mogala vjerovati da me moja vlastita vlada neće zaštititi, dok bi išla u rat bilo gdje kako bi zaštitila druge Amerikance “kako bi održala mir u Perijskom zaljevu”, (Cactus Pryor u novini American Statesman.) (American Statesman je novina koja je izlazila i danas izlazi u glavnom gradu Texas, Austin u kojoj je Cactus Pryor u pisao, mo. Mile Boban.)
Dali smo mi Amerikanci rođeni ovdje čiji su roditelji stranci zaštićeni jednako Slavnim Ustavom Sjedinjenih Država, ili Ministarstvo Vanjskih poslova koristi druge političke mjere kako bi uravnotežio svoju vanjsku politiku na štetu naših PRAVA?
Možda bismo trebali imati rođake u Bijeloj Kući, Kongresu ili Senatu koji bi se za nas svađali, kao i američki kongresmen, Tony Hall, za svog brata?
Prije nekoliko mjeseci primila sam pismo od moje vlade tražeći od mene, kao studenkinju srednje škole Westlake, da razmislim i da se prijavim u vojsku kako bih zaštitila svoju divnu zemlju Ameriku. Kako netko može od mene očekivati – od jedan 17-godišnje djevojčice – da pomognem zaštiti moju veliku i sretnu zemlju, kada moja zemlja neće ni pomisliti o zaštiti moje trojice braće i mene na rijetkom putovanju i odmoru u Hrvatsku?
Možete li, gospodine Pickle, očekivati da se ja borim za Ameriku, kad se Amerika neće boriti da zaštiti svojih četvero djece, četvero američkih državljana u stranoj zemlji. Je li to samo moja mašta da moja vlada diskriminira mene, osobu vaše nacionalnosti?
Gospodine Pickle, nije mi namjera biti nepristojna. Jednostavno želim znati istinu o mojoj zemlji i mojoj vladi. Postoji li razlog da se prema meni ponašaju kao prema kao ovobi druge klase ili svaki Amerikanac također ima tu privilegiju?
Ili se mene zbog mojeg oca hrvatskog podrijetla i njegovih političkih uvjerenja tretira drugačije?
Moja namjera, gospodine Pickle, da posjetim očevu zemlju Hrvatsku nije špijunirajuća misija, već da vidim očevu rodbinu, rođake, očevo mjesto rođenja i naučim malo o očevoj kulturi, tradiciji itd. Što bi mi moglo pomoći u mojoj rodnoj zemlji Americi. Sigurna sam, gospodine Pickle, da ćete ovo pismo uzeti u razmatranje s velikim poštovanjem. S poštovanjem, Drina Iva Boban.
Poslano:
Austin American Statesman
Hrvatski Tjednik u Australiji.
Odgovori
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.