Prije 100 godina dogodila se jedna od najvećih promjena u hrvatskoj povijesti. Hrvati su stoljećima živjeli u državnim zajednicama zajedno s Austrijom i Ugarskom, da bi “preko noći” došlo do raspada Austro-Ugarske, a Hrvatska je ušla u novu zajednicu zajedno s Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom.

Jugoslavenska ideja koja je prethodila stvaranju Kraljevine Jugoslavije potječe još iz sredine 19. stoljeća, iz ilirskog pokreta. Ideju o kulturnoj suradnji južnoslavenskih naroda i eventualnoj političkoj suradnji utemeljenoj na federalističkom ustroju države uglavnom su poticali intelektualci, koji su predstavljali velik dio tadašnje građanske klase.

S druge strane bilo je i intelektualaca koji su se protivili bilo kakvim “jugoslavenskim rješenjima”. Jedan od onih intelektualaca koji su uporno prije stvaranja jugoslavenske države upozoravali kako ta država ne bi mogla funkcionirati i kako bi se u toj državi dogodila srpska prevlast bio je hrvatski pravnik, povjesničar, publicist, filozofski pisac, utemeljitelj hrvatske geopolitike i pravaški političar Ivo Pilar.

Pilar potječe iz ugledne hrvatske obitelji koja je dala koja je dala Đuru Pilara, akademika, sveučilišnog profesora, geologa i paleontologa europskoga glasa te Martina Pilara uglednog arhitekta. Majka od Ive Pilara Klementina bila je kći također istaknutog poduzetnika i kulturnog radnika te saborskog zastupnika Gjure Crnadka. Pilar je najvažniji dio karijere proveo u Tuzli gdje je bio uglednim odvjetnikom. Sudjelovao je snažno i u političkom i kulturnom životu bosansko hercegovačkih Hrvata, u sudbinski bitnim vremenima za njih.

Napisao kapitalno djelo hrvatske političke misli

Odvjetnik i političar Pilar je u svojim istupima prije rata isticao kako je reformirana Monarhija jedini jamac opstanka Hrvata na ovim prostorima, smatrao je i kako hrvatske političke elite moraju jasno formulirati ciljeve i program nacionalnog ujedinjenja, a ne da inicijativu prepuštaju srpskoj strani.

Zalagao se i za reformiranje Monarhije na trijalističkim načelima ili na potpunoj federalizaciji. Posebno se zalagao za ujedinjenje Trojedinice s Bosnom i Hercegovinom, jer je smatrao kako jedino jačanjem hrvatske komponente Monarhija može jačati na jugu te tako stvoriti “štit” protiv srpskih prisezanja. Posebno je bio aktivan u vrijeme rata zajedno s nekadašnjim političkim suparnikom nadbiskupom sarajevskim Josipom Stadlerom, ali niti jedan njihov prijedlog nije usvojen.

Kroz svoja djela, a posebno kroz kapitalno djelo “Južnoslavensko pitanje” Pilar je na sustavan i pregledan način objašnjavao kako se politička, crkvena i kulturna povijest Hrvata i Srba razlikuju kroz stoljeća, još od doseljavanja prvih hrvatskih i srpskih plemena na ova područja. Prva jasna podjela nastupila je kad su se Hrvati okrenuli zapadnoj Crkvi, dok su se Srbi okrenuli Bizantu i istočnom kršćanstvu. Kasnija politička povijest, a pogotovo utjecaj Osmanlija na ovim prostorima te su podjele samo produbile. Iz tih razloga Pilar je smatrao kako bi Srbi u novoj zajedničkoj državi težili prevlasti i centralizmu te kako je bilo kakva zajednička država opasnost za opstanak Hrvata.

Sudbina Pilara bila je isprepletena sa sudbinom Hrvatske

Već od samog osnivanja prve jugoslavenske države tj. Kraljevine SHS bilo je vidljivo kako nova država nailazi na velike probleme zbog toga što je bila sastavljena od područja koja su se razlikovala i po etničkom ustrojstvu, ali i velikim privrednim i kulturnim razlikama. Centralizam i “kundački” način upravljanja državom je odmah naišao i na veliki otpor svih nesrpskih naroda u državi, a kasniji pokušaji “popravljanja” državnog ustrojstva u prvoj i drugoj Jugoslaviji pokazali su se samo kao privremena rješenja. Sudbina prve i druge Jugoslavije koje su svoje postojanje završile na izuzetno krvav način, pokazala je kako je hrvatski intelektualac i pravaški političar Ivo Pilar bio svojevrsni zloguki prorok.

Sudbina Ive Pilara bila je snažno isprepletena i sa sudbinom Hrvatske u vrijeme prve Jugoslavije. Bio je zabranjivan, da bi na kraju 1933. godine na sumnjiv način umro. Službena verzija je da se radi o samoubojstvu zbog toga što je bio potišten položajem Hrvatske u vrijeme diktature Kralja Aleksandra, no neki vjeruju kako se radilo o profesionalnom ubojstvu beogradskih agenata koji su ubili i Milana Šufflaya dvije godine ranije. Tek se stvaranjem neovisne Hrvatske Pilarovo djelo vraća u prvi plan. Po njemu je nazvan Institut društvenih znanosti, a 2017. godine je u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima napravljen pretisak hrvatskog izdanja knjige, za koju se danas smatra da je najvažnije djelo hrvatske političke misli.

Izvor: direktno.hr