PROPOVIJED FRA. ANDRIJE NIKIĆ: “Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Sve vas, okupljene na ovoj svetoj misi srdačno pozdravljam”.

fra Andrija Nikić	Tue, Oct 24, 9:54 PM (7 hours ago)

Propovijed fra Andrije Nikića

29. nedjelja kroz godinu

„Podajte, dakle, carevo caru, a Božje Bogu!” (Mt 22, 21)

Stradanja i procvat duhovnih zvanja u Hercegovini

(1941. – 1945. – 1972.)

Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre! Sve vas, okupljene na ovoj svetoj misi srdačno pozdravljam.

Kada se Mojsije približio Sinaju začuo je glas: “Izuj svoju obuću jer tlo po kojem hodaš sveto je”

Braćo i sestre: sveta je ova bazilika jer su  jugokomunisti ubili 66 njezinih fratara, a nju pokuašli sravniti sa zemljom. No, nisu uspjeli jer je s Božjim blgoslovom izidana. Svet je Široki Brijeg  jer su krvožedni partizani ubili njegovih 2163 vjernika, sveta je Hercegovina jer su pripadnici ateističke utopije vršili genocid ubivši 19 463 Hrvata katolika, ali nisu uspjeli jer pod Gospinom zaštitom.

Kad koračam ili kad se odnekud vraćam ovom Brijegu i svojoj zemlji (a odlasci i povratci – vraćanja – ovdje su sudbina) i molim  u ovoj crkvi vraćaju mi se biblijske riječi koje Gosopdin, upućuje Mojsiju: “Izuj svoju obuću, jer tlo po kojem hodaš sveto je. ”

Ovo je tlo i ova zemlja sveta. Ova je zemlja posvećena krvlju mučenika, krvlju franjevačkom, svećeničkom, časnih sestara – krvlju i patnjama duhovnih  zvanja, krvlju djedovskom, suzama i molitvama naših majki, stoga iskrenim kajanjem očistimo svoje srce da dostojno proslavimo ovu svetu misu… ispovijedam se…

1. Kršćaninov stav

Draga braćo i sestre! Vama dobro poznat i čelni tražitelj i oktrivač istine u Hercegovini fra Mića Stojić, mi je, uz ograničeno vrijeme, predložio tri teme: evanđeosku temu  Odnos vjere i politike, Uloga misioinara i Plodovi mučeništva u Hercegovini 1972. godine. 

Iz Božje riznice Crkva nam danas nudi razmišljanje o tajni Božje dobrote. Prije tjedna dana u Zagrebu sam govorio o propovjedniku fra Rufinu Šiliću i njegovoj  propvijedi u zagrebačkoj katedrali. Fratri iz Zagreba su ponavljali: Fra Rufin je planina među brežuljcima.  I mi smo danas, nakon svetopismaskih poruka, kao mravi pred Planinama. Nešto malo od svega isčitavamo i vidimo, a najveći dio ostaje nam neviđen u prošlosti, i nedosanjan u budućnosti. Biti kršćanin – pravo je čudo! Zato nam psalmist i potiče: Kazujte  poganima njeogovu slavu, svim narodima čudesa njegova. To čini životom i stavovima. Što nam preostaje  neka naš život govori i bude govor!

U Evanđelju mali ljudi žele navesti velikog Boga na tanak led.  Bogu postavljaju stupicu! A Bog je i njima učitelj (Mt 23,8). Današnja Isusova poruka je jedna od najdivnijih dokaza, da je Bog – Sveznajući, a ljudi nevježe i u abecedi života, i u vladanju. Isus nastupa suvereno i učiteljski. Jednsotavno i plemnito! S velikom dozom majčinske ljubavi! Uči ih iz onoga, što su donijeli, kao snagu svojih dokaza: da se Boga ne smije i ne može nikada i nigdje zaboraviti! Njihove premise, a njegov zaključak! Tako s ljudima postupa Bog!

Ima jedna sitnica koja nam u današnjemu Evanđelju upada u oči: Isus nema novca u svome džepu. „Ima li tko novac u svom džepu?” – traži od prisutnih. Vlast jednoga vladara prostire se dotle dokle dopire njegov novac. Znači: ovdje je Tiberijeva vlast. – Podajte caru što je njegovo! Drugim riječima: Poštujte vlast! Doduše, Isus je odmah dodao: „Podajte Bogu što je Božje.” Drugim riječima: Ostanite Božji narod i poštujte Boga. – Dade se to dvoje spojiti. Inače to Isus ne bi izrazio u istoj rečenici. “Podajte, dakle, carevo caru, a Božje Bogu!” (Mt 22, 21)

2.Učvršivanje vjere – misionari

Danas je misijska nedjelja. Katolička i hrvatska povijest u mnogim svojim elementima u Hercegovini nosi pečat  križa – mučeništva i mučenika. Naš prvi povjesničar fra Petar Bakula djelovao je i na Širokom Brijegu, a preminuo prije 150 godine u Mostaru. Uz ostalo, opisao je i dolazak fratara u Hercegovinu i mučeništva za vrijeme turskih zuluma. „Hercegovačka misija zauzima mjesto među prvim misijama u Franjevačkom redu.[1] Nastala je u prvih dvadeset godina poslije osnutka ovoga slavnoga Reda po misionarskim pothvatima. To je bilo  1229. – prije 800 godina. Iako stari duhovnici, ipak smo brojni i pomlađivani 1972.  bilo nas je 1085 poniklo iz ove svete zemlje.

Osim s poganstvom, fratri su se u Hercegovini morali probijati i boriti s hereticima: patarenima, koji su u ono vrijeme bili jako jaki u čitavom Iliriku. Svjetlo, koje su u ono doba donijeli franjevci svojim propovijedanjima, rasvijetlilo je zamračene pameti toga naroda. Oni su poniznost, blagost, ljubav i savršeni sklad svih kreposti. Spontano su otvorili svoje srce plodnoj nebeskoj rosi koja je jako ugodno padala posredstvom Božje riječi. Zahvalni Bogu i svojim duhovnim ocima, daju se na podizanje spomenika katoličke pobožnosti. Moćniji i odličniji ljudi te provincije jednako su prednjačili u pobožnosti podižući spomenike vjere. Smatrali su najvećom čašću Bogu darovati, kao žrtvu, najveći dio svoga imanja koje im je Božja dobrota dala.

Nakon cvjetanja franjevačke pastorizacije, uslijedila je Osmanlijska okupacija s islamiziranjem kršćanskog stanovništva  koja je trajala 400 godina. Kroz to je vrijeme sve katoličko i franjevačko porušeno. „Broj mučenika ubijenih od Turaka, najprije u Bosni, a zatim u Hercegovini tako je velik, da bi nam trebao registar – matični knjiga mučenika – samoga Boga, koji ih je okrunio, da saznamo sve.  Broj onih koje mi znamo sačinjavaju najmanji dio ubijenih na tisuće barbarskih načina za svetu vjeru.“ Krv mučenika sjeme je novih katolika i novih misionara i misionarki. Fratar je, uz pomoć Božju,  nadživio i to razdoblje i doživio rađanje slobode.

Osamdesetak godina nakon turskih zuluma stanje u Hercegovini se  pogoršalo, tako da se Registar samog Boga popunjavao. Od 1941. do 1970-tih godina upisano su u ovoj pokrajini 19 463 katoličke žrtve. Hercegovina, kao rijetko koja hrvatska pokrajina postade, zemlja mučenika, ali i majka duhovnih zvanja.^[2]  Bili su prenositelji poruke širokobriješkog đaka Antuna B. Šimić koji se preselio u vječnost ostavivši ljudima putokaz: Čovječe pazi – da ne ideš malen ispod zvijezda!

1. Stradanja u Hercegovini

Profesor širokobriješke gimnazije dr. fra Andrija Radoslav Glavaš, je ustvrdio: Kad je Široki Brijeg pao u ruke partizana…“ – uništena je duša hrvatske Atene … “ franjevački nastavnici i dušobrižnici…“ ubacivani su u protuavionsko sklonište „poliveni benzinom i zapaljeni“ Partizani su na Širokom Brijegu zaigrali tako krvavo kolo, da niti poslije pokolja ne dopuštaju gledati mučen prizor izmrcvarenih  – Žrtava na razvalinama stoljetnoga rada franjevaca… Okrutni ubojice nisu se usudili spomenuti javnosti imena žrtva“.  Uništiše ih (fratre i katolike) zbog toga što u  Hercegovini ne mogoše naći komunističkih pristaša, jer se  hercegovački puk nije dao upregnuti u boljševička kola, a tomu svemu bili bi krivi fratri, koji su odgojili narod, kako će ljubiti svoju vjeru i domovinu, te braniti svoje ognjište, a ne služiti narodnim protivnicima. Bolju svjedodžbu franjevcima i narodu komunisti nisu mogli dati nego upravo na taj način, što su priznali, da među njima i povjerenim im pukom nisu našli svoji pristaša...^[1]

Žrtve fratara i svećenika su zalog za sretnu budućnost hrvatskoga naroda, njegove države i zemlje, koja je natopljena dragocjenom krvlju njenih sinova i hranjena patnjama svojih uznika. Komunističke horde zaplesale su na Širokom Brijegu ljudožderski ples, …(uživajući) sami u krvavoj tragediji najstarijeg vjerskog i kulturnog žarišta u Hercegovini. Komunisti se straše i nakon (78 godina) dignuti zastor ispred tako grozna prizora. Stoga hrvatskoj javnosti… neka žrtve stradalih franjevaca (svećenika, klerika, časnih sestra i ostalih katolika u Hercegovini) i njihova uništena kulturna baština budu, u nizu ostalih gubitaka, jedan prinos više u žrtvama hrvatskoga naroda za životnu opstojnost  i državnu nezavisnost!

Grobište poklanih franjevaca na Širokom Brijegu bit će trajan narodni spomenik i ujedno divna žrtva za vjeru i narod.

Partizani su ubili 66 hercegovačkih fratara, preživjelu 93-u osudili na preko 349 godina zatvora, a njih 88 je odležalo u komunističkim kazamatima  – pržunima 220 godina.

„Stradanja hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu i još više nakon njega,“ piše fra Žarko Ilić, „uzrokovala su veliko beznađe. Masovna zatvaranja, oduzimanje imovine, nametanje protukršćanskog razmišljanja i odnarođivanje u prosvjeti, stvorili su potištenost u dušama većine našeg nemoćnog naroda. U školskom programu je prešućivano uljudbeno stvaralaštvo hrvatskog naroda, a moralo se učiti tuđe, pogotovu obojeno bezbožnim komunističkim pogledima na život…“.^[3] Gospino svetište, hram znanja, nakon uspona i pokušaja ubojstva i uništavanja, tijekom 177 godina, sa svojim mučenicima jako svijetli sa Širokog Brijega i obasjava Gospin narod.

1. Duhovna zvanja

Kalvarija katoličke i franjevačke Hercegovina nastupila je komunističkim osvajanjem. Jame po selima, mjestima i područjima punili su ubijenim osobama koje su nemilice tamanili. Tako je Hercegovina pretvorena u grobište, a 19 463 katolika je ubijeno kod kuća i na križnom putu.

Te suze, poput Marijinih na Kalvariji, su rađale, umivale i odgajale Isusove, Gospine i apostolske sljedbenike (deset muških^[4]) i  sljedbenice (devetnaest ženskih zajednica). ^[5]

Iz dobne križaljke istinito je da je najviše duhovnih zvanja u Hercegovini niklo nakon Drugog svjetskog rata, posebno između 1950. i 1965. Redovnička se  oblačenja kreću između 1955. i 1970., a ređenja poslije1960. godine.

Jedno vrelo je, uvjeren sam izviralo iz Kaleža krvi – 66 ubijena hercegovačka fratara, Kalež muke – 93 osuđena fratra na preko 349 godina uzništva i Kalež trpnje koju je punilo 88 fratara preko 220 godine. Poubijani, a živi, fratri su nositelji religioznog i kulturnog genija hrvatskog naroda i nepodmitljivi svjedoci i njegova neslomljiva duha. U njih je zatajilo tijelo, a ne duh. Prisjetimo se i biskupijskih svećenika, časne sestre Regine Milas, uzornih katolika, inteligencije i prepoznatljivih Hrvata između 1945. i 1986. godine. Zahvaljujući njima spašen je hrvatski narod, katolička vjera i hrvatstvo u našoj Domovini.

Drugo vrelo čine 19 463 ubijena katolika koje su četničko-partizanske horde pobile tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u Hercegovini. Krv mučenika  sjeme je novih katolika. To bezbožni komunisti nisu shvaćali pa su i dalje na više načina uništavali Crkvu, zanemarujući Isusova svjedočanstva da Crkvu „i vrata pakla i smrti neće je nadvladati“ (Mt 16, 18).

Jedinstvene statistike od 1085 duhovnih zvanja iz Hercegovine od 1945. do 1972. su duhovno „biserje“ koje je obilno pomladilo, učvrstilo i produžilo vijek katoličkim ustanovama: (nad)biskupijama, provincijama, redovničkim zajednicama među hrvatskim narodom i u Katoličkoj Crkvi. Cvjetanje duhovnih zvanja  uznemirilo je komunističke čelnike koji su  1085 cvjetova svojom bezbožničkom mržnjom pokušavali okinuti s panja da se osuše, a oni su ih svojom ljubavlju nadživjeli.

Svaka osoba ima osobne podatke i kratki prikaz ustanove kojoj pripada, a zajedničko je da smo plodovi Kalvarije. U poratno vrijeme na hrvatski i katolički put u Hercegovini planski se pokušavalo uništiti vjeru, naciju i  obitelj, ubijajući I skraćivajući živote fratrima, svećenicima, katolicima, inteligenciji i uzornnim Hrvatima. Uz  popratne okolnosti  kršćanska atmosfera obiteljskoga života i iznimni žar tadašnjeg svećenstva i redovništva najviše je pridonio tako bujnom procvatu duhovnih zvanja. Ali, na kraju krajeva, tu je pojavu nemoguće protumačiti bilo kojim čisto naravnim razlozima. Tu sigurno ima nadnaravnih odrednica što su u Božjem narodu uvijek nazočne, a na poseban način dođu jače do izražaja u trenutcima koji po planu Providnosti imaju značajniju ulogu u životu Crkve.[6] Navedene osobe su, bez ikakve sumnje shvatile i koliko i je bilo moguće živjete Isusovu poruku iz današnjeg evanđelja; “Podajte, dakle, careovo caru, a Božje Bogu!” (Mt 22, 21). Već desetljećima zahvaljujući Božjem posredovanju Kraljica mira Bog je učinio Hercegovinu središtem katoličkog, kršćanskog i uljudnog čovječanstva.

Zaključak

Glazbenici, a među njima su u našoj Hercegovini, na prvom mjestu časne sestre,  fratri, svećenici, bogoslovi s katoličkim pukom. Godine 1938. na Širokom Brijegu je misu proslavio nadbiskup Alojzije Stepinac. Za vrijeme mise kršćanski puk je pjevao Zdravo tilo Isusovo. Na koncu blaženi Alojzije Stepinac je rekao: Draga moja braćo i sestre. Slušao sam pjevače u Zagrebu, u Rimu, u Beču, u Berlinu…, ali ljepšeg pjevanja nisam čuo od vašeg danas na Brijegu. Misu sam slavio na raznim misištima, ali pobožnijeg puka nisam susreo. Široki Brijeg je svjetionik koji čuva od brodoloma, glas koji odjekuje svijetom, krik  koji se čuje do neba. To je grad branitelja i svjedoka duha i slobode. Nasilje je njihovom nevinošću razoružano. Smrt je u njihovoj smrti poražena. Mrak je u njihovu plamenu raspršena. Mržnja je u njihovoj ljubavi sažgana. Njihovim pepelom upepeljena je bezbožnička utopija. Drugi su  živjeli, pa su umrli. Oni su umrli, pa žive. Koji su pucali na njih ubili su sebe. Koji su palili njih spališe sebe.  Nažalost neki još toga nisu svjesni!

Draga braćo i sestre, i današnje euharistijsko slavlje u ovoj bazilici mučenika je partitura nebeske glazbe! A nebeska glazbala i katolički izvoditelji su ljudi iz naših sela, razne dobi okićenih Božjim talentima! Isus je u evanđelju dao najdivniju glazbu, a izvode je duhovne osobe i uzorni katolici u svom tijelu. Stoga, čitajte Evanđelja u svojim obiteljima pa se naradujte ljepoti materinskog hrvatskog jezika. Čitajte Stopama pobijenih i hodite Franjinim stopama oko Naših ognjišta, okićeni Glasnikom mira i katoličkim glasilima, slušajte odgojne medije, gledajte Laudato programe, odgajate svoju dječicu da nasljeduju svete pretke koji su svojim životima vjeru svjedočili.  Listajte djela svetih otaca. U nebu ćemo slušati i svoju dionicu, što smo je izvodili, dok smo na zemlji živjeli.

Kada sam prije 55 godina proslavio mladu misu čestitao mi je prognanik i uznik profesor hrvatskog jezika Ivan Alilović i rekao: Fratre, ti si pobijedio komunizam. To čudo se ostvarivalo uz pomoć Kraljice Mira. Kada su  1992. došli svetom papi Ivanu Pavlu Dobrome američki biskupi i čestitali što je srušio komunizam. On ih je zaustavio i rekao: Ne nisam  ja, nego Gospa u Međugorju je srušila komunizam. 

U ime 1085 duhovnih zvanja iz 1972. i njihovih nasljednika potvrđujem da je Kraljica Mira u Međugorju tijekom minulih godina srušila komunizam.  Na koncu neka nas naši mučenici i patnici štite, a naši mladi koji ustraju u svojim duhovnim zvanjima čuvaju od zlih političkih planova. Amen.

Široki Brijeg, 22. listopada 2023. god.

————————————————————————————————————————